Tekstovi sa tagom: lgbt književnost

Evolucija naučne fantastike znači i više prostora za lezbijke, te druge pripadnike LGBTIQ+ manjine. Povratak u budućnost uskoro bi mogao da dobije potpuno novo ruho...

Moj mali prst je tvom malom prstu blizanac/ krijem tvoje slike po mojim novčanicima/ tebi solim pupak tebi ližem rane/ moj zub na tvome zubu u krnjim zupčanicima

Crnogorska nevladina organizacija Queer Montenegro raspisala je treći regionalni konkurs za najbolju kratku priču na temu "Živjeti kvir život"

Daleko od toga da je Šmit bio najgori primjerak svoje vrste. Međutim, nekako se događalo da se mojoj ekipi i meni – s mojim jedanaestogodišnjim stažom studiranja filozofije, na koji nisam ponosan – uvijek valja bakćati s njim. Iskakao je iz paštete upravo po mjestima koja bi trebala biti sigurna zona u odnosu na takve tipove; mnogi ljudi oko nas cijenili su ga, tražili i promovirali

Devet „izgubljenih“ priča Marcela Prousta, za koje se veruje da ih je autor krio zbog smelosti opisivanja koja u to vreme nije bila široko prihvaćena, trebalo bi uskoro da budu objavljene, te da tako po prvi put dobiju svoju publiku.

Roman „Život pod ružičastim trouglom“ Marka Mihajlovića kroz živote dvojice junaka, Darela koji je preživeo grozote logora smrti za vreme Drugog svetskog rata usled primene Paragrafa 175 nemačkog krivičnog zakona i Viktora koji se bori sa svojom teškom bolešću i prihvatanjem sebe onakvog kakav jeste, predočava besmisao i svu strahotu diskriminacije kao i to da ona postoji i dalje, u raznim formama, te da i danas ružičasti trougao, koji je Darel nosio u logoru smrti, mogu poneti mnogi koji su drugačiji i izopšteni iz društva

Doći će za dvadeset minuta, da budem preciznija. Nikad ne ostaju duže od predviđenog. Moj muž savršeno raspoređuje svoje vrijeme na nas dvoje – mene i poslovnog partnera Milana. Zaključujem to dok uzimam strugalicu za pete u ruke, baš onu koju mi je Milan kupio na jednom od njihovih poslovnih putovanja. Kada su skupa, barem pomisle na mene, pa kupe neku sitnicu, baš divno od njih – zaključujem stružući sve oštrije pete piljeći u ostatke kože na peškiru.

Lejla Kalamujić (1980.) je književnica iz Sarajeva, koja je završila studiji filozofije i sociologije na Univerzitetu u Sarajevu. Autorica je dvije zbirke priča: Anatomija osmijeha i Zovite me Esteban, te dramskog teksta Ljudožderka, ili kako sam ubila svoju porodicu. Kratke priče i književne osvrte objavljuje u časopisima, te na internet portalima na prostoru bivše Jugoslavije. Priče su joj prevođene na nekoliko jezika.

Danas objavljujemo priču Diskrecija zajamčena spisateljice Suzane Tratnik (1963.), koja je diplomirala na studiju sociologije i magistrirala s temom iz antropologije spolova. Suzana živi i radi u Ljubljani kao književnica, prevoditeljica i novinarka. Suosnivačica je lezbijske skupine LL u Ljubljani 1987. i suradnica Festivala LGBT filma. Objavila je sedam zbirki kratkih proza, tri romana, slikovnicu za djecu, monodramu Ime mi je Damjan, radioigru, dva stručna rada o lezbijskom pokretu u Sloveniji i o lezbijskoj književnosti, te memoare Lezbijski aktivizam po koracima (2013). 2007. je primila nagradu “Prešernova sklada” za književnost, 2017. nagradu “Novo mesto short” za kratku prozu, a 2018. nagradu “Desetnica” za najbolji roman za mlade. Njene knjige i kratke priče prevedene su na više od dvadeset jezika, a prevela je veći broj djela britanske i američke proze, te stručne literature. U prozi Suzane Tratnik isprepliću se dvije središnje teme: sudbine marginalnih životnih egzistencija u suvremenoj urbanoj obitelji i pogled na djetinjstvo u jugoslavenskim socijalističkim 60-im i 70-im godinama.

Milan Šelj je još jedan autor kvir književnosti kojeg predstavljamo, i dijelimo nekoliko pjesama iz njegove zbirke Gradim gradove (2015.). Šelj (1960.) je pjesnik, novinar i prevoditelj, a diplomirao je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, smjer Komparativna književnost i sociologija. Od 1992. godine živi i radi u Londonu. Suautor je romana u obliku pisama, Spolitika (Cankarjeva založba, 1999.), te pjesničkih zbirki Dar (ŠKUC-Lambda, 2006.), Kristali soli (ŠKUC-Lambda, 2010.), Gradim gradove (ŠKUC-Lambda, 2015.) i Slijediti neizgovoreno (ŠKUC-Lambda, 2018.). Jedan je od korespondenata u knjizi svjedočanstava Drukčiji odnosi (Mladinska knjiga, 2010.). Izbor njegovih pjesama za djecu u sklopu projekta I pjesnik je blago izašao je 2012. godine. Njegove su pjesme objavljene u antologiji suvremene europske gay poezije, Morao bih opet doći (ŠKUC-Lambda, 2009.). Prijevodi njegovih pjesama na hebrejski izašli su u antologiji Kavafisovi sinovi i unuci (2015.) u Izraelu, a opsežan izbor iz njegove poezije u italijanskom prijevodu objavljen je u časopisu Fili d'aquilone (br. 46, travanj/lipanj 2017.). Kao prevoditelj sudjelovao je u antologiji suvremene europske gay poezije, Morao bih opet doći (ŠKUC-Lambda, 2009.), kao i u antologiji suvremene europske lezbijske poezije Bez riječi je slijedim (ŠKUC-Lambda, 2016.). U nastavku pročitajte pjesme Poljubac, Alegorija bez morala, Pjesnik u velegradu i Hafisov nagovještaj.

"Mislim da je vrlo teško naći bilo koje moje djelo u kojemu homoerotika nije evidentna. To je na neki način i politički stav. U prvom planu pišem za LGBT čitatelje, oni imaju pravo na svoju kulturu, umjetnost, mogućnost identifikacije"

Kasno noću mačke se još uvijek tjeraju. Turisti, kuharice, čistačice zaspe i grad zadiše punim plućima. Nas dvije sjedimo na najudaljenijem molu. Ti si moje uže, a ja sam ljigava alga, koja te obrasta. Posve smo nevažne, plošni obris zagrljenog para, skoro pa prizor s razglednice.

Njeno je lice otežano masnom šminkom, dok ja na svom nosim bubuljice, ispucanu kapilaru i stršeće dlake nad usnama. Pomislim, kako bih se neugodno osjećala u njenim krpicama, kojima oponaša oguljenu kožu gotovo izumrlog afričkog predatora.

Mama je prala suđe okrenuta leđima, razgovor je utihnuo nakon izjave da sam lezba. Diana me promatrala očima u kojima je prevladala glad u izmijenjenim ulogama, kao da ona sve otkriva u dvadesetoj, a ja kao da sam suzdržana četrdesetpetogodišnjakinja koja nije dovoljna stara da prestane žudjeti, ali se toga svejedno srami jer godine lete i već je stavljaju u određenu kutiju kojoj ona još uvijek ne pripada, još uvijek je mlada, pomalo neozbiljna, sve dok je racionalnost i ogledalo ne zakoče u mašti.

Za mene homoseksualnost nije „stanje“ (i svakako ne „izbor“ ili „orijentacija“), za mene je to „sudbina“. A tako je zbog toga što jedino što stvarno znam o homoseksualnosti je to da traži hrabrost. Zahteva hrabrost.