Tekstovi sa tagom: lgbt

Zanimljivu kolumnu o tome zašto svaki put kad se priča o autanju uz to idu i popratne analize napisala je 2015. Irena Omazić za portal lgbt.ba, te u njoj postavila pitanje zašto se pravi tolika razlika u percepciji razgovora o ljubavnom životu i partnerima LGBTIQ osoba s jedne strane i heteroseksualnih osoba s druge strane?

Civilizacijski stepen jednog društva mjeri se prema tretmanu manjina. Svaki drugi način razmišljanja je obično licemjerje. Naše društvo, nažalost, već više decenija počiva na ugnjetavanju manjina. Došlo je vrijeme da se toj praksi stane ukraj. To je civilizacijski izbor. Ili ćemo živjeti u demokratskom društvu zasnovanom na najširim slobodama i pravima za – podvlačim – sve građane ove zemlje, da se u ovoj zemlji svako osjeća na svome i da slobodno može izraziti svoje identitete i afilijacije, ili ćemo radije nastaviti s diskriminacijom, zastrašivanjem.

Kako povratiti nadu? Potpuno otvorenim i iskrenim razgovorom. Bez ikakvog okolišanja, uvijanja, bežanja, bez ulepšavanja ili prećutkivanja. Realno, istinito, iskreno. Nikad, ali nikad ne smete lagati pacijenta. Istina vas čini slobodnim. I nema čistijeg i lepšeg osećaja od istine koja izgradi neverovatno poverenje! Kada najteži period prođe, pacijenti rado dođu da zajedno popijemo kafu. I tada se najlepše ispričamo. Pričamo o svemu. I o teškim momentima. I o lepim; I o budućnosti. I o nadanjima. To su tako "filigranski" momenti ... sitnice koje jako mnogo mogu da znače.

„Zovem se Chavela Vargas, ne zaboravite to“ – tim riječima započinje i završava dokumentarni film Chavela (2017.) koji se pokušava uhvatati u koštac s kompleksnim, teškim i zadivljujućim životom najpoznatije pjevačice meksičkih rančera i žene koja je u potpunosti redefinirala taj muzički žanr.

Odgovorno ponašanje javnih ličnosti retko je koliko i sve drugo čega na svetu ima samo u rezervama, pa bi dobre primere trebalo podvući i stalno na njih podsećati. Jedan od njih je sigurno i Sophie Turner, ili Sansa Stark – u zavisnosti od toga u kojem univerzumu trenutno boravite.

Sredinom 1972. godine, na samom početku karijere, Green je objavio članak u The International Journal of Psychiatry, u kojem je istakao nedostatke teorija po kojima se homoseksualnost smatrala poremećajem, a pripadnici LGBTIQ populacije inferiornima. Samo godinu dana kasnije Američko udruženje psihijatara je homoseksualnost uklonilo sa liste mentalnih poremećaja.

Muškarci širom sveta, u želji da izbegnu bilo kakav nagoveštaj seksualnog konteksta, počnu da izbegavaju sve dodire koje bi u životu mogli da iskuse, i to slobodno može da se nazove „izolacijom od drugih“. Homofobične predrasude, te različite kampanje koje u svakom pokretu vide potencijal za seksualno zlostavljanje, društvo vraćaju u doba puritanskog odnosa prema fizičkom dodiru, a to posebno važi za muškarce, pa ovi mogu da provedu dane, nedelje, čak mesece, a da ne dodirnu drugo ljudsko biće. Posledice koje nedostatak fizičkog dodira ima na zdravlje takvih osoba su nesagledive.

Massachusetts je bio prva američka država koja je 2004. omogućila bračnu jednakost, dok su u Vermontu građanska partnerstva moguća od 2000. Istopolni brakovi ipak imaju daleko bogatiju istoriju, pa je prva bračna dozvola dvojici muškaraca u Americi izdata još sedamdesetih godina prošlog veka.

Porodice dolaze u različitim oblicima i formama, pa to važi i za divlje životinje, te Valor I, Valor II, Starr i njihovi mladunci u prirodi nisu ništa novo. Trio živi i leti u oblasti između reke Mississippi i Ilinoisa, a obožavatelji iz celog sveta već nekoliko godina posmatraju ovu porodicu preko web-kamere koja otvara prozor u život kvir orlova.

U pismu upućenom Ujedinjenim nacijama, Yusof tvrdi da zakoni imaju za cilj da “obrazuju, spriječe, rehabilitiraju i njeguju”. Pismo je poslano nešto više od sedam dana nakon što je ova mala azijska zemlja uvela smrtnu kaznu za osobe homoseksualnih identiteta.

Ostaje nam da pretpostavimo kako je u manje razvijenim zemljama (čitaj Srbiji), ako Velika Britanija ima samo jednu liniju za one koji se bore sa ovakvim poteškoćama. Dok se ne uhvatimo u koštac sa ovim problemom kao odjek nam ostaje rečenica britanskog oca sa početka filma, koji poput mnogih srpskih kaže: „Da sam znao da je gej pustio bih ga da se ubije.“

“U slučaju da niste čuli, bojkotujemo Dorchester hotel”, rekao je Jordan Tannahill. “3. aprila je Sultan od Bruneja objavio da će kamenovanje do smrti biti nova kazna za homoseksualnost i preljubu. Ne odobravamo brutalnost nad našim LGBT sestrama i braćom na Brunejima.”

Čitavo čovečanstvo čeka još dug put do boljih i tolerantnijih društava, a do tada nam ostaje da slušamo stihove poput onog koji je u Srbiji već ušao u antologiju: „Ko ne skače taj je peder!“ Ili da utakmice, po receptu većine, gledamo u svoja četiri zida.

Javno istupanje može se činiti hrabrim mnogima, onoj većini koja nije doživjela da se njihov identitet i uopće njihovo postojanje dovode u pitanje. Većini koja nije doživjela da se njihovo postojanje smatra bolesnim, nepoželjnim, neprihvatljivim.

„Svaka porodica je drugačija, ali su neke porodice još više drugačije od drugih,“ kaže narator na početku trejlera, a pre nego što se pred gledaocem pojave redizajnirani članovi Addams klana, animirani, ali življi nego ikad. Budući da film pre svega cilja porodice, prikazivanje istopolnih parova je od neprocenjivog značaja, budući da ukazuje na novi stepen prihvatanja i razumevanja.