Tekstovi sa tagom: more

Hoo 23 S

Iz romana „Grad u zrcalu“

Mirko Kovač: More je samo za neduhovne i proste ljude voda

...čak su neki pjesnici opravdano sumnjali da je more uopće voda, jer su mu pjevali kao božanstvu kojemu je tvorac udahnuo ’sile reda i kaosa’
More 01 S

Ništa od meditacije i sličnih zajebancija

Pozdrav s mora

Samo sunce/ Veliki prevarant sto viri iza oblaka/ Špijunira nas/ Gleda čime se taj mali čovek popunjava/ Dok ga čeka
Hoo 22 S

Leto kratke priče

Pesak vruć kao staklo

Kao da je predvideo da će nešto da se desi: na jednoj od krivina, baš u trenutku kad se more pojavilo, daleko u podnožju planine s koje smo vijugali nadole, kamion je zaobilazio trojicu biciklista i zamalo nas udario. Tata se povukao koliko god je mogao uz kamenu ivicu, zaštićenu žicom protiv odrona. Trubio je, ali kamion je nastavio i za centimetar nas promašio.
Komiža pučina

Čitam pisma

Nit u srcu mora: Komiža na Visu

Nalazim se na jadranskim Filipinima. Američani ne mogu naći ljepšu vedrinu na Havajima nego ja ovdje. Nalazim se u dubokom srcu dubokoga mora. Ovamo su me odista vile donijele, u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao i nitko nije mogao da me primijeti. Ja sam u carstvu pustolovina, u čudu događaja. Konačno sam doživio da je svijet zaboravio. I postao sam vlasnik jednog otajstva. Otputovao sam ravno prema pravoj slobodi, na jadranski front, na domaku Monte Gargana. I našao sam prije spontan, bolji nego da predstavljam svjetski PEN-club. Badava je to govoriti: Dalmacija, Jadran. Nego ovamo treba dohrliti, na Vis, kamo je stiglo dosta malo Čehoslovaka, i još dalje, na Biševo, na Svetog Andriju, na Palagruž. Poslije toliko godina trome sjedećivosti konačno me zahvatio talas epopeje. I to tako neodoljivo da će sada sva srca sa mnom zatreperiti, da će me svaka ljepota zavoljeti i blagosloviti
Courbet 01 S

Dvadeset preporuka

Ljetni putopisi

Bez obzira na to putujete li ovog ljeta ili ne, knjige iz ovog nefikcionalnog narativnog žanra nude vam mogućnost za upoznavanje i opisivanje nepoznatog, različitog, drugog...
Zlarin2

Mikro putopis

Šta će čintrun na Zlarinu

„Zlarin, mali otok brnistre i smilja/ Još i danas stoji kraj pučine sive,/ Reci mi, moja koljevčice sinja,/ Masline tvoje jesu li još žive?“ (Vesna Parun)
More 10 S

Dječji perpetuum mobile

More, more

Taj morski, dječji perpetuum mobile je najčišće oduševljenje životom koje poznajem
More 03 S

Problemi sigurnih mjesta

Voljela bih da zajedno odemo na more

Voljela bih da zajedno odemo na more – rekla mi je moja djevojka. Oh, da, mislila sam u sebi, presretna i uzbuđena od same pomisli na naše prvo putovanje na more. Nas dvije. Same. Na moru. Kupamo se. Šetamo. Dočekujemo izlazak Sunca i ispraćamo zalazak. Zagrljene. Ručamo sendviče u osamljenoj uvali. Ronimo. Tražimo biljke. Sunčamo se. Čitamo naglas. Ušteđevinu od mog džeparca iskoristim za to da je bar jedno večer izvedem u neki otmjen restoran. Pijemo vino. Dani smijeha i sreće – eto, to mi je prošlo kroz glavu kada je rekla: Voljela bih da zajedno odemo na more
LAss 01 S

Lastovo, poslednja luka

Tajanstveno ostrvo

Bili smo sami na moru, a ispred nas videlo se jedno ostrvo, tačnije rečeno senka u zalasku sunca. Ta senka imala je nečeg pretećeg. Njen obris se od jednog visokog vrha nazubljeno spuštao do morske površine. Plovili smo ka toj senci, i ona je postajala sve veća i veća, i – kako se sunce bližilo zalazu – sve tamnija i tamnija, kao da želi da nam zatvori svaki prolaz
Marijj 37 S

Čitati o velikom plavetnilu

More na papiru: kroz vodiče, putopise, sjećanja...

Imati knjižnicu na moru nije loše, a nije loše ni čitati knjige o tom beskrajnom plavetnilu punom života. Gradska knjižnica Rijeka sa čitateljima dijeli svoj izbor
Aabrac 13 S

Ljeto i njegova zlatna svjetlost

Preko sindikata na more

U ona dva tjedna koliko je trajalo sindikalno ljetovanje, uživala sam u svakom danu, a oni su, onako bezbrižni, letjeli jedan za drugim, prebrzo klizeći prema jutru u kojem ćemo se ponovo ukrcati u autobuse koji će nas odvesti kući. Raspoloženje u povratku bilo je drugačije nego kad smo dolazili. Putem su nije pjevalo nego se je razgovaralo o tome što će koga dočekati u Zagrebu, o prvom danu posla i o pogonu koji će uskoro oživjeti. Govorilo se je o kupovini školskih knjiga, o pripremi ajvara i pekmeza, i hoće li i ove godine sindikati organizirali povoljnu zimnicu
Marijj 37 S

Korona hibernacija

Život na pauzi

Otvorenih očiju sam gledao mutno ispred sebe, tako se naime roni bez maske – ostavljate sve u bluru kao lošu fotografiju, ne bih li negdje uočio mjehuriće duboko ispod stijenja, možda kakav odbljesak bijele puti, eteričnog tijela. Pa iako bih nailazio najčešće na prazne pivske boce, odbačene automobilske gume, željezne konstrukcije, najlonske vrećice kako vrebaju biti progutane od gladnih riba, nisam gubio nadu
Munnas5

Čežnja za lijepim vremenima

Pozdravi mi more

Promatrajući ih tako u njihovim trenucima ukradenog mira, na pamet bi mi pale prepiske koje sam održavala s prijateljima iz bivših država upokojene Juge. Svako pismo završavalo je sa "pozdravi mi more". Te pozdrave shvaćala sam ozbiljno, kao neki uzvišeni zadatak; kao da će me, ako ne prenesem te pozdrave moru, sustići najmanje deset godina nesreće
Mores 03 S

Rujanski hodočasnici

More ima bezbroj lica

U srpnju, more je šareni patchwork, pa i čovjeku dođe da se veselo praćaka, da pršti. Krajem kolovoza i rujnu, more je, na trenutke, svila. Šumski zelena, nježna, neopisiva, omotana oko lebdećih tijela. Sve je u takvom stanju mora jako blizu savršenstva
Aadone41

Miroslav Antić i Branko Miljković

Dve letnje pesme

Njegove su dubine mudrije/ od svih tvojih aforizama./ More voli ribare koji ga potkradaju puni ljubavi/ i mornare koji koriste opasnosti što im pruža/ dok ne zalutaju i posle...