Tekstovi sa tagom: lgbt književnost

Tamnoplavi oblaci su se vukli po nebu kao prazni džakovi. Hodao sam ka parku, tamo popodne obično nema ljudi. Onda mi se učinilo da usred ućutanog grada čujem grcanje. Požurio sam nazad.

Obiman, inovativan i kompleksan roman Djevojka, žena, drugo, za kojeg je britanska autorica Bernardine Evaristo osvojila nagradu Booker 2019., a kojeg čitamo u prijevodu na hrvatski jezik zahvaljujući senzibilitetu zagrebačke izdavačke kuće Profil i izuzetnom umijeću prevoditeljice Davorke Herceg-Lockhart, zasigurno će osvježiti, prodrmati i iznenaditi čak i najodanije i najstrastvenije čitateljice i čitatelje proze

Odnos između dva odrasla naizgled zrela muškarca, oca i sina, koja tek trebaju da odrastu – temelj je na kojem počiva Tatin sin. Problem koji se javlja u odnosu između oca i sina u ovome romanu je problem veoma karakterističan za podneblje balkanskog patrijahata: naime komunikacija između sina i oca već od djetinjstva je reducirana, očinska figura u Lukinom djetinjstvu je tek površno prisutna što onemogućuje uspostavljanje prisnosti

Kvir kulturno nasleđe i kvir istorija su skup priča o hrabrosti koja nadilazi državne granice, jer ne možemo da kažemo da nam Džejms Boldvin i Stounvolska pobuna ne znače ništa. Na našim prostorima su i dalje u dobrom delu šifrovane i naša je obaveza da ih tumačimo i umrežavamo. Kvir umetnost, istorija, pa i lična svedočanstva su važni za vraćanje dostojanstva, za samopoštovanje, pa i za mentalno zdravlje. Pored toga su odlična oruđa za borbu protiv homofobije i autohomofobije. Dok ih otkrivamo postaje nam jasno da smo i ovde imali naše male pobune. Odličan primer je premijera filma „Dupe od mramora“ iz 1994. godine. U Sava centru je na projekciji bilo oko četiri hiljade ljudi. Kad se film završio počeli su da uzvikuju da su sve to laži, da toga u Srbiji nema. Žilnik je onda pozvao sve gejeve i lezbejke da mu se pridruže na sceni. Iz publike je izašlo 400 ljudi, nastao je stampedo. Atmosfera se odmah promenila, a glumice i glumci su već sutradan postale/i zvezde u medijima

Radio drama je akustična dramatizacija nekog događaja, naravno bez vizuelne komponente. Tvorci se oslanjaju isključivo na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi dočarali slušaocu atmosferu, likove i priču

Objavljujemo kratke priče koje su se našle u najužem izboru na konkursu „Ljubav je zakon“ koji su raspisali Bookvar online magazin i Optimist magazin.

A oni žive tragičnom/ sudbinom uljarica./ Ispod sjemenja/ pak ostane konkava/ prazna kao moja žila/ na vratu s koje si/ sklonio svoj prst...

Možeš li zamisliti kako se/ po ovako vrelom danu svjetlucala zemlja/ podno bedema/ kao znoj na našoj koži/ Ne očekuj samilost...

Nisam organizirao nijedan tulum, ni pozvao ekipicu u after. Nisam se pretjerano jebao, osim sad pod zadnje. Nisam plakao. Bilo me je nekako sram pozvati ljude u miris vlage. Stan je uvijek bio jedan ili dva celzija prehladan da bi se u njemu moglo opustiti, raskomotiti

Donosimo objedinjenu (queer) poeziju, (svježe i mlade) glasove bosanskohercegovačkih autora i autorica. Neki od stihova su nastali u okviru radionice Spoken poetry, a sve pjesme u ovom ciklusu su javno pročitane na festivalu Kvirhana

Donosimo objedinjenu (queer) poeziju, (svježe i mlade) glasove bosanskohercegovačkih autora i autorica. Neki od stihova su nastali u okviru radionice Spoken poetry, a sve pjesme u ovom ciklusu su javno pročitane na festivalu Kvirhana

Marieke Lucas Rijneveld mlad⁞a je nizozemsk⁞a spisatelj⁞ica (rođen⁞a je 1991.) čiji je roman prvijenac "Večernja nelagoda" osvojio International Booker Prize 2020. Tako je postal⁞a najmlađa i prva nebinarna osoba koja je osvojila ovu nagradu

„Čitam i zamišljam sebe kao Bena, kako se kao sedamnaestogodišnjak zaljubljujem u dečka iz škole i provodim večeri kod njega. Gledamo filmove isprepletenih nogu, spoonamo se, ljubakamo, i naposljetku, seksamo“ piše Renato Samardžić u kritici romana „Something Like Summer“. Upravo je u tome sadržano sve što bi uopšte trebalo reći o kvir književnosti – vidljivost, vidljivost, vidljivost i mnogo vidljivosti. Poezija Đorđa Simića se odlično uklapa u tu želju (ili potrebu): „glava uz glavu/ od zida do zida/ živeli smo, srećni“…

Malo si od mene uzeo./ Brojao si mi patnje tiho u sebi/ Video si koliko sam bio lud za tobom/ Ti si mi poklonio ruke/ Svoje ruke si umnožio sa mojim/ Ljubili smo ih skupa, a one su nas skidale gole

Kvir književnost je pisana, čitana, kritikovana i promišljana u prilično neprijateljskom okruženju. Iako danas možemo da raspravljamo o stepenu tog neprijateljstva, ili o njegovoj prirodi u odnosu na različite vrste pritisaka i potiskivanja, njegova konstantna prisutnost je neosporna. Stvaranje, čitanje, pa i podučavanje o homoseksualnoj književnosti potčinjeno je političkom položaju gejeva i lezbejki u našem društvu. Razumevanje mašte u homoseksualnom kontekstu pre svega zahteva razumevanje one u homofobičnom kontekstu. Budući da su do sada kvir autori uglavnom pisali za čitaoce koji su bili neprijateljski nastrojeni, morali su da prilagode svoj rad očekivanjima te i takve publike