Tekstovi sa tagom: music

Usporedi li se prvih 50 odabira današnjice s onim objavljenim prije dva desetljeća, razlika je itekako vidljiva. Popis iz 2003. (koji je blago ažuriran 2012.) imao je samo tri albuma ženskih glazbenika među prvih 50, a prvi unos – Joni Mitchell “Blue” – pojavio se tek na 30. mjestu. U međuvremenu, pet albuma Beatlesa pojavilo se na vrhu. Popis iz 2003. brojao je samo 12 albuma crnih muških umjetnika, a od crnih žena nije bila niti jedna. Među prvih 50 najboljih bio je i samo jedan hip-hop album – “It Nation of Millions to Hold Us Back” grupe Public Enemy, a i taj je bio na 48. mjestu

„Faith” je, usudila bih se reći, njihovo najbolje glazbeno postignuće. Premda se mogu pohvaliti izrazito kvalitetnim opusom, „Faith” je po mnogočemu drugačiji od njihovih prethodnih izdanja. On je preslika njihovih misli, osjećaja i trenutaka s kojima su se borili tijekom posljednjih godina. „Faith” je njihovo dijete koje se izrodilo iz pretrpljene boli i tuge te je stoga odraz njihove duše više negoli je to bilo koji drugi album

"Sugar" je pak objavljena tjedan dana prije albuma i u albumskoj formi razmotava se kroz sedam sporovozećih minuta, dok u skraćenom videospot formatu traje "uobičajenih" četiri i pol minute. U te tri minute pjesma ne gubi puno na sadržaju jer je u pitanju samo produženi intro. Ipak preporučujem slušanje duže verzije, jer Sufjan tijekom te tri minute gradi gotovo filmske tenzije ključne za ostatak pjesme

Da se nalazimo u nekoj uobičajenoj godini, "Past Life" bi vjerojatno ozbiljno konkurirao za status melankoličnog ljetnog hita. Ovako se, unatoč prisutnosti iznimno popularne Selene Gomez, morao zadovoljiti skromnim 77. mjestom Billboard Hot 100 ljestvice

Public Enemy su u svojim najboljim izdanjima uvijek bili otvoreno antiimperijalistički, antiautoritarno nastrojeni pa im nije trebala pseudorojalistička priča da bi pokazali svoj stav i ponos. Najpametnija stvar kod ovog remixa što su prepoznali nevjerojatnu snagu originalnog refrena, a istodobno pametno prepustili stihove gostujućim MC-jevima koji prolaze kroz povijest i sadašnjost afroameričke borbe

Premda leto još traje, početak septembra predstavlja izvesnu „psihološku granicu“ koja nagoveštava jesen. Škola počinje, vrućina više nema, a prelazno doba pokazuje sve svoje čari. Za mnoge je (rana) jesen jedno od najlepših perioda godine, a čitava njena estetika toliko je privlačna da su na njoj izgrađene i mnoge imperije – poput one vezane za „pumpkin spice latte“, te čitavu filozofiju života u miru sa samim sobom i svetom, ugađanja sebi, sopstvenoj duši i čulima. Otud toliko mirišljavih sveća sa temom jeseni kao nezaobilaznom, raznoraznih ukusa čaja, kafe i kolača, posebne mode s naglaskom na šalovima, te na kraju krajeva i maskenbala za Noć veštica – slavljenja života uprkos smrti. Tako nas i odumiranje prirode podseća upravo na mogućnost njene regeneracije, stalno kruženje i promene. Donosimo vam playlistu „jesenjih“ pesama – onih koje to godišnje doba pominju ili nas svojom atmosferom podsećaju na sve što ono predstavlja. Uživanje može da počne!

„Angel’s Breath“ je dakle morao dočekati ovakav jedan trenutak da bi, usuđujem se reći, prasnuo u svom punom sjaju sematike, a da niti jednom ne pomislite da je produkt davne 1994. godine. Ne zvuče li proročanski stihovi: „ Ja sam dete planete, ja se osećam velikim dok spavam ovde pod mostom, dok jedem đubre sa kontejnera“? Jer to je taj današnji osjećaj, to je taj pomiješni ponos i strepnja koju donosi pjesma „Metak“

Malo tko ima tako dobre životne priče i uzbuđenja poput svjetski poznatih glazbenika i bendova. Jedni su pisali sami o sebi, drugi u njima, a mi vam donosimo bogat izbor iz riječke Gradske knjižnice

Čak i ako je pogrešno tumačim, “No Time For Love Like Now” - sjetna u melodiji zasnovanoj na nježnom klaviru, tihoj gitari, smirenoj ritam-sekciji i tugaljivom sintesajzeru, koliko i bolna u stihovima koji paraju srce i slamaju dušu - pjesma je u rangu R.E.M. klasika poput “Everybody Hurts”, “The One I Love”, “Losing My Religion”, “Drive”, “Nightswimming”, “Daysleeper”, “Electrolite”, “E-Bow The Letter” i “At My Most Beautiful”

Nakon što je Youtube video dvadesetdvogodišnjih blizanaca Tima i Freda Williamsa postao viralan, Collinsova pesma doživela je renesansu, te postala muzičko otkriće današnje omladine. „In the Air Tonight“ je zahvaljujući ovom videu ušla u top 10 najprodavanijih pesama na platformi iTunes

Već nedeljama, priznajem, pokušavam da završim tekst o svemu onome što mi dešavalo ove nenadjebivo bizarne godine (stiže članak za koji dan). Opsednut iskustvima sa Onkološke klinike koja mi je postala alternativno ognjište zbog stalnih pregleda i stalne kontrole, zbog šest hemio terapija i deset zračenja, utočište sam našao u ekstremnoj izolaciji – život mi se, zbog virusa korone, uglavnom sveo na dobrovoljni kućni pritvor, uz povremene odlaske u lokalni Dom zdravlja (zbog uputa) ili česte posete Institutu za radiologiju i onkologiju (zbog svega ostalog). Srećom, ovaj mentalni lockdown razbijao sam internet dežurstvom na omiljenim sajtovima, ali pre svega čitanjem knjiga, gledanjem tv serija i – najvažnije: slušanjem muzike. Budući da sam imao vremena na pretek, čuo sam mnoge albume koje sam propustio, a istovremeno nastavio da pratim dešavanja iz ove, malo je reći uzbudljive 2020. godine. Otkrio sam hrpe sjajnih pesama i upoznao moje nove omiljene izvođače. Baš zato, činilo mi se zanimljivim da sa čitaocima, u narednih nekoliko nedelja, podelim moj sedmični izbor od 10 pesama. Ukratko, nećemo više o bolestima, terapijama, zarazi, maskama, distanci od dva metra. Vreme je da slušamo muziku: glasno, glasnije i najglasnije!

Pjesme poput "Za dobra stara vremena", "E, moj Saša", "Moj dječače plavi", "Tonka", "Ključ je ispod otirača" nevjerojatno su uspješna kombinacija populizma i intimističkog senzibiliteta. Njihov sentiment istodobno je užasno širok i duboko osoban i upravo je ta osobina bila najjači adut Dujmićeva autorstva. Drugim riječima, bio je orijentiran na najširu moguću publiku, ali je znao da se treba svakom pripadniku tog milijunskog auditorija obratiti tako da ispadne da je određena pjesma dio njegovog osobnog iskustva. Zvuči jednostavno, ali nije, jer što je potencijalna publika šira, to su i njena iskustva raznolikija, a Dujmić je često birao tekstove s kojima je uparivao melodije toliko moćne i svevremenske da se u njima svako mogao prepoznati

Ovo nije lista tipičnih “ljetnih” nego onih albuma inozemnih izvođača koje zbog neizlaženja rubrike recenzija nisam bio u prilici “obraditi” tijekom protekla tri-četiri mjeseca, a ni lista “najboljih” iz prve polovine 2020. godine nego pokušaj da se jednim “pregledom” koliko-toliko nadoknadi propušteno i svrne vaša pozornost na “hrpicu” jako dobrih albuma

Već nedeljama, priznajem, pokušavam da završim tekst o svemu onome što mi dešavalo ove nenadjebivo bizarne godine (biće uskoro članak). Opsednut iskustvima sa Onkološke klinike koja mi je postala alternativno ognjište zbog stalnih pregleda i stalne kontrole, zbog šest hemioterapija i deset zračenja, utočište sam našao u ekstremnoj izolaciji – život mi se, zbog virusa korone, uglavnom sveo na dobrovoljni kućni pritvor, uz povremene odlaske u lokalni Dom zdravlja (zbog uputa) ili česte posete Institutu za radiologiju i onkologiju (zbog svega ostalog).  Srećom, ovaj mentalni lockdown razbijao sam internet dežurstvom na omiljenim sajtovima, ali pre svega čitanjem knjiga, gledanjem tv serija i – najvažnije: slušanjem muzike. Budući da sam imao vremena na pretek, čuo sam mnoge albume koje sam propustio, a istovremeno nastavio da pratim dešavanja iz ove, malo je reći uzbudljive 2020. godine. Otkrio sam hrpe sjajnih pesama i upoznao moje nove omiljene izvođače. Baš zato, činilo mi se zanimljivim da sa čitaocima, u narednih nekoliko nedelja, podelim moj sedmični izbor od 10 pesama. Ukratko, nećemo više o bolestima, terapijama, zarazi, maskama, distanci od dva metra. Vreme je da slušamo muziku: glasno, glasnije i najglasnije!

Peter Green, osnivač grupe Fleetwood Mac i jedan od najboljih blues rock gitarista svih vremena preminuo je u subotu 25. jula, u 74. godini. U čast ovog muzičkog majstora prenosimo tekst našeg saradnika Dragana Uzelca