Tekstovi sa tagom: lgbt

Treće izdanje festivala queer i feminističke kulture Smoqua, koje je ove godine pod temom „Norma, normalnost, normativnost“ poticalo na promišljanje značenja ovih pojmova te njihovih sadržaja u društvu, posebice oko pitanja roda kroz bogat program edukacija, radionica, performansa i zabavnih događaja, održano je od 23. do 25. svibnja u Rijeci. Festival je organizovala Udruga LORI Rijeka, zajedno s udrugom PaRiter, inicijativom Građanske svom gradu te Centrom za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci.

“Uklanjanje ‘poremećaja rodnog identiteta’ iz dijagnostičkog priručnika Svjetske zdravstvene organizacije će imati oslobađajući efekat za živote transrodnih ljudi širom svijeta”, rekao je Graeme Reid, direktor za LGBT prava pri Human Rights Watchu. “Vlade bi trebale što prije reformirati državne medicinske sisteme i zakone koji i dalje funkcionišu u skladu sa ovom, sada i zvanično zastarjelom, dijagnozom.”

Na adresu portala lgbti.ba stigao je dirljiv lični komentar jednog člana LGBTIQ zajednice u BiH, koji ima 25 godina, a za potrebe ovoga teksta ćemo ga zvati Marko. Marko je pisao o bezuvjetnoj ljubavi i šta bi ona trebala značiti, o autovanju, o tome kako se bojimo onoga što ne poznajemo, o svemu tome iz perspektive homoseksualnog muškarca. Tekst koji je poslao, a koji opisuje njegovo iskustvo, prenosimo u cijelosti.

Od 23. do 25. svibnja održava se treće izdanje festivala queer i feminističke kulture Smoqua koje ove godine pod temom „Norma, normalnost, normativnost“ propituje na promišljanje značenja ovih pojmova te njihovih sadržaja u društvu, posebice oko pitanja roda kroz bogat program edukacija, radionica, performansa i zabavnih događaja.

Hodočašće na izvorište homofobije ponekad vas povede neočekivanim stranputicama, pa je jedna od njih i tekst koji je objavljen u Reviji mladih 1971. godine, te deo: „Treba razlikovati one "pasivne" i one "aktivne" homoseksualce. "Pasivni" su u manjini, ali zato "opasniji". "Aktivnih" homoseksualaca ima više. Prema njima često izričemo vaspitne kazne odvajanjem u druge prostorije, samice ili odeljenje sa pojačanim nadzorom.“ Ako pažljivo čitamo postaje nam jasnije odakle strah od nepoznatog, te ko su krivci za širenje dezinformacija i anegdota koje manjine već decenijama guraju u mračne fioke.

Akt je estetski shvaćena zabeleška nagog ljudskog tela. Može da bude slikarsko delo, fotografija ili vajarsko delo, a za razliku od pornografije ova dela nisu namenjena da utiču nа seksuаlne nаgone i imаju zа cilj dа govore o čistim umetničkim vrednostimа. Grаnica između аktа i pornogrаfije nije stаlnа i zаvisi od kulturnih i religioznih uticaja u društvu i ličnih iskustava posmаtrаčа. Granica između običnog i lica koje doživljava seksualno zadovoljstvo nešto je očiglednija, a razumevanje takođe potiče od iskustva posmatrača, te socijalne inteligencije uz pomoć koje se facijalne ekspresije uglavnom tumače.

Sa dve drugarice sam krenula ka Studentskom centru: grupa mladića nas je pratila, vređajući nas i pljujući na nas, u gomili ljudi. Moja prijateljica se osvrnula i samo im rekla: smirite se duše. Meni je došlo da urlam. Prolaznici su komentarisali na razne načine, uglavnom šta se petljamo sa uvrnutima, treba ih sve poubijati, prljaju našu novu Srbiju. Neki su jednostavno bili uplašeni ili zbunjeni. Ali nikoga nisam čula da kaže: pustite ih, i oni su ljudi kao i mi, imaju osnovna ljudska prava.

Tajvanski je parlament u petak izglasao povijesnu odluku kojom je ta zemlja prva u Aziji ozakonila istospolni brak.

Mnogo je pitanja koja nemaju jasne odgovore. Svi smo mi individue, protkane svojim željama, motivima, strahovima, dilemama i čitavim spektrom emocija koje oslikavaju našu jedinstvenost, i svako od nas zna zašto ide tim putem, iako se nekome taj put čini težim. “Ne možeš razumjeti, dok se ne nađeš u toj situaciji”, kaže moja prijateljica Merima. Možda ne mogu, ali mogu ti reći da nećeš biti sama i nezaštićena ako se nekada otrgneš od straha i ponovo udahneš život. Zakon je štit koji, da bi ostvario svoju funkciju, mora biti korišten onda kada je to potrebno.

Hodočašće na izvorište homofobije ponekad vas povede neočekivanim stranputicama, pa je jedna od njih i tekst koji je objavljen u Čiku 1972. godine, te deo: „Jagger, na primer, ima čitavu koreografiju sa mikrofonom kojim barata kao falusom, prvo ga držeći između nogu i grčeći se za dušu i oči šiparica iz prvih redova, a zatim simulira felacio za homoseksualce iz mračnih uglova dvorane.“ Ako pažljivo čitamo postaje nam jasnije odakle strah od nepoznatog, te ko su krivci za širenje dezinformacija i anegdota koje manjine već decenijama guraju u mračne fioke.

Uprkos buci koja vlada u javnom ponašanju, nevidljivost je za drugačije još uvek veliki problem, a najviše zbog toga što se teme koje su u vezi sa njihovim identitetima obrađuju na senzacionalistički način, u maniru „nećete verovati“, te takve teme mnogim medijima služe samo da prikažu svoju tolerantnost, koja je često površna.

Nema tome niti mjesec dana otkako je bivša ministrica, bivša časna sestra i, predviđam, bivša buduća zastupnica u Europskom parlamentu zabrinuto prozborila o Istanbulskoj konvenciji. Prvenstveno se bavila sanitarnim pitanjem, a sukus problematike sveo se na dvije rečenice: "Ako netko kaže za sebe da se osjeća kao žensko, on ne ide u muški WC, on ide u ženski. Meni ne bi bilo ugodno da idem u WC i da naiđe frajer od dva metra".

U početcima borbe za ženska prava, neke su aktivne sudionice ovoga pokreta ostvarile povezanost koja je nadilazila okvire platonskog prijateljstva. Zbog nevoljkosti i/ili nemogućnosti njih samih da javno obznane svoje osjećaje, kao i nesklonosti društva da privati erotsku komponentu u odnosu dviju žena, ovakve su veze često ostajale zabilježene tek kao klasična ženska prijateljstva.

LGBTI osobe svakodnevno prolaze borbu za slobodno kretanje ulicama vlastitoga grada. Heteroseksualne osobe često zaboravljaju da njima i njihovim partnerima/kama za sȃmo držanje za ruku na ulici neće biti upućene riječi mržnje, osuđivački pogledi i optužbe bluda i nemorala.

Pa rekao bih da su otišli da žive svoj život, da ga ovdje nisu mogli živjeti. I ono što ja smatram pod življenjem života su svakodnevne stvari, ne mislim ni na kakve luksuze, holivude i crvene tepihe, nego na mogućnost da voliš koga želiš da voliš, mogućnost da imaš dijete, da ti niko ne da otkaz zato što si gej ili lezbejka ili trans osoba, da možeš da se zaposliš, da te zapravo neko cijeni, da možeš da napreduješ u karijeri bez stranačkih knjižica, to su ti neki razlozi ljudi s kojima sam ja u kontaktu.