Tekstovi sa tagom: lgbt parovi

“Drago mi je što postoji dio populacije koji ima zdravu kritičku sposobnost razmišljanja koja nija sputana tradicionalnim razmišljanjem koje može da bude opasno, jer tradicija često isključuje razvijanje i otvorenost prema pomjeranju sa mjesta. Ljudi se zapitaju ‘Da li je ovo moje mišljenje ili mišljenje ljudi oko mene?’. I ustvari sve mi se više čini da takvih osoba ima više nego što vjerujem”

„Ako društvo uistinu želi da odbrani tradicionalni brak, kao što svakako ima prava i najverovatnije i treba da učini, mnoge mere se same nameću – porodična i zdravstvena bolovanja, savetovališta za probleme narkomanije i alkoholizma, izdašna finansijska podrška za bračno savetovanje i brigu o mentalnom zdravlju, postrožavanje zakona protiv nasilja u porodici i njihova doslednija primena, savetovališta za traženje posla i finansijska podrška onima koji su pretrpeli najveći udar tekuće finansijske krize i naravno, stroža primena zakona o alimentaciji. Takve mere su u jasnoj vezi sa pritiscima i napetostima kojima je izložen tradicionalni brak. Zabrana istopolnih brakova nije. Ako bismo proučavali heteroseksualni razvod, teško da bismo našli i jedan jedini slučaj u kojem stranke osećaju da je njihov razvod izazvan dostupnošću braka istopolnim parovima“

Massachusetts je bio prva američka država koja je 2004. omogućila bračnu jednakost, dok su u Vermontu građanska partnerstva moguća od 2000. Istopolni brakovi ipak imaju daleko bogatiju istoriju, pa je prva bračna dozvola dvojici muškaraca u Americi izdata još sedamdesetih godina prošlog veka

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava objavilo je 8. februara polazne osnove za izradu nacrta zakona o istopolnim zajednicama. To znači da bi LGBTIQ+ građani uskoro mogli da dobiju određena prava koja većina uzima zdravo za gotovo

U tematskom broju znanstvenog časopisa "Revija za sociologiju" posvećenom roditeljstvu LGBTIQ osoba gošće urednice Marina Štambuk i Maja Tadić Vujčić okupile su autorice i autore koji kroz šest članaka odgovaraju na važnija pitanja velikog broja LGBTIQ osoba u Hrvatskoj koje pokazuju potrebu za roditeljstvom

U utorak, 1. listopada , obilježena je 30. godišnjica prvog istospolnog braka na svijetu, sklopljenog već prvog dana stupanja na snagu danskog zakona koji je to omogućio. Sretan par bili su 74-godišnji Axel i 67-godišnji Eigil Axgil koji više nisu među živima. Odmah nakon njih, tog su povijesnog dana pred matičara stali Ivan Larsen i Ove Carlsen koji danas slave tridesetogodišnjicu braka

Najveći broj LGBTIQ osoba koje su podnele zahteve ima oko 40 godina, te je finansijski obezbeđen, a većina je o starateljstvu počela da razmišlja nakon neke situacije koja im je ugrozila život. Budući da gejevi i lezbijke u ovoj zemlji nemaju dobar odnos sa svojim biološkim porodicama, u slučaju bilo kakve nemoći prepušteni su sami sebi, ili, ako imaju sreće, svojim partnerima/kama

LGBTI osobe svakodnevno prolaze borbu za slobodno kretanje ulicama vlastitoga grada. Heteroseksualne osobe često zaboravljaju da njima i njihovim partnerima/kama za sȃmo držanje za ruku na ulici neće biti upućene riječi mržnje, osuđivački pogledi i optužbe bluda i nemorala.

Homofobne modele ponašanja osnažuje celokupno većinsko društvo, a u rasponu od ignorisanja, pa sve do aktivnog pozivanja na nasilje prema LGBTIQ osobama. Pojedinci koji se iz samo njima poznatih razloga odlučuju na nasilne činove, praktično su od detinjstva oblikovani u tom smeru, te su uglavnom naučeni da sve što je drugačije nije zaista ljudsko, a to ne utiče samo na bezbednost drugačijih, već i na formiranje i održavanje istopolnih zajednica, i na ljubav kao osnovno pravo svakog čoveka.

Massachusetts je bio prva američka država koja je 2004. omogućila bračnu jednakost, dok su u Vermontu građanska partnerstva moguća od 2000. Istopolni brakovi ipak imaju daleko bogatiju istoriju, pa je prva bračna dozvola dvojici muškaraca u Americi izdata još sedamdesetih godina prošlog veka.

Početak je vjerovatno najteži u cijelom procesu, posebno ukoliko osoba koja napušta svoju zemlju nema nekog kod koga bi mogla boraviti dok se sama ne snađe za smještaj i posao.

Kvir priče su važne koliko i bilo koje druge priče, ali manjinska iskustva često ostaju nevidljiva, pa je zbog toga neophodno da se ponavljaju, pričaju glasnije i dele sa što većim brojem onih koji žele da ih čuju – obične priče o svakodnevnom životu, LGBTIQ iskustva koja uključuju mačke, selidbe, dosadne trenutke na autobuskim stanicama.

Snježna padina s koje puca pogled na Zagreb koji je noću prekrasan jer sav svijetli između tri stara oraha. Kuhinja u kojoj se zajednički priprema obrok u bliskoj će budućnosti biti zamijenjena novom, u kući koja će biti sagrađena na toj padini. Imat će ta kuća i dječju sobu, "neka bude za dvoje djece, za svaki slučaj". Hoće li ta dječja soba ostati prazna, u ovom slučaju odlučuju institucije Republike Hrvatske.

Ljubavne priče nekadašnjih holivudskih zvezda ponovo su postale predmetom interesovanja kada se pojavio dokumentarni film „Scotty and the Secret History of Hollywood“, koji se bavi životom, ali i poslovnim poduhvatima Scottija Bowersa, najpoznatijeg svodnika iz zlatnog doba Holivuda. Između ostalih priča Bowers otkriva i seksualnu istoriju Cary Granta i Randolpha Scotta, a iz ugla seksualnog radnika koji je dobro čuvao njihovu tajnu.

– Kloni se moje ‘ćeri! – rekla mi je tvoja mati u holu naše zgrade tog popodneva. – Znam da si ti za ovo kriva, neke vaše vlaške čini si na nju bacila. Kako te nije sramota, bolesnice jedna!?