Ali mama, ovdje su svi ljudi nekako isti
Dvije mame ili mama i tata
Dok njih dvije skupa pakuju Almin kofer (tri trenerke, četiri majice, dvije haljine, pet pari čarapa i nijedna pidžama), Almina mama mi priča o kvartu u kojem žive. Svu raznolikost ljudi, rasa, običaja, boja kože, religija, spolnih orijentacija, porijekla koju svakodnevno žive, sažeo je u jednoj rečenici njen sin Emil, šestogodišnjak, začuđen čuvenim praznim pričama o bosanskohercegovačkoj multietničnosti: “Ali mama, pa ovdje su svi ljudi nekako isti!”. Koji dan kasnije, otišli su na izlet u Sarajevo i slučajno u nekom turističkijem dijelu grada susreli mnogo stranaca, mahom Arapa, na šta je maleni rekao: “Osjećam se kao kod kuće!”