Tekstovi sa tagom: lgbt porodica

Da hrvatsku, te svu djecu iz regiona, treba zaštiti od nepoćudnih pedera i lezbi sigurno ste čuli/e u svakoj javnoj raspravi o LGBTIQ roditeljstvu. Bilo da se radi o mogućnosti posvajanja ili umjetnoj oplodnji, praktički svaki razgovor započinje i završava utvrđivanjem je li homoseksualnost bolest ili, u lajt varijanti, radi li se o nekom novom hipsterskom zapadnjačkom trendu.

Finska dobiva vladu s najmlađom premijerkom na svijetu, socijaldemokratkinjom Sannom Marin (34), koju je odgojio lezbijski par

U septembru je u Beogradu počela sa radom neformalna grupa Dugine porodice, koja je osnovana sa ciljem osnaživanja LGBTIQ+ roditelja ,roditelja koji imaju LGBTIQ+ decu, te svih roditelja koji žele da podrže i bolje razumeju svoju drugačiju decu

Dr. sc. Marina Štambuk i dr. sc. Maja Tadić Vujčić po prvi put u povijesti okupile su autorice i autore koji su se u Hrvatskoj znanstveno bavili temom roditeljstva LGBTIQ osoba, i time napravile veliki iskorak u znanstvenoj zajednici

Roko sa svoje dvije mame ide na izlet u muzej, dok Ana sa svojim tatama posjećuje park prirode. Na izletu maštaju o budućnosti, a nakon toga druže se s bakama i djedovima kojima prepričavaju svoje doživljaje. Kroz slikovnicu oni uče o pravilima ponašanja u mjestima na koja idemo na izlet i što mogu očekivati u muzeju ili parku prirode

Homofobne modele ponašanja osnažuje celokupno većinsko društvo, a u rasponu od ignorisanja, pa sve do aktivnog pozivanja na nasilje prema LGBTIQ osobama. Pojedinci koji se iz samo njima poznatih razloga odlučuju na nasilne činove, praktično su od detinjstva oblikovani u tom smeru, te su uglavnom naučeni da sve što je drugačije nije zaista ljudsko, a to ne utiče samo na bezbednost drugačijih, već i na formiranje i održavanje istopolnih zajednica, i na ljubav kao osnovno pravo svakog čoveka.

„Svaka porodica je drugačija, ali su neke porodice još više drugačije od drugih,“ kaže narator na početku trejlera, a pre nego što se pred gledaocem pojave redizajnirani članovi Addams klana, animirani, ali življi nego ikad. Budući da film pre svega cilja porodice, prikazivanje istopolnih parova je od neprocenjivog značaja, budući da ukazuje na novi stepen prihvatanja i razumevanja.

Kvir priče su važne koliko i bilo koje druge priče, ali manjinska iskustva često ostaju nevidljiva, pa je zbog toga neophodno da se ponavljaju, pričaju glasnije i dele sa što većim brojem onih koji žele da ih čuju – obične priče o svakodnevnom životu, LGBTIQ iskustva koja uključuju mačke, selidbe, dosadne trenutke na autobuskim stanicama.

– Kloni se moje ‘ćeri! – rekla mi je tvoja mati u holu naše zgrade tog popodneva. – Znam da si ti za ovo kriva, neke vaše vlaške čini si na nju bacila. Kako te nije sramota, bolesnice jedna!?

Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić svoju je ovogodišnju božićnu pastirsku poruku posvetio udomljavanju i posvajanju djece, a tijekom susreta s novinarima slavonskih redakcija postavljena su mu i neka očekivana pitanja o istospolnim parovima.

Ivo Šegota i Mladen Kožić jedan su od parova koji su se prijavili za udomljavanje djece no odbijeni su jer su u životnom partnerstvu. Njihovu priču znaju gotovo svi koji su proteklih dana pratili vijesti jer su o tome govorili za brojne medije, no unatoč tome, u petak su saborski zastupnici izglasali Zakon o udomiteljstvu, a iz njega su isključili istospolne parove.

Udruga Domino je na nakladničkom tržištu, u hrvatskom prijevodu, objavila dvije slikovnice za najmlađe, "Rano ujutro" (Pronto por la mañana) i "Ovo nije vrijeme za igru" (No es hora de jugar) koje predstavljaju krajnje simpatične crtice iz života djece i njihovih kućnih ljubimaca unutar istospolnih obiteljskih zajednica.

Fotografija nije tek običan portret, već slika ponosa, prkosa i obećanja da će jednog dana biti bolje, ali i svedočanstvo o hrabrosti koja već neko vreme menja tokove kvir istorije. Subjekti na fotografijama ne drže transparente, ali ipak prenose jednostavnu poruku, ispisanu na koži i u svakodnevnom životu, koja odjekuje, te nudi simbol samopouzdanja i volje za ljubav uprkos svemu.

Postoje zabilježeni primjeri bh. građana/ki koji/e su preko svog partnerskog statusa, odnosno po osnovu spajanja porodice, ostvarili/e prava na boravak u drugim zemljama. Ovdje govorimo o slučajevima partnerstava sklopljenih između LGBTI osoba. Primjera radi, pravo na boravak za bh. građane/ke moguće je ostvariti i u Hrvatskoj prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola. Ostvarivanje prava boravka, privremenog ili stalnog, tretira se kao i u slučajevima heteroseksualnih partnerstava, obzirom da se u oba slučaja pravo realizira po istom osnovu, odnosno po osnovu spajanja porodice. Zapravo je moguće ostvariti i ostale socijalne i pravne privilegije koje se odnose na pravno legitimne partnerske zajednice. A to, naravno, nije slučaj samo sa Hrvatskom, nego i sa svakom državom koja ima riješeno pitanje istospolnih zajednica. Pitanje boravka ovdje se čini primarnim upravo zbog istaknutog statusa stranca/kinje, a osnov spajanja porodice samo je jedan od načina za stjecanje prava na boravak, gdje ni sam status stranca/kinja nije sporan obzirom da se ovdje ne radi o isključivom ostvarivanju prava na boravak, nego o pravu na sklapanje priznate životne zajednice preko koje bi se definisalo pravo na boravak.

Tako se dolazi do zaključka koji bi svim mislećim bićima trebalo da bude više nego logičan: zdravo odrastanje se zasniva na ljubavi i podršci, a ne na tome da li su roditelji gej ili strejt. Seksualni identitet svakako ne utiče na roditeljstvo, te se predrasude ne zasnivaju na nauci, već na ličnim uverenjima onih koji iz straha, ili nekog drugog razloga, za omiljenu životnu alatku biraju mržnju.