Tekstovi sa tagom: margaret atwood

U blizini vode je oderano/ drveće, tečno, posivjelo od vremena,/ u naličjima agonije, ili bi se moglo reći/ od milosti i strasti./ U svakom slučaju uvrnuto...

Sjedim u šumi i pričam o smrti./ Što je zapravo i dosadno:/ iako postoji mnogo načina da se umre,/ postoji samo jedna pjesma smrti...

Pogledajte! Čelična je posuda/ skoro puna. Dovoljno ima za sve nas./ Kupine blistaju poput stakla/ i njegovih ukrasa/ koje kačimo u decembru na drveće/ da se podsjetimo biti zahvalni za snijeg.

Distopije su izrazito zanimljiv žanr znanstvene fantastike. U njima ne živimo, ali imamo osjećaj da je granica koju je potrebno prijeći tanka

Kako izgleda kada se različite generacije žena okupe i razgovaraju o Eleni Ferante? Kakvo mišljenje ima šesnaestogodišnjakinja o Rumeni Bužarovskoj, a kavo žena u svojim osamdesetim godinama? A kakav stav o delima Margaret Atvud ima neko u svojim tridesetim i četrdesetim godinama? Da li generacijska pripadnost ima bilo kakav uticaj na naše shvatanje i vrednovanje književnosti ili su po sredi drugi društveni i kulturni faktori?

Pošto je provela veći dio ranog djetinjstva u putovanjima po šumovitim dijelovima sjevernog Quebeca, Margaret Eleanor Atwood od malena je ostala trajno fascinirala ljepotom divljine i neobuzdane prirode, ali i svjesna nužnosti preživljavanja u okruženju prepunom prijetnji i opasnosti

Kanadska autorka Margaret Atwood ponudila je nekoliko lekcija za homofobe, i pokušala da im uz pomoć nauke objasni koliko greše

Suočen sa pošastima nepismenog, petparačkog, tabloidnog novinarstva i neretko iste takve stvarnosti, XXZ magazin beži u prošlost, onu bolju prošlost, neka lepša vremena i tekstove o događajima i ljudima koji nisu zaslužili da budu zaboravljeni. Međutim, valja se setiti toga da neprijatelj nikada ne spava, da teška vremena mogu postati još teža, te da u svakakvom vremenu i sredini postoje ljudi koji se trude, stvaraju i teže boljem. Zato smo odlučili da vam svake sedmice preporučimo dela savremenika iz sveta (pop) kulture koji su zaokupili našu i zavređuju vašu pažnju. Uz pokoje nedelo, odnosno *kontrapreporuke, razume se

"Testament" počinje 15 godina nakon kraja “Sluškinjine priče”, koja završava dvosmisleno, tako da glavna junakinja Offred ulazi u kombi koji će je odvesti u nepoznato. Za razliku od “Sluškinjine priče”, nije ispričan iz perspektive Offred, nego tri druga lika: dvije mlade žene i Tetke Lidije, koja i u izvorniku i u seriji igra glavnog negativca. Tek u trećoj sezoni serije gledatelji su se mogli dublje upoznati s Lidijinom pričom i shvatiti da njen odnos prema Gileadu nije ni izbliza tako plošan kako se čini dok gledamo strogu i neumoljivu čuvaricu sustava

Grace i Offred upućuju svoje usmene pripovijesti, svjedočanstva o životima u društvima koja ih lišavaju osnovnih ljudskih prava, nekim slušateljima, nekome tko će čuti i zabilježiti njihove osobne priče i borbe i od njih tvoriti svjedočanstvo, testament povijesti koja ih je uzrokovala

Nema dvojbe, “Sluškinjina priča” je metafora za suvremeni fašizam, izložena tako pedantno i intrigantno, da se doima krajnje uvjerljivo, puno uvjerljivije od inače zanimljivih serija kao što je “Čovjek u visokom dvorcu”, koje pribjegavaju političkoj fikciji, dok je ovo neka vrsta ulomka moguće stvarnost. Potonja nas možda očekuje, sa ili bez Trumpa u predsjedničkoj fotelji