Novozelandski parlament je 15. veljače gotovo jednoglasno usvojio zakon kojim se zabranjuju postupci namijenjeni nasilnoj promjeni seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja, poznati pod nazivom “konverzivna terapija”.
Ne osuđujem vas, ali vas duboko sažaljevam – konstatacija je sa kojom se često susreću sve LGBTIQ osobe kada otkriju svoj identitet. To je ujedno izjava kojoj se snažno i otvoreno odupirem i protiv koje se intimno najintenzivnije i najživlje borim: mene uistinu niko ne mora sažaljevati i mi uopšte ne tražimo sažaljenje i samilost. Ne treba mi/nam glađenje po glavi, tugaljivi pogledi odozgo, kreštave, otrcane i prazne riječi – treba mi/nam tretman kakav i ja/mi svakodnevno dajemo drugima, heteroseksualnim prijateljicama i prijateljima.
Nadam se da će to jednog dana svima postati jasno, a do tada ponavljam još jednom: nisam i nismo bolesni/e.
Ono što se retko prepoznaje kao nasilje, a zapravo jeste agresivno ponašanje, jeste negiranje činjenice da je dete gej (što opet fatalno utiče na mentalno zdravlje LGBT+ osobe), kao i tendencija da se dete vodi na lečenje. Terapija konverzije odnosno pokušaj da se promeni seksualna orijentacija korišćenjem psihologije ili religije ima visoku stopu smrtnog ishoda. Odnosno, veliki broj korisnika ove terapije izvrši samoubistvo
Upravni odbor psihologa_inja u Albaniji zabranio je u subotu dugo demantiranu, diskreditiranu i raspravljanu praksu konverzivne terapije, na iznenađenje, ali i na oduševljenje mnogih LGBTIQ + aktivista_kinja širom zemlje
Njemačka se sada pridružila Malti, Tajvanu, Ekvadoru i Brazilu – zemljama koje su uvele zabranu konverzijske terapije, a to je čini drugom zemljom u Europi koja je donijela takvo zakonodavstvo
Novinarka Rebecca Coffey, poznata po radovima u obliku šaljivih priča iz stvarnog života, objavila je 2014. godine debitantsku knjigu koja donosi priču o životu Anne Freud. Autobiografija, u obliku fikcije temeljene na stvarnim činjenicama, naslova Hysterical: Anna Freud’s Story, donosi priču o kćeri Sigmunda Freuda, koja je navodno bila lezbijka
Narodna skupština francuskog parlamenta raspravlja o nacrtu zakona koji bi zabranio bilo kakve prakse čiji je cilj “liječenje” homoseksualnosti. Zastupnici čija je ovo inicijativa, Bastien Lachaud i Laurence Vanceunebrock-Mialon, očekuju da će konačni prijedlog zakona podnijeti početkom 2020. godine
Prezir i diskriminacija koju mnogi gej, trans*, te drugi pripadnici kvir omladine doživljavaju od vlastitih roditelja mogu kudikamo više da štete nego neprijateljsko ponašanje koje trpe od nekog drugog. Za to postoji sve više dokaza: deca koja zbog seksualne orijentacije nemaju roditeljsku podršku imaju više mentalnih poteškoća, odaju se alkoholizmu, te se lakše upuštaju u svet opojnih droga, i nezaštićene seksualne odnose. A rizik nije zanemarljiv – oni koji se osećaju odbačenima skloniji su i samoubistvu.
Peter Price se 1960-ih svojevoljno podvrgnuo averzijskoj terapiji koja ga je trebala "izliječiti" od homoseksualnosti. Pedeset godina kasnije susreo se s Rogerom Merchantom, nekadašnjim bolničarom na odjelu za psihijatriju, i gej muškarcem, koji je sudjelovao u izvođenju averzijskih terapija. U iskrenom razgovoru razmijenili su svoja iskustva, a Roger se Peteru i ispričao.
Ana je provela preko pet godina u Psihijatrijskoj ustanovi Lopača, u koju su je kao šesnaestogodišnjakinju smestili roditelji kako bi je "izlečili" od homoseksualnosti. Kad je navršila 18 godina nastavili su da je drže zatočenu, iako im Ana nije dala, kako to zakon propisuje, pisano odobrenje. Ono što se događalo u Lopači pod stručnom palicom upravnice dr Mirjane Vulin, te dr Radomira Rakuna nalik je scenariju horor filma. Anu su vezivali, drogirali lekovima, bacali u samicu, lažirali nalaze da je korisnica droga kako bi imali kakvo - takvo opravdanje da je zadrže. Ana je prvi put puštena na slobodu kada je doktorki Vulin rekla da je izlečena i da više ne voli devojke...