Tekstovi sa tagom: miroslav krleža

Plam2

Sveta pjesma vatre, kaosa i eona

Plameni vjetar

Tako će urlati plameni vjetar jednoga dana, nad piramidom mrtvih domobrana, i crni će stjegovi crveno liznut ko gorući jezici, okna će samrtnoblijedih kuća planut ko luđačke oči, a vatrena nebeska kiša u mlazu na grad će da se toči
Frann 02 S

U gnjilom truplu zločina

Evropa godine tisuću devet stotina četrdeset i druge

Evropa leži mrtva. Na pogrebu tom čovječnosti mrtve, uz posmrtnu počast topova i ognja, tko ne može da bude Fortinbras, nek govori to glasnim ćutanjem što treba da kaže pokoljenjima: glupost nas je zamrljala krvlju i u toj krvi povorke fantoma izdimit će se ko mračan, paklen dim
Krleža Tito

Krleža o susretu u Šestinama 1939. godine

Tito vadi iz džepa revolver i stavlja ga pored sebe na klupu

Na sljedećem snimku, u razgovoru sa Predragom Matvejevićem, Krleža opisuje svoj susret sa Titom 1939. u jeku sukoba na književnoj ljevici, u vrijeme Pečata i Dijaletičkog antibarbarusa. Govoreći u kakvom je uslovima došlo do toga susreta i u kakvim okolnostima se on odvijao, Krleža opisuje i dramatične trenutke u toj krčmi kada je Tito umalo upotrijebio svoj revolver, što je međutim ipak sretno završilo, a konsultacije nastavljene sve do 10 sati navečer. Na snimku se može čuti i kako Krleža pedantno isključuje magnetofon kad god se povede riječ o sibirskim grobovima, premda Matvejević svjedoči da je Krleža stalno pitao Tita o tim žrtvama, na što mu je Josip Broz otpovraćao da ipak ima važnijih problema dok je fašizam pred vratima
Dosn 03 S

Sniva tajne daleke planete

Gola žena na staroj slici

Tu sanjaju te žene starih slika,/ Ljubovce Oblaka i Rutavog Bika!/ O, mnogo tajne ima u kretnji golog lika
Miroslav Krleža

Trube poraza

Pjesma umora, tuge i nesposobnosti

Sjedimo po krčmama i gledamo sami u sebe, pijemo i govorimo advokatski u obranu svojih vlastitih nesposobnosti i o sredini, o glupim malograđanima u malenom provincijalnom gradu, o odvratnosti spram piskaranja kao produciranja robe, o jalovosti svakog napora, o nekoj divnoj mjesečarskoj gesti što ruši čovjeka sa vrha tornja, o zrakoplovstvu i o spasu u formulama, o pomanjkanju volje za obnovom, i tako sjedimo po krčmama i govorimo, a naš je govor pjesma umora, pjesma tuge i pjesma nesposobnosti. Htjeli bismo biti plivači protiv struje i htjeli bismo da porastemo, kao hrast na ravnici
Miroslav Krleža

Skupocjene riječi u brokatnoj rimskoj rizi

Bijeda svojim rukama dotiče se svega

Bijeda svira glazbalom i nosi crvene frakove, servira divljač, gljive, skupocjene morske rakove i žedna rastače pivo i ogromne vinske akove
Pioo 03 S

In memoriam: Josip Broz

Za dugom kolonom svojih mrtvih divizija - ode Tito preko Romanije

Nema dana da ne razmišljam o njemu. Bio je kartaš prvog reda, njega je u životu karta uvijek dobro išla. U rat protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći ne i održati se! I još hiljade i hiljade kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih koje sam ja zapamtio u svom ‘kratkom životu’
Cossmo 04 S

Zvijezde škripe pod nogama

Vjetrovi nad provincijalnim gradom

Nalijevo ostaje musavi talas grada i treperenje svjetiljaka, laju psi, grad je prazan i stran i odvratan, a svjetiljke na periferijama gore jednako tužno, mrtvački, kao u ono daleko vrijeme, kada smo se žderali sa ženkama (i jednom i drugom i trećom), sve ostaje iza nas, psi laju, a čovjek s palicom šeće nebeskom vedrinom između Oriona i Plejada i šal mu vijori u prostoru. To postoji stvarno, kao najistinitiji i najdublji realitet
Miroslav Krleža

Nemir je u čovjeku

Nitko nema suviše razloga da se raduje

Osjeća se u zatvorenoj sobi gibanje među predmetima. Jedna muha zuji i u širokim talasima razlijeva sjećanje na sunčane podnevne proplanke sa kojih su pucali veliki izgledi. To je hip večernji kada se javlja misao na mrtve. Oni su prije nas u ovoj sobi živjeli, disali, očekivali događaje, a danas ih nema. Za ove iste kvake su hvatali, a ovi isti parketi škriputali su pod njinom težinom, a danas im lica gasnu po fotografijama
Miroslav Krleža

Nacerene nakaze i sablasne laži

Noć u bolnici

Ti ćeš sanjati i samotovati u zemlji gdje su ljudi jadni i neuki i gdje novine zaudaraju kao zahodi u provinciji. Tinjat ćeš kao svjetiljka na vjetru, u nepismenoj i glupoj tmini po kojoj pužu odvratne sjene gluposti i podlosti, gladne zlobe i zavisti
Miroslav Krleža

I nema božjega dana kad ne bi netko plakao

Naša kuća

Na krovu kuće naše pjeva crni ćuk, i bijesovi se biju u dušama ljudi; na krovu kuće naše Smrt svoju pjesmu gudi, a nad kućom našom gori zvjezdan luk
Alkola 01 S

Kroz ovo blato nosimo godine jalove

U kavani

Sanjamo, zastave, stihove, vatromet zvjezdanih lukova, sanjamo vjetrove noćne i divlju pjesmu vukova. Zastave, stihovi, pjesme, odjek drvenih riječi kroz dim kavane kao u grobu ječi
Mesečina

Na rubu pameti

I mjesečina može biti pogled na svijet

Meni su oduvijek neobično imponirali ljudi kojima je sve jasno po liniji njihovog uvjerenja koje se opet podudara s istinom, za te pojedince - "nepogrešivom"! Tome istome banditu Domaćinskome, zbog koga sam i dospio ovamo, i njemu je sve uvijek bilo jasno i sve se je podudaralo s iskustvom. On je ubio četiri čovjeka, jasno, on je spreman da pobije za svoje plehnate lavore četrdeset milijuna čovječanstva, jasno, i sve će to njemu biti jasno i nikada se u takvom jednom banditu ne će pojaviti ni jedna, pa ni najneznatija traka sumnje. A vama je isto tako jasno da se ovaj društveni uređaj bezuvjetno mora zamijeniti novim, suvremenijim, boljim društvenim uređajem, i to odmah, u dvadeset i četiri sata, to je za vas ovjerovljena istina u koju vjerujete, kao što drugi vjeruju u bezgrešno začeće. To je vaš "pogled na svijet" koji vi imate za razliku od mene, a za volju toga svog "pogleda na svijet" vi ste spremni isto tako ubiti kao i Domaćinski. Tu ubija Domaćinski zbog svoga "pogleda na svijet", tu se prijetite po crti svoga "pogleda na svijet", a mene opet moja ovjerovljena istina uči da to klanje traje već od stvaranja svijeta. Ja nisam nikakav stručnjak za društvene uređaje, kad biste mene pitali kako da uredim jedan društveni uređaj po svome ukusu, ja bih iz njega - načelno - izbacio sve nerazumne, prije svega, glupe i banditske "poglede na svijet"
Aadone3

On misli na svoje lovačke blistave puške

Liječnik kod siromaha

Žena se stidi; dršće u ruci platno gruboga ručnika, od muke se znoji za bijedu sobe, prnje traljave. U očima toga stranca sve su stvari kaljave
Run 01 S

O ljudskoj pameti (2)

Ljudi se progone uzajamno

Oko mene klepetali su sebeljubivi kosturi mojih bližnjih, ja sam se od vremena na vrijeme uzrujavao na sudbenim raspravama kao pravni zastupnik svoga poslodavca, u pravednoj obrani kartelskih takozvanih kolektivnih interesa, u stvarima Domaćinskijevih produkata, naslijedio sam od jednoga svog daljnjeg rođaka vrlo lijep vinograd s drvenim ljetnikovcem, živio sam u dosadnom obiteljskom krugu svoje gospođe, kćerke jednog ograničenog ljekarnika iz provincije, koji je svojim ljekovitim čajem za probavu iskvario crijeva čitavom jednom pokoljenju i tim istim čajem sagradio tri trokatnice u našem gradu, stanovao sam u lijepom, sunčanom, reprezentativnom stanu s balkonom u jednoj od tih čajnoprobavnih trokatnica (koja je bila moje vlasništvo, jer mi je apotekar poklonio tu kuću u znak svoje naročite simpatije), družio sam se na crti nekih ženinih rođakinja s višim činovnicima našeg činovničkog stroja, i, živeći tako potpuno kućev-lasnički, činovnički, kretao sam se u krugu isto takvih činovnika kućevlasnika, ne baveći se – dakako – našom domaćom vulgarnom politikom...