Tekstovi sa tagom: mržnja

Potreba za mržnjom se često lomi na leđima LGBTIQ+ građana, a najveći broj incidenata ostaje neprijavljen. Surova stvarnost se dakle dešava mnogo češće nego što znamo. Psihološkinja Ana Mirković u intervjuu za televiziju N1 podseća da živimo u atmosferi koja apsolutno toleriše nasilje. Mržnja se, kaže, pothranjuje, a ono što se na taj način neguje, jača i razvija se. Deca se vaspitavaju da vrate istom merom, da udare još jače, da mrze sve što je drugačije, a neretko im se poručuje da je to jedini način da ostalima dokažu da se ne razlikuju, da pripadaju čoporu i da su mu odani. U tim njihovim inicijacijama stradaju oni koji s pretnjama žive oduvek

Svi su toliko šokirani, da nasilje više nikoga ne uznemirava. To ne znači da mediji i novinari ne snose odgovornost za „naslove“ koje smišljaju samostalno ili s kolegama, posebno ako se radi o širenju mržnje i dezinformacija. Primer: „Gejevi šire sidu“

Mjesecima unazad, borim se sa svojim emocionalnim i psihičkim problemima koji me nerijetko dovode do iscrpnih fizičkih stanja i zdravstvenih problema. Kada kažem borim se – to je zaista tako. Borim se u vlastitoj koži i sa vlastitom kožom, iskačem i vraćam se u svoju kožu, borim se sa svime onim što pokušava da me povrijedi, obezvrijedi, izmakne, otjera, protjera, pomjeri, i sve to zbog etikete moje kože

Nisam se osjećala bezbjednije i poslije ovog traumatskog iskustva se zasigurno još dugo neću osjećati bezbijedno u Banjaluci, Doboju, gradu u kojem živim i Republici Srpskoj. Huligani postoje u svakom gradu i postojat će i dalje, ali trenutak u kojem vam osobe zadužene za red i vašu sigurnost kažu da vam je ne mogu više garantovati je strašan. Nakon gotovo tri sedmice još nisam bila kući i stalno razmišljam o tome kako će taj povratak izgledati, te kako će se, ukoliko dođe do narednog incidenta, to tretirati, jer iz informacija koje trenutno imam, policija još ništa nije uradila na tom slučaju, na izuzimanju dokaza i sankcionisanju nasilnika

Dok u Hrvatskoj moderna drag kultura postoji kao poneki klupski nastup kolektiva House of Flamingo, u zapadnom se svijetu rasprostranila u smjerovima koji su Balkancima nezamislivi

Industrijska traka za proizvodnju neprijatelja Republike Srpske i srpskog naroda obara sve rekorde. Od drugih naroda, drugih vjera, do drugačijemislećih unutar svog nacionalnog tora, u kome, identično drugim fašisoidnim konceptima, u i izvan BiH, mora vladati princip “Ein Volk, ein Reich, ein Führer”. Ili u prevodu na jezike Balkana “Jedan narod, jedan tor, jedan čoban”. I jedna partija, poželjno je, mada nije problem da ih je i više sve dok jedna drugoj liče kao jaje jajetu i priznaju jednog vođu, u svim njegovim šizofrenim izdanjima (kojih nije malo).

Skoro da smo zaboravili na to da je ljubav između osoba istog pola bila kriminalizovana širom sveta, a u nekim zemljama je to i danas slučaj. Ponavljamo rečenice poput one dobro poznate „ljubav je ljubav“, ne bi li smo mrzitelje podsetili da su LGBTIQ+ osobe obična ljudska bića, gladna ljudskih prava

Počinioci su osumnjičeni za pokušaj ubistva, pa policija traga za njima. Odgovorni su i drugi – političari koji su nekim čudom stigli do poslaničkih klupa, pa odatle šire mržnju i homofobiju, oni koji bi da menjaju udžbenike iz biologije, ali ništa drugo osim toga, svi koji su bar jednom rekli da imaju „gej prijatelja koji nije za Prajd, već sedi u svoja četiri zida i ne sme da pisne“. Krivi smo i mi, jer ne znamo šta da radimo – s novinskih štandova nas bombarduju svakojakim vestima, pa smo otupeli – šokantni naslovi više nikoga ne šokiraju. Koža nam je toliko odebljala da od nje možemo da pravimo martinke za neke nove Skinse (cipele i čizme naravno nisu samo njihove - pripadaju svima)

Homofobija ponižava i ugrožava, a za svaki napad su odgovorni i svi oni koji pravdaju i podstiču govor mržnje. Bilo gde da žive, njihova netrpeljivost je oružje u rukama napadača. U trećoj sezoni serije "We're Here" se to dobro vidi, budući da je temeljno svedočanstvo o tome šta sve mržnja može. Svaka ružna reč ostavlja duboke posledice, a kad se u sve umeša i oružje život postaje nepodnošljiv, naravno ako se preživi

Vanda ide u peti razred osnovne škole u jednoj europskoj zemlji, i to je njezina druga škola u desetogodišnjem životu. Iz prve škole je uz pomoć roditelja zapravo rado otišla, gotovo da je i pobjegla. Ispisala se iz svoje kvartovske škole nakon četiri godine vjeronauka i svega što je taj predmet neposredno ili posredno unio u njezin školski, obiteljski i emotivni život.

I dok su neke nazadne zemlje cenzurirale istospolni poljubac iz prethodnog Disneyjeva filma "Svjetlosni", svijet je napokon dočekao animiranog teen protagonista koji se ne srami priznati djedu da se zaljubio u dečka.

Nekih stvari ima, što ne govore se svima. Što se samo nekom šapnu. Plačipička. Curica. Tetkica. Doista, te riječi ne govore se svima. Samo se odabranima šapnu. I nakon toga se rasplinu. Rasplinu se u sekundi da bi ostale zauvijek.

Prije nekoliko dana hrvatska desničarska udruga Vigilare pokrenula je kampanju Zaštitimo djecu od homo posvajanja. Uz kičasti video i neartikulirane dokumente pozivaju da se istospolnim parovima zabrani udomljavanje i posvajanje djece.

Pripadnici LGBTIQ+ zajednice i dalje spadaju među najugroženije kategorije srpskog društva, a tome svedoči porast homofobičnih incidenata koje su proteklih meseci stimulisali pojedini političari. Stručnjaci već godinama upozoravaju da ovakvi ispadi počinju veoma rano i da su direktna posledica obrazovanja, to jest nedostatka obrazovanja o manjinskim zajednicama. Iz neznanja nastaju stereotipi kojima se pravda dehumanizacija onih koji su drugačiji, što na kraju dovodi do nasilja.

Može li se mržnja ublažiti ili izmijeniti? Upravo zbog uvjerenosti u stabilnost i postojanost osobina zbog kojih se nekog ili nešto mrzi, mržnju je teško mijenjati – jer ukoliko netko (mrzitelj) vjeruje da se nešto ne može promijeniti, nema se razloga ni truditi, niti pokušati mijenjati ili kažnjavati ponašanja koja ne odobrava