Tekstovi sa tagom: miki jevremović

Kladim se da danas mnogi iz kruga mlade/ mlađe generacije nikad nisu videli i u rukama držali vinilnu singl ploču. A opet, stariji ili stari, kojima je peak mladosti bio pre četrdesetak godina, još uvek se sećaju moje rubrike „Singlovi“ iz „Džuboksa“; mnogi su odavno tražili da sve to integralno objavim, ali nije bilo šanse. Zauzet e-pisanjem i e-uređivanjem, uz redovan haos i povremene teške tragedije i bolesti, planove za „Singlove“ ostavio sam za neka bolja/ gora vremena. Uprkos svemu, započeli smo feljton, pa je red da malo obnovimo gradivo o muzičkim uzbuđenjima pre četiri prohujale decenij

U izdanju Croatia Recordsa sljedeći tjedan iz tiska izlazi druga knjiga Siniše Škarice “Tvornica glazbe – bilješke za biografiju ili Various Artists ” koja se bavi razdobljem glazbene industrije od 1970. do 1989. godine. Ekskluzivno za naš portal, objavljujemo poglavlje o Mikiju Jevremoviću i dvostrukom albumu „Zlatna kolekcija“

Grčkom je tada vladala hunta, a Grcima Zambetas. Miki Jevremović upravo je pobedio Lolu Novaković. Pevao je „Pijem" vernije od Bahusa, navikavao se na srećan brak i veliku slavu. Za vreme ručka, Zambetas mu je rekao: „Verujem da ste tu pesmu nosili u sebi". Afera se završila. „Pijem" je postala naša himna. Lastavice su razvile svijena gnezda i Miki je poručivao: šta da mu kažem ko si? Umirao je i bio pijan od ljubavi. Svaki novi Mikijev sako predstavljao je neku novu ličnu dramu. Mikijev glas bio je bez ijedne lične greške. Žene su bile raspete između Đorđa Marjanovića i Mikija Jevremovića. Obojica su klečali i publici davali - sve. Miki Jevremović postavio je na klizave i ružama iskićene estradne daske svojevrstan patos. Patos je dobio patinu i zvezdanu prašinu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Mikiju Jevremoviću. Intervju sa Mikijem za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine. Miki Jevremović umro je 13. januara 2017. u Beogradu)

Grčkom je tada vladala hunta, a Grcima Zambetas. Miki Jevremović upravo je pobedio Lolu Novaković. Pevao je „Pijem" vernije od Bahusa, navikavao se na srećan brak i veliku slavu. Za vreme ručka, Zambetas mu je rekao: „Verujem da ste tu pesmu nosili u sebi". Afera se završila. „Pijem" je postala naša himna. Lastavice su razvile svijena gnezda i Miki je poručivao: šta da mu kažem ko si? Umirao je i bio pijan od ljubavi. Svaki novi Mikijev sako predstavljao je neku novu ličnu dramu. Mikijev glas bio je bez ijedne lične greške. Žene su bile raspete između Đorđa Marjanovića i Mikija Jevremovića. Obojica su klečali i publici davali - sve. Miki Jevremović postavio je na klizave i ružama iskićene estradne daske svojevrstan patos. Patos je dobio patinu i zvezdanu prašinu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Mikiju Jevremoviću. Intervju sa Mikijem za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine. Miki Jevremović umro je 13. januara 2017. u Beogradu)

Mogao bi Split ’81 proći i s nekom boljom ocjenom. Nedostajalo je možda malo više pravih zvijezda. Poput Tereze Kesovije koja nije nastupila, ali je bila na Prokurativama kako bi promovirala svoj novi LP. Oko festivala se vrtjelo točno 196 novinara, što nije mali broj, a uglavnom su bili negdje u blizini Nede Ukraden, tadašnje zvijezde YU estrade, koja se bez nekog posebnog razloga šepurila na Prokurativama...

Festival Split ’78 ponudio je mnoštvo pitkog glazbenog štiva: pjesmu „Samo simpatija“ Đorđa Novkovića i Željka Sabola (Meri Cetinić i grupa More); Trumbićevu „Nostalgiju“ (VIS Libertas); uspješnicu „Jedina moja“ Nikice Kalogjere i Krste Jurasa (Miki Jevremović), pa „Dico moja“ Stjepana Mihaljinca i Drage Britvića (Đani Maršan)…Dakako, tu su i prvonagrađene skladbe Zdenka Runjića: „Poeta“, „Oprosti mi pape“ i „Cvit Mediterana“, te „Neka vali gingolaju svoje barke“, prvonagrađena skladba po ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda, koju je napisao Marko Demicheli (Novi fosili). Sve ono što je dao Split ’78 ostaje za sjećanja. Bilo je to jedno ugodno ljeto, prepuno najfinijeg festivalskoga šušura, s bezbroj turista. Sve je mirisalo na neko bolje sutra. Bar u pjesmi…

Po prokušanom receptu, dr Nikica Kalogjera ostvario je na Splitu ’76  još jedan uspjeh. Nakon „Sedam galebova“ (1962), „Nima Splita do Splita“ (1964) i  prave himne „Nono, moj dobri nono“ (1969), stiže nam još jedna uspješnica: „Sviraj mi, sviraj“, koju je dr Kalogjera povjerio najboljoj pjevačici na festivalu - Terezi! Ona  je točno znala što se skriva u toj pjesmi za koju je stihove napisao Ivica Krajač, i maestralno je otpjevala. Naravno, opet je dobila Zlatni grb grada Splita

Teško je izdržati silne troškove za organizaciju internacionalnog festivala koji je dosegnuo mamutske dimenzije i iz godine u godinu postajao sve veći po broju pjevača, autora, producenata, ali isto tako bio je odskočna daska za mnoge mlade nade europske zabavne glazbe. Iz tog razloga Split je počeo dobivati manje kvalitetnije pjevače iz Europe, koje su producenti pokušavali ugurati na renomirani festival kakav je bio Split

Ne mogu da se ne upitam, baš u ovakvim trenucima: koliko sam toga propustio, i koliko toga propuštamo svi mi, kada, i inače, posve slabo primjećujemo sve te važne ljude, sve dok nam, nažalost,  ne kažu svoje posljednje zbogom

Maestro je podigao palicu i... Čovek iz senke, kompozitor, aranžer, dirigent, ili pijanista - mnogima je pomogao. Živeli su i pevali jedan srećan život. Stjepan Mihaljinec rado ga se seća. Sa Ivom Robićem, mirnim čovekom, nastupao je kod Tita. Žao mu je Vice Vukova, eksplozivnog čoveka. Arsen Dedić od svake pesme pravi umetničko delo. Našao je sebe. Gabi Novak uvek je bila savršeno vođena i savršena. Uopšte. Mišo Kovač proslavio je Stjepana Mihaljinca, zoru, plakanje i sebe. Ostali su bili sjajni. Stjepan Mihaljinec radovao se svakom njihovom uspehu (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Stjepanu Mihaljinecu. Intervju sa Stjepanom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine. Stjepan Mihaljinec umro je u Zagrebu, 13. veljače/ februara 2014.)

Nabokov bi je zvao Lo. Japanci su je zvali Lo-la. Bagrem. Ipak, nije bila žena-devojčica i nije bila cvet. Lola Novaković bila je „Lola nacionale" za svet zabavne muzike. U životu je bila i ostala - „mačka". Njen životni saldo sličan je većini žena koje su imale lepotu, talenat, uspeh i ambiciju: povređena. Sa onom količinom zdravog razuma koja preostaje nakon umetničkih pobeda i poraza, Lola Novaković odabrala je izolaciju. Preživela je i proslavila svetske estradne pozornice, čudesni svet elitnih kafana, mnoge festivale, tri „Pesme leta", masovno obožavanje i svojevrstan „individualni teror" nad svojim privatnim životom. Za jednu ženu - dosta. Sve što je radila danas bi bilo normalno. Danas su na ceni devojčice koje pevaju previše glasno i pevačice koje imaju svoj šou na televiziji. Lola je ostala za sećanje i slušanje (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Zorani Loli Novaković. Slavna pevačica preminula je u Beogradu 3. aprila 2016. godine)