Tekstovi sa tagom: koncert

Poglavlje lične i naše zajedničke istorije koje je Josipa Lisac sinoć ispisala ostaje za večnost. Kao dokaz da se može i mora opstati, uprkos svemu, a zbog svih i svega što vredi. Kao podsetnik da muzika možda neće spasiti svet, ali da bez nje ništa ionako ne bi imalo smisla. Kao razlog više da se nastavi dalje. I da je važno igrati se, i to najozbiljnije moguće

Obožavam Evropu, bio sam i u Japanu, ali baš mi leži Amerika, nigde drugde nisam osetio takvu slobodu. Nije to za svakog, neki su bili pa su se vratili, ne sviđa im se, ali kao što sebe ne vidim bez Novog Sada, usuđujem se reći da ne vidim sebe ni bez Njujorka

Ja sam se pred kraj koncerta našao u prepunom fan pitu među (uglavnom) klinčadijom koja nije bila ni rođena kad je „Šejn“ bio hit, ali tekst se zna od prve do posljednje riječi. I to je testament talentu Darka Rundeka, da ga slušaju generacije i generacije, pa čak i današnje degeneracije koje slušaju isključivo cajke ili estradu

Jedan od prvih većih koncerata na otvorenom na kojem su se poštovale sve mere fizičkog distanciranja održan je u utorak u Njukaslu u Velikoj Britaniji. Sudeći prema fotografijama, eksperiment je uspeo, budući da se mnogima dopala ideja da uživaju u muzici i pritom ne budu deo znojave mase

Kako poslednjih nekoliko dana svedočimo, psihologija mase zaista funkcioniše besprekorno. Hipnotisana gomila skinula je maske i rešila da se spontano okuplja – od trgova do tržnih centara. Sloboda, duži s mlekom i ceđena nikad nisu bili slađi. No, iako su se mnogi uželeli kontakta i dodira, posebno sa nepoznatim znojavim ljudima, pitamo se da li ćemo ikad na isti način posmatrati masovna okupljanja, naročito ona lepa i vesela – na koncertima i muzičkim festivalima. Rešili smo da se prisetimo nama najdražih koncerata, u slavu svega što je otkazano i što će se tek otkazati

Tako nam je 14. februar postao tradicija, postalo je sasvim normalno da Josipa Lisac peva u Beogradu. Zato što i jeste normalno, zato što to mora tako da bude, zato što ovde pripada isto koliko i u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu... Zato čuvajmo mir, bezvizni režim i jedni druge, da nikad više ono što je normalno ne postane nenormalno

Bit ćemo lakši, bolji i plemenitiji, s više energije i dobre volje. I sretniji nego inače, tu večer dok traje koncert, i nekoliko dana poslije. Magija dobre glazbe potvrditi će svoju moć poništavajući i svakodnevicu i probleme, ispunjajući nas jednostavnim optimizmom i nekim luckastim emocijama koje čovjeka nose horizontalno i vertikalno kroz vrijeme i od kojih se sve čini lakim i mogućim. Predokus toga pružila su mi dva davna koncerta na kojima nisam bila, i možda su mi baš zato, više od onih na kojima jesam, pokazali kakva je dobra energija radost glazbe

Duboko sam udahnuo tek toliko da uzmem nešto zraka od uzbuđenja koje me je obuzelo kad je objavljeno da će Anna Calvi nastupiti u Rijeci. Kad su mi pluća bila u dovoljnoj mjeri opskrbljena kisikom, odjenuo sam najsvečanije traperice u kolekciji i uputio se nabaviti ulaznice po početnim, ultra povoljnim uvjetima

Ko bi uopšte i mogao da izrežira i unapred osmisli koncert tokom kojeg se pojavljuje i devojka s pljoskom, i momak iz publike koji sa Sharleen razgovara o nekoj B strani singla kojeg se ni ona ne seća, sala u kojoj pola partera puši iako je 2018, muškarci koji stidljivo pevuše, pevačica koja nam priča kako je šesnaestogodišnja ćerka smara pitanjima kad će se vratiti kući u London („I say to her – fuck off!“)... Može samo kad je autentično i iskreno

Škotski bend Texas održaće u subotu, 29. septembra koncert u Hali sportova „Ranko Žeravica“ u Beogradu, s početkom u 20:30 časova

Tolika radost i tolika spontanost, takva osjetilnost i takvo zajedništvo mogući su samo u kreativnih priroda koje se ne cjenkaju za svoj položaj, nego ga jednostavno dijele s drugima, s istima, s jednakima. Uz zvuke što masakriraju sve što im se ne podvrgava (osobno sam se osjećao faširan), uz zasljepljujuće svjetlosne igre, u kovitlacu tijela nezabrinutih za svoje malo mjesto, stvoren je događaj koji će se pamtiti i koji je, po mojem mišljenju, »Bijelo dugme« slučajno pokrenulo

Lista izvedenih pjesama bila je potpuno predvidljiva i rutinska, ali unatoč tome svaki, čak i prosječni obožavatelj zvuka klasičnog rocka bi poželio više puta doživjeti 'čudo' koje nastaje u alkemijskoj svetkovini kojom se kotrljajuće kamenje pretvara u čisto zlato i to pred očima nepregledne publike, koja zvučni ritual svojom podrškom podiže na još viši nivo

Edo medo i njegov bend održali su dobar koncert u totalno anti-akustičnom prostoru zapadnog hola dvorane Gradski vrt i proizveli su neke pjesme koje se nalaze na njihovom novom albumu „Put u plus“ i mogu vam reći da zvuče baš moćno

Sarajevska grupa Indexi nastupila je 24. aprila 1998. godine na prvom od tri uzastopna i rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru. Koncerti je bio vrhunski događaj, ali okolnosti su bile sasvim posebne. Riječ je, naime, o osjetljivom “političkom pitanju”, o potezu koji će podijeliti javnost, poglavito u Bosni i Hercegovini – jer, Indexi su bili prvi izvođači iz Sarajeva koji, nakon završetka krvavog rata, došli svirati u Beogradu. Na prvom koncertu Indexe je najavio Dušan Prelević, a kao gosti su s njima nastupili Kornelije Kovač, Vladimir Savčić – Čobi i Nenad Milosavljević (Galija), koji je s Davorinom otpjevao “Sanjam”, pjesmu čiju je obradu Galija snimila uoči rata… O ovom koncertu je u sarajevskom nedeljniku pisao Petar Luković čiji tekst u celini prenosimo

Svi ti razvikani DJ-evi bitno su nekreativniji i od robota koje su najveći njemački i svjetski glazbeni avangardisti ponovo poveli na put da bi oni, umjesto živih članova tog sastava, "izveli" antologijsku "The Robots" kao prvu skladbu na bisu dvosatnog, senzacionalno dobrog koncerta