Tekstovi sa tagom: lgbt

Aretinova pesnička dela, te pozorišni komadi, bogati su gej motivima, a najočigledniji su u komediji „Il marescalco“ u kojoj muškarac koji je bio prisiljen da se oženi ženom koju nije voleo biva egzaltiran kada sazna da je njegova supruga zapravo mladić u haljini. Pored toga, u jednom pismu Giovanniju de' Mediciju, napisanom 1524, Aretino opisuje svoju ljubav prema jednoj kuvarici, te dodaje da se privremeno sa mladića preusmerio na devojke.

U pol’ 9 kod Sabe vlada poprilično feminističko ozračje. Općenito, u tom bendu uvijek su svirali ljudi koji su svjesni da feminizam uopće ne može biti upitan. Feminizam se jednostavno podrazumijeva kod Sabe!

Kao „neprirodni osećaj“, nacionalsocijalistički lekari su homoseksualnost smatrali „izlečivom“ , no u praksi homoseksualci nisu upućivani u bolnice već u koncentracione logore (oznaka: ružičasti trougao), gdje su u pojedinim slučajevima sprovođeni „ispiti odricanja“ (npr. 1944. u Ravensbrücku), prilikom kojih je ustanovljavano ko „je dopuštao da ga golicaju devojčure“ nakon čega je mogao da bude otpušten iz zatvora kao „ne stvarno homoseksualan“.

Akt je estetski shvаćenа zаbeleškа nаgog ljudskog telа. Može dа bude slikаrsko delo, fotogrаfija ili vаjаrsko delo. Zа rаzliku od pornogrаfije ovа delа nisu nаmenjenа dа utiču nа seksuаlne nаgone i imаju zа cilj dа govore o čistim umetničkim vrednostimа. Grаnica između аktа i pornogrаfije nije stаlnа i zаvisi od kulturnih i religioznih uticаjа u društvu i ličnih iskustаvа posmаtrаčа.

Gej par iz San Antonija u Teksasu mogao bi biti zaslužan za prvi istospolni par Barbie lutki. Televizijsko lice Matt Jacobi i njegov partner Nick Caprio sastali su se s predstavnicima tvornice igračaka Mattel kako bi raspravljali o uključivanju seta od dvije Barbie ili Kena u ponudu tvrtke.

Snježna padina s koje puca pogled na Zagreb koji je noću prekrasan jer sav svijetli između tri stara oraha. Kuhinja u kojoj se zajednički priprema obrok u bliskoj će budućnosti biti zamijenjena novom, u kući koja će biti sagrađena na toj padini. Imat će ta kuća i dječju sobu, "neka bude za dvoje djece, za svaki slučaj". Hoće li ta dječja soba ostati prazna, u ovom slučaju odlučuju institucije Republike Hrvatske.

Film “Happy Together” obožavanog hongkonškog autora Wong Kar-waija premijerno je prikazan prije skoro 22 godine, te je odmah prepoznat kao jedan od filmova gej tematike koji ulaze u kanon, između ostaloga i zahvaljujući nagradi za najboljeg redatelja na festivalu u Cannesu. Priča o disfunkcionalnoj ljubavnoj vezi dvojice muškaraca iz Hong Konga izgubljenih u Argentini i danas je podjednako upečatljiva, jer je Wong znao uvjerljivo kontekstualizirati mušku gej ljubav u globalnom bespuću univerzalne usamljenosti.

Izložba dokumentarnih fotografija koja se bavi životom transrodnih ljudi iz Srbije i regiona, autora Aleksandra Crnogorca, biće otvorena u utorak, 5. februara u galeriji beogradskog Doma omladine

„Bilo mi je teško da od ljudi koji me znaju pre tranzicije tražim da mi se obraćaju u ženskom rodu, zato što još uvek nisam prošla kroz operaciju i osećala sam kako ne ispunjavam tu normu. Osećala sam da kada bih imala vaginu niko ne bi mogao da diskredituje moju ženstvenost. Vagina bi mi bila neka vrsta potvrde rodnog identiteta."

Emina i Esma jedne su od onih filmskih sestara – najboljih prijateljica koje, iako ih trenutno dijele hiljade kilometara, ne mogu zamisliti dan jedna bez druge. Tako je bilo gotovo oduvijek, a činjenica da je Emina lezbijka ni u jednom trenutku njihovog odrastanja nije na to uticala. No, klasičnog autiranja u njihovom slučaju nije bilo. Za serijal Porodica progovara, ove dvije djevojke govorile su o svojim iskustvima prihvaćanja, iskakanja iz društvenih normativa i važnosti podrške unutar porodice.

Oni koji su čitali istoimenu priču mogli su da te signale dožive na daleko drugačiji način, te da deo: "Nikada nisu razgovarali o seksu, samo su puštali da se dogodi, u početku obično noću u šatoru, a onda i preko dana, dok ih je pržilo sunce, uveče pored vatre, brzo, grubo, smejući se i uzdišući, ali ne izgovarajući ni jednu jedinu reč, sem kad je Enis jednom rekao: “Ja nisam peder.” Na šta je Džek skočio: “Ni ja. To se nikoga ne tiče sem nas,” tumače upravo kao nedostatak političke volje, što je film promenio, te čitavu priču učinio značajnijom za savremene gledaoce.

Sex Education se bavi i onima koji svom seksualnom identitetu pristupaju iz negativnog ugla, što od njih stvara nasilnike i najvatrenije homofobe. „Ako nekom kažeš za ovo jebeno si mrtav,“ pretnja je koja odjekuje i danas, a kao poricanje sopstvenog identiteta, te mera predostrožnosti koja garantuje da će tajni ljubavnik ćutati, budući da je, veruju oni koji pate od autohomofobije, homoseksualnost samo faza koja se leči nasiljem.

Setio sam se kako sam ga umalo zagrlio na balkonu, ali da sam se na vreme zaustavio pomislivši da je zagrljaj neprikladan posle tako hladnih trenutaka između nas. Ne znači da odmah treba da ga zagrliš samo zato što je rekao da će se naći s tobom u ponoć, a cele nedelje se praktično niste ni rukovali. Kroz glavu mi je prošlo ono o čemu sam razmišljao pre nego što sam pokucao: Zagrliću ga. Neću. Zagrliću ga.

Rodni identitet odgovara na pitanje: "Da li sam ja žena ili muškarac ili nešto sasvim drugo?" Mnogi ljudi o ovome ne razmišljaju puno, već dozvoljavaju da njihov spol znači i njihov rodni identitet. Ali identitet je osobna stvar: to je ono što osjećamo da je naš rod u nekom određenom trenutku. Naravno, taj osjećaj može biti pod utjecajem bioloških faktora s naljepnicom "made in Culture". Ovdje mislimo na razna kulturološka uvjerenja koja priče i ideje o tome što "muškarci" i "žene" jesu, što rade i što se od njih očekuje prikazuju kao prirodna i univerzalna. Osjećaj da smo nekog roda može isto tako imati veze i s našim seksualnim fantazijama, ili sa sklonošću prema nekoj ulozi. Postoji isto toliko dobrih razloga za imati ili za izabrati rodni identitet koliko postoji i ljudi.

Sviđalo se to kršćanima ili ne, odavno je jasno kako je Isus Krist nadišao okvire bilo koje religije te da je riječ o jednom od najpoznatijih i najvažnijih simbola ljudske civilizacije. Sve ono što se o Isusu kao navodnom božjem sinu ili pak Alahovom proroku naučava u velikim monoteističkim religijama nikako ne obuhvaća ideju i pojavu Isusa u cjelini, jer on je – posve neovisno o tome kakav je bio kao povijesna ličnost i što znači za pripadnike pojedinih religija, pa čak i ako se broje u milijardama – dio kulturnog naslijeđa cijelog čovječanstva, a ideje koje je zastupao proizvele su beskraj interpretacija.