Tekstovi sa tagom: lgbt

„Za tri godine od kako sam se autovao pobedio sam na Dew Tour-u, European Open-u, osvojio četiri medalje, Grand Prix, odbranio titulu svetskog šampiona, te se kvalifikovao za učešće u još jednim Olimpijskim igrama,“ napisao je u svom tvitu. „Tako da mi se čini da je jedino sranje u ovom slučaju vaše poznavanje moje karijere.“

Uradila je kao što joj je rekao i preživela, da bi iz fabrike u koju su je poslali bila oslobođena u maju 1945. godine. Nakon toga je otišla u Australiju gde je radila u nekoliko trgovačkih objekata sve dok se nije preselila u Kings Cross u okolini Sidneja, a u vreme kada je počela epidemija HIV-a. Ostatak života je provela pružajući psihološku i emotivnu podršku osobama koje žive sa HIV-om. Preminula je 2001. godine, a da nikada ništa nije saznala o čoveku koji joj je spasio život.

Vjerojatno nema pitanja koje je više prijeporno u hrvatskoj (ali i srpskoj) LGBT zajednici od medijske reprezentacije LGBT zajednice. Nisam još doživio da je neki istup LGBT ljudi u medijima prošao bez ekstenzivnog komentiranja LGBT ljudi (na stranu komentari domaćeg heterijata, to je posebna priča.) I ne samo da se svaki LGBT-ovac prije ili kasnije osjeća ponukanim negdje i nekako, većinom online, izraziti svoje mišljenje o medijskom istupu drugih LGBT ljudi, nego su ti komentari redovito puni povišenih emocija, ponajviše ako su negativno intonirani.

Ona je oduvijek bila posebno dijete – hrabra, samosvjesna, svoja. I sjećam se da sam joj i ja sama znala reći da pokuša nekad činiti kompromise, da, nekad, možda, pazi šta će obući, kako će izgledati, kako bi joj bilo lakše među vršnjacima, ali ona bi me uvijek postidjela i rekla: Mama, ovo sam ja! – s neskrivenim ponosom o svojoj kćeri priča mama Duda.

Nedostaje mi zagrebačka magla. Osjećaj mističnosti i prigušenosti koji pruža. Nedostaje mi melankolična maglovitost koja bi me pratila u trenucima melankolične maglovitosti vlastitih sjećanja. Slaba je zima. Nekad redovite cjelodnevne magle sad se ne ukažu niti ujutro. Imam osjećaj da se Zagreb nekad ponosio njima. Možda se tako osjećao sličniji, bliži Londonu. Znam da sam se ja sigurno ponosio. I osjećao sam se bliže Londonu. Ili, ako ništa, osjećao sam se kao doma. Puno je lakše tako se osjećati kad zagrebačka magla sakrije sve ono što Zagreb jest.

Jasno je da odobravanje, te nezainteresovanost većine, osnažuje nasilnike, a ovakvi napadi su proizvod primitivizma i onoga što homofobično i transfobično društvo voli da naziva „strahom,“ a posledica toga je dodatna izolacija transrodnih* , te svih pripadnika LGBTIQ populacije. Važno je da se o ovim slučajevima govori, kako se ne bi dogodilo da, ponajviše zbog slabog reagovanja vlasti i javnosti, neki od sledećih napada završi fatalno.

Neobična družina koju su činili Indijanac (Felipe Rose), Kauboj (Randy Jones), Vojnik (Alexandar Briley), Radnik (David Hodo), Policajac (Victor Willis) i Leatherman (Glen Hughes) krajem sedamdesetih usijavala je podijume širom Amerike: atraktivnim nastupom, snažnim mišicama i sugestivnim pogledom muškarca koji obećava dobar provod, potpirivali su fantazije i dobrog dela ženske publike na čije su uzdahe ostajali ravnodušni...

Film Les lèvres gercées napravljen je toliko vešto da gledalac o problemu saznaje postepeno, te nema utisak da mu se priča nameće, budući da već posle nekoliko trenutaka postaje njen neodvojivi deo. Pored toga, film ni u jednom trenutku ne tvrdi da ima odgovore na sva pitanja, već više liči na početak diskusije, te na motivaciju svih učesnika u razgovoru. Upravo zbog toga bi mogao da posluži kao početak razgovora na teme koje su u većini okruženja još uvek tabu.

Krajem kolovoza 1867. godine u Münchenu se dogodilo vjerojatno prvo javno autanje u povijesti. Njemačka pravna elita, nekoliko stotina najuglednijih profesora, sudaca i odvjetnika, okupilo se na velikom skupu na kojemu se raspravljalo o usklađivanju i ujedinjavanju raznolikih pravnih sustava i zakonodavstava tada još u 39 država i državica razjedinjene Njemačke, a među njima je bio i Karl Heinrich Ulrichs (1825-1895), briljantni pravnik iz Hannovera.

Sve je više medija, te platformi koje se zalažu za jednakost, ili različitost – zavisno od ugla posmatranja, ali je činjenica da većinska publika često odbija modele koji ne ilustruju njihove identitete, pa se kreatori filmskih i TV sadržaja često odlučuju da zastupljenost manjina ukinu, ili je sakriju drugim scenama koje se tumače kao važnije.

Aretinova pesnička dela, te pozorišni komadi, bogati su gej motivima, a najočigledniji su u komediji „Il marescalco“ u kojoj muškarac koji je bio prisiljen da se oženi ženom koju nije voleo biva egzaltiran kada sazna da je njegova supruga zapravo mladić u haljini. Pored toga, u jednom pismu Giovanniju de' Mediciju, napisanom 1524, Aretino opisuje svoju ljubav prema jednoj kuvarici, te dodaje da se privremeno sa mladića preusmerio na devojke.

U pol’ 9 kod Sabe vlada poprilično feminističko ozračje. Općenito, u tom bendu uvijek su svirali ljudi koji su svjesni da feminizam uopće ne može biti upitan. Feminizam se jednostavno podrazumijeva kod Sabe!

Kao „neprirodni osećaj“, nacionalsocijalistički lekari su homoseksualnost smatrali „izlečivom“ , no u praksi homoseksualci nisu upućivani u bolnice već u koncentracione logore (oznaka: ružičasti trougao), gdje su u pojedinim slučajevima sprovođeni „ispiti odricanja“ (npr. 1944. u Ravensbrücku), prilikom kojih je ustanovljavano ko „je dopuštao da ga golicaju devojčure“ nakon čega je mogao da bude otpušten iz zatvora kao „ne stvarno homoseksualan“.

Akt je estetski shvаćenа zаbeleškа nаgog ljudskog telа. Može dа bude slikаrsko delo, fotogrаfija ili vаjаrsko delo. Zа rаzliku od pornogrаfije ovа delа nisu nаmenjenа dа utiču nа seksuаlne nаgone i imаju zа cilj dа govore o čistim umetničkim vrednostimа. Grаnica između аktа i pornogrаfije nije stаlnа i zаvisi od kulturnih i religioznih uticаjа u društvu i ličnih iskustаvа posmаtrаčа.

Gej par iz San Antonija u Teksasu mogao bi biti zaslužan za prvi istospolni par Barbie lutki. Televizijsko lice Matt Jacobi i njegov partner Nick Caprio sastali su se s predstavnicima tvornice igračaka Mattel kako bi raspravljali o uključivanju seta od dvije Barbie ili Kena u ponudu tvrtke.