Još jedna Tik Tok queer reality preporuka, The Ultimatum: Queer Love donosi velike riječi, a nevelika djela, pokušaje osobnog razvoja i neke uglavnom prihvatljive zaključke o ljubavi
Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama...
Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama...
U bogatoj istoriji ćutanja izgubili smo mnogo – LGBTIQ+ osobe u neprijateljskim sredinama i danas trpe, pa je broj samoubistava među kvir omladinom i dalje visok. Nekorektni vicevi, anegdote, psovke, loši filmovi i još gore serije su strejt ljude naučili šta da misle o gej ljudima , a gej ljude šta da misle o sebi...
Od serije „Interview with the Vampire“, preko dokumentarnog filma „Framing Agnes“, pa sve do filmskih priča koje prate odrastanja onih koji su drugačiji, 2022. je obezbedila dovoljno prostora za kvir kinematografiju, TV serije, ali i rijaliti programe. Čini se da je vremenu tišine došao kraj, i da, uprkos tome što se i dalje bore sa teretom auto i internalizovane homofobije, filmski kvir junaci brže rastu i dobijaju jače okvire u kojima se lica jasno vide, a imena dobro čuju.
Serija Wednesday u čijoj je produkciji sudjelovao kultni redatelj Tim Burton odmah je osvojila srca gledatelja i u roku od tri tjedna postala druga najgledanija serija na engleskom jeziku na Netflixu. Razlog je što Wednesday izvrće klišeje tinejdžerskih serija i glavnu riječ daje izopćenicima.
Ljubav prodaje, posebno heteroseksualna. Gledamo je u reklamama, božićnim filmovima, smeši nam se s bilborda i postera, kao da će trajati večno. Ipak, ništa ne istrajava samo od sebe, pa i ta ljubav traži svoje ne bi li potrajala bar godinu dana. Ona je, kao uostalom i život, izbor, izvor neprestane neizvesnosti, nešto na čemu se radi, ono što se gradi.
Htjeli to priznati ili ne, znatno mnogo vremena provodimo konzumirajuće medijske sadržaje. Pored društvenih mreža, tu su naravno filmovi i serije. Od silnih odgledanih epizoda, sezona, filmova, likove iz LGBTI zajednice možemo nabrojati tek na prste jedne ruke. Bar onih kvalitetno napisanih. Zašto kažem kvalitetnih? Pa više nikome nije simpatično vidjeti stereotipnog “gay best friend-a” koji je tu samo da nekoga otrača i popriča o cipelicama vodeće ženske uloge, niti je zanimljivo vidjeti “klasičnu” butch feministkinju koja je u suštini muški lik u ženskom tijelu. Reprezentacija LGBTI zajednice, ali i drugih marginaliziranih grupa, je izuzetno loša i uglavnom ima samo dvije svrhe: naglašavanju postojećih stereotipa i tokenizacija.
Kod nekih građana i građanki se strah od vampira vremenom preobražava u nešto drugo. Recimo u želju – zabranjenu želju, želju za savršenstvom, za večnim životom. Čudovišta iz detinjstva tako postaju junaci, čak i kad ih ne krase herojske osobine. Krvopije su posebno mile onima kojima je kretanje iza margine poznato, pa je zbog toga vampir u književnosti i filmu između ostalog služio i za obračunavanje s potisnutom seksualnošću.
Baka je imala običaj da tokom božićnog koncerta prebrojava članove hora s tamnijom kožom, a nešto slično sam i sam kasnije radio – samo što sam tražio scene s gej parovima. Pre otprilike petnaestak godina, dok sam živeo u Engleskoj, na televiziji sam ulovio nešto s naslovom “Hollyoaks” – sapunicu čiji su junaci stanovnici malog grada, pripadnici radničke klase. Kao što to obično biva, petljali su se jedni s drugima na raznorazne ljubavne načine. Među njima je bio i John Paul, kojeg su maltretirali kad se autovao, ali ga to nije obeshrabrilo i Craig koji je život još uvek provodio u ormaru. To je bilo dovoljno da počnem redovno da pratim seriju.
„Lekar, poput svih drugih koji imaju posla s ljudskim bićima od kojih je svako jedinstveno, ne može da bude naučnik – ili je zanatlija kao hirurg, ili umetnik kao psiholog i lekar opšte prakse“. (W.H. Auden)
Od nostalgičnih i sjajnih uvodnih retro kadrova, serija Transparent zaokuplja pozornost, a iza nje stoje scenaristi i redatelji Jill Soloway, razotkrivajući detalje vlastite židovske kulture i queernessa. Premda su glavni protagonisti bijeli queer Židovi više klase s karakterističnim first-world problems, serija ujedno reprezentira i istražuje rod i seksualnost na radikalan način, kakav dosad nismo imali prilike vidjeti u mainstream medijima.
Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
Sličnih priča je ruku na srce bilo i ranije, pa Heartstopper liči na neke filmove iz devedesetih godina prošlog veka – na primer na Beautiful Thing (1996) i Get Real (1998). Nova serija s njima deli topli osećaj koji se obično ima kad se priča o ljubavi, samo što je smeštena u današnje vreme
Blanka je transrodna žena koja pomaže drugim transrodnim osobama da ostvare svoje snove. Ona je za sve njih majka koju obožavaju, a sama pokušava da se pronađe sreću i ljubav svog života, u doba kad Amerikom hara epidemija HIV virusa.