Tekstovi sa tagom: lgbt

Djelovanje iz poznavanja privilegija je ključno, slaže se i aktivistkinja Dragana Garić: “Straight ljudi mogu dosta i na razne načine pomoći. Mogu propitati svoje privilegije i u skladu sa njima djelovati, te podržati svoje LGBTI prijatelje/ica kako na ličnom, tako i na političkom nivou. Da ih pitaju kako su i šta mogu učiniti za njih u različitim situacijama. Meni je bilo simpa kada sam dobila rainbow jastučnicu od svoje straight drugarice i poslije sam vidjela da je istu kupila i svojoj kćerci koja ima četiri godine. Sa jednom drugom straight drugaricom bih se držala za ruke i šetale bismo kao da smo par, a kad bi nam neko nešto dobacio, zajedno bismo se suprostavile. To je bilo baš davno, prije desetak godina, sada više ne živimo u istom gradu, ali recimo, ona mi svake godine kada je Mjesec ponosa napiše predivnu poruku podrške i ohrabrenja, i šalje mi fotke sa dyke marševa i prajda. To su sitnice koje znače.”

Potaknuti najnovijom alternativnom činjenicom o mlijeku kao izvoru homoseksualnosti, promišljamo o izvoru alternativnih činjenica, njihovu bujanju i udaljenosti između vjerovanja u Zemlju kao ravnu ploču i zatiranja demokracije.

U vreme kad su kamere bile retkost, a razvijanje aktova teškoća, nastale su fotografije mladih tela u vihoru Drugog svetskog rata. U to, sa jedne strane, nevino doba, a sa druge ispunjeno strahom i emocijama, vojnici i mornari razvijali su bliske veze sa svojim saborcima. Kolekcija od 500 fotografija, koju je sakupio Michael Stokes, pravo je malo bogatstvo, a iz nje je nastala i knjiga "My Buddy: World War II Laid", riznica koja čuva narodnog heroja u njegovom najljudskijem obliku.

Za LGBT generacije koje su odrastale prije interneta, pronaći osnovne i pritom točne, a ne homofobijom prožete podatke o homoseksualnosti često je bio nepremostiv izazov. Slično je bilo i ako ste željeli pročitati knjigu LGBT tematike ili pogledati neki film u kojem je jedan od likova gej; u knjižarama se moglo naći tek par aktualnih naslova (pretpostavljam da je hrpa hrvatskih pedera u drugoj polovici devedesetih očajnički tražila Lud za Vincentom Hervea Guiberta), a u videotekama tek nekoliko filmova LGBT tematike.

Postavlja se pitanje zašto onda ljudi izlaze iz ormara? Zašto riskiraju, pored prijetnje nasiljem i direktne diskriminacije, da budu svođeni samo na jedan aspekt svoje osobnosti? Istina je da je to veliki aspekt, i nijekati ga, prvenstveno pred ljudima koje volimo, znači nijekati sebe. I svaki put kada osoba “izađe iz ormara”, ona istovremeno i piše drugačiji narativ svog seksualnog identiteta od onoga što ga nameće dominantna heteropatrijarhalna kultura. I rade to pod visokim pritiskom društva, istovremeno se boreći i sa internaliziranom homofobijom. To nije fer. Nije fer biti stavljen/a u takvu poziciju. Upravo zato svaka autovana osoba pravi prostor za nove generacije da ne moraju prolaziti kroz iste stvari. I zato je javno egzistiranje svake autovane LGBT osobe samo po sebi već aktivizam.

Jedina kraljica o čijoj se seksualnosti spekulisalo je Anne, koja je vladala u periodu od 1702. do 1714. godine, ali njene brojne trudnoće, koje su na kraju bile neuspešne, ipak ukazuju na to da je imala odnose i sa suprugom Georgeom od Danske. Govorilo se da je negovala bliska, te intenzivna prijateljstva sa ženama na dvoru, a najpoznatije je bilo ono sa Sarahom Churchill, vojvotkinjom od Marlborougha, koja je imala veliki uticaj na dvoru za vreme njene vladavine. Ipak, odnosi među ženama u to vreme nisu se tumačili kao oni koji su se odvijali između muškaraca, te je njihovo utvrđivanje prava noćna mora za istoričare.

Ovaj muškarac otvoreno koristi Grindr kao platformu da otvoreno govori o svom mentalnom zdravlju i seksualnosti, stvarima o kojima zbog stigme ne može govoriti uživo. Uobičajeno je da usamljene mlade LGBT+ osobe pronađu svoju zajednicu online ako slična zajednica ne postoji u njihovoj neposrednoj blizini. Možda smo zato toliko ovisni o internetskim zajednicama.

Kad se analiziraju obrazovne prakse zapadnih zemalja, vidljivo je kako mnoge njihove osnovne i srednje škole usvajaju programe i kurikulume vezane uz tematiku o istospolnim parovima i obiteljima te općenitom prihvaćanju različitih obitelji. Primjerice, u Kaliforniji se provodi program koji su napisali mnogi pedagozi i učitelji i to u sklopu povijesti i književnosti: o važnosti LGBT tematike, identiteta, predrasuda i zakona u ostalim zemljama, ali i o LGBT osobama koji su ostavile značajan trag u povijesti.

Pokušaj da se razume seksualnost pojedinca ili naroda koji je postojao pre, na primer, tri hiljade godina ne prija queer teoretičarima jer oni preziru tradicionalne definicije „homoseksualnog" i „heteroseksualnog" i smatraju da seksualnost postoji u kontinuumu, u kojem, naprosto, neki ljudi preferiraju partnere suprotnog, a neki oba pola, pa koga briga šta je bilo u tamo nekoj staroj Grčkoj. Pokušaj da se razume seksualnost savremenika trebalo bi da donekle predstavlja jednostavniji proces, ali nije uvek tako, budući da je queer, te druge kategorije, upotrebljen kao eksplicitno nov društveni rod i društvena pozicija, kao nekakva politička trans/preko seksualna paradigma identiteta i pozicioniranja, koja uslovljava više različitih seksualnih identiteta, ne samo lezbejske, homoseksualne, niti isključivo samo heteroseksualne. Queer je dakle ’ono’ granično, što je između društvenog i biološkog pola, što omogućava opredeljenja ’ne - tačno’, ’ne - pravilno’, ’ne - žena ‘, ‘ne - muškarac’, i koji povezuje oba u smeru radikalne pozicije života kao i medija, umetnosti i kulture. U umetnosti su ove granice ponekad potpuno jasne, ponekad ih uopšte nema, a homoerotski momenti su često prisutni i kada umetnik nije imao nameru da napravi nešto što može da se tumači kao deo queer umetnosti.

Kada pred sobom imaš stvarnog, opipljivog, privlačnog, zanimljivog, zainteresiranog muškarca, tada prosto znaš. Ne morate se ni autirati, ne mora ti niko ništa reći ni nacrtati. Znaš da njegov pogled prodire dublje ispod površine i u tebi vidi tačno ono što želiš da vidi, i znaš da je on također svjestan tvog propitujućeg pogleda i tvoje želje da mu se približiš. Nema tora, nema geta, nema normalnih i nenormalnih, nema a i p, nema fem i nefem.

Uklanjanje prepreka koje se nalaze ispred transrodnih osoba koje žele ostvariti bračnu zajednicu ili zajednicu života, ili su već dio jedne takve zajednice, je moguće samo ukoliko rodni identitet postane stvar izbora, a ne identitet koji je nametnut na osnovu spola koji je pripisan pri rođenju. Također, ovakvi problemi se ne javljaju u državama u kojima postoji bračna jednakost, gdje prilagodba spola jednog/e partnera/ice ne utječe na pravno postojanje bračne zajednice.

Jedna od najvećih medijskih tema prošlog tjedna u Hrvatskoj bio je slučaj homofobne diskriminacije koju je brazilski gej par doživio od strane jednog zadarskog iznajmljivača apartmana. Što hrvatska LGBT zajednica može naučiti iz te priče?

Weberow rad je čitavim generacijama predstavljao prvu asocijaciju na seks, te je neosporno da je homoerotiku uveo u mejnstrim, i to ne na zadnja vrata. Izabrani subjekti ličili su na neke drevne atlete, a fotografsko oko hvatalo je baš ono što je blisko gej senzibilitetu. Ipak, mnogi u njima prepoznaju i preteranu invazivnost koja, za razliku od onoga što su radili neki drugi kvir fotografi, subjektima oduzima lice, te akcenat stavlja na neke druge delove tela.

Proteklih se dana podigla hajka na zadarskog iznajmljivača koji je odbio iznajmiti apartman brazilskom gej paru. Booking.com na kojem se apartmani Identity oglašavaju odmah je, pohvalno, s Tomislavom Gospićem raskinuo suradnju. No, našu je pozornost privukao naizgled nepovezani komentar koji svraća pozornost na rijetko problematiziranu činjenicu – tu da na slobodnom tržištu nisu diskriminirani samo stranci, osobe druge rase, vjeroispovijesti i LGBT pojedinci, nego i sama sveta obitelj.

Mnoga pisma koja su tokom istorije razmenjivali istopolni ljubavnici nisu sačuvana, a najčešće zbog toga što bi pisani tragovi „greha“, a nakon što su tražene sume novca isplaćivanje ucenjivačima, bivali uništavani od strane članova porodice, te bilo koje druge zainteresovane strane. Sa druge strane mnogi biografi nisu verovali u dokaze o homoseksualnoj ljubavi, čak ni kad bi se ovi našli pred njima, pa je tako, na primer, Alexander Thayer, koji se bavio Betovenovim životom, završavao sa glavoboljom svaki put kada bi naišao na dokaze o kompozitorovoj naklonosti prema mladom Karlu, pa je biografija na kraju ostala nekompletna.