On je to svoje prvo pismo završio željom
Marija Čudina i Leonid Šejka: Ljubav kao lektira
Pesnikinju Mariju Čudinu opisivali su kao „sitnu, sa snagom moćne životinje“. Iz nje je izbijala divlja priroda, reči koje je uspevala da artikuliše snagom elementarnih nepogoda. Pripadala je i sebi i drugima – svojim prijateljima, a pre svega slikaru i arhitekti Leonidu Šejki. To pripadanje je bilo daleko od savremene posesivnosti, takvo da je ostavilo trag koji traje i danas.