Tekstovi sa tagom: lezbejke

Najranjivija sam kada govorim o svojoj porodici. Možda je to zbog toga jer je uvijek najteže govoriti o ljudima do kojih nam je istinski stalo. Krhka sam, napukla, nejaka, nagnječena svaki put kada trebam govoriti o nama: mojoj porodici i meni. Ne mogu se pretvarati da je drugačije. Svi/e imamo slabosti. Moja najveća slabost jesu tajne pred mojom porodicom

Drugi tekst iz serije razgovora s hrvatskim umjetnicima donosi razmišljanja Sare Ercegović o umjetnosti i vlastitu LGBTIQ* identitetu. Pomalo već veteranka alternativne muzičke scene, preko deset godina djeluje (prvenstveno) kao bubnjarka zagrebačkog benda ŽEN. Riječ je o žanrovski nesvrstanom bendu, a ako ga baš želite negdje svrstati, morali biste im nalijepiti kombinaciju etiketa poput kraut math post synth psy indie rock

Kroz dosadašnju karijeru Marina Orsag pokazala nam je komičarski talent kojim je osvajala regionalne i svjetske nagrade, a dokazala se i kao producentica te pokretačka snaga hrvatske stand up comedy scene. Sad je snimila i svoj prvi singl "Nijedna druga"

Mnoštvo teorijskih promišljanja o fenomenu igre konačno je, u savremenom trenutku, rezultiralo time da se igra prestane smatrati kao najobičnija razonoda, i počne se shvatati kao složen socijalni i društveni aspekt života.

U trećem i posljednjem nastavku feljtona o lezbijskim vezama psihologinja Matea Popov preispituje postojeće norme sklapanja veza i brakova i pita se zašto im se priklanjamo kad imamo jedinstvenu povlasticu oblikovati vlastite te imamo li uopće hrabrosti za to?

Što je mit o "dobroj lezbijki"? Kako manjinski stres utječe na naše veze? U kojoj smo mjeri i zašto podložne internaliziranoj homofobiji? Zašto imitiramo hetero matricu u brakovima i mučimo se da budu "idealni"?

Razvode li se lezbijke češće od heteroseksualnih ili gej parova? Postoji li "lezbijska smrt u krevetu"? Jesu li stereotipi o prebrzom zbližavanju i gubitku identiteta istiniti?

Završila je još jedna sezona kultne serije prepuna nepotrebnih obrata i plitkog aktivizma, s tek nekoliko iskupljujućih trenutaka

Oprostila se od srednje škole, i teatralno pocijepala knjige iz predmeta koji su joj otežali muke tinejdžerskih borbi na svim bojnim poljima – jedno bojno polje za borbu u sebi u kojoj se strah sukobljava sa sve jačom željom, drugo za vojsku odbrane koja se bori da zvuk unutrašnje borbe ne pobjegne u usnu šupljinu iz koje će je vrisak pustiti u vanjski svijet, u treće bojno polje sačinjeno od onoliko borbi sa koliko ljudi dođe u kontakt. Dok pakuje kofer i mašta o stanu i sobi koja je čeka u drugom gradu, gdje počinje njen novi (studentski) život, raduje je osjećaj da se zvuk borbi stišava. „Sloboda je blizu“, govori dok tapše po ramenu skriveni, neuhranjeni i zakržljali dio sebe

Kvir kulturno nasleđe i kvir istorija su skup priča o hrabrosti koja nadilazi državne granice, jer ne možemo da kažemo da nam Džejms Boldvin i Stounvolska pobuna ne znače ništa. Na našim prostorima su i dalje u dobrom delu šifrovane i naša je obaveza da ih tumačimo i umrežavamo. Kvir umetnost, istorija, pa i lična svedočanstva su važni za vraćanje dostojanstva, za samopoštovanje, pa i za mentalno zdravlje. Pored toga su odlična oruđa za borbu protiv homofobije i autohomofobije. Dok ih otkrivamo postaje nam jasno da smo i ovde imali naše male pobune. Odličan primer je premijera filma „Dupe od mramora“ iz 1994. godine. U Sava centru je na projekciji bilo oko četiri hiljade ljudi. Kad se film završio počeli su da uzvikuju da su sve to laži, da toga u Srbiji nema. Žilnik je onda pozvao sve gejeve i lezbejke da mu se pridruže na sceni. Iz publike je izašlo 400 ljudi, nastao je stampedo. Atmosfera se odmah promenila, a glumice i glumci su već sutradan postale/i zvezde u medijima

Arhiviranje mi je bilo značajno i iz razloga što se sve zaboravlja. Dolaze novi ljudi, nove skupine, nove ideologije, nova uvjerenja i sve što je prethodilo zaboravljaju ili izmišljaju toplu vodu. Uz to, možeš reći – ne, to se nije desilo na taj način

Kvir kinematografija ima bogatu istoriju, koja je važna uprkos tome što nije prepoznata od strane većinske publike. To ne znači da je sve bilo kvalitetno, ali je uglavnom bilo hrabro. S ulaskom u mejnstrim ta hrabrost trpi, jer novac donosi podilaženje ukusu većine

Pjesnikinja i autorica portala lgbti.ba Nikolina Todorović, priredila je svoje tri pjesme

Dugo godina sam se krila pod okriljem brojnih izgovora kojima sam objašnjavala zašto nisam mogla/stigla/htjela/željela prisustvovati nekom protestnom skupu. Bojala sam se stati iza bilo koje zastave, ili transparenta, jer sam mislila da svaka od njih u sebi nosi – ili ću kasnije saznati da je nosila – barem trunku nečeg sa čim se ne slažem, ili ne osjećam kao svoje. Nisu me naučili da glasno govorim, pa su mi parole koje se uzvikuju uvijek izazivale nelagodu – a nelagodu uvijek liječim smijanjem. Nisam osjećala da sam ja osoba koja pripada toj grupi ljudi koji stoje jedni uz druge, koji se bore na ulici, koji se ne boje dignuti glas protiv nepravde koja guši njihove živote

Ovaj (ne tako kratki) dokumentarac (r. Aerlyn Weissman i Lynne Fernie) bavi se bogatom poviješću queer iskustava žena u Kanadi sredinom 20. stoljeća.