Tekstovi sa tagom: music

Eminem je i sa 47 godina na plećima i dalje nevjerojatno brz na jeziku pa je netko već izračunao da je u pjesmi “Godzilla” ispalio 229 riječi, od 337 slogova u ciglih pola minute. Uz takvu paljbu stihova, Eminem je oboružan i s povremeno atraktivnim podlogama Dr. Drea i drugih suradnika, poput Skylar Grey, The Alchemista i Dem Jointza, a “Music To Be Murdered By” je i dokaz da njegov autor zna dostojno starjeti što je u rapu, kao i u punku, najteža misija u kojoj je lako skliznuti u karikaturalnost

Kampanja je odmah dobila negativni kontekst iako joj je jedini zadatak bila borba protiv apatije birača. Spot je emitiran jednom na HRT, a pravi život je imao samo na privatnim malim lokalnim TV postajama. Zanimljivo, ovaj je uradak potpuno nemoguće pronaći na bilo kojoj digitalnoj platformi, ali unatoč tome ne vjerujem u zavjeru širih razmjera

Bit ćemo lakši, bolji i plemenitiji, s više energije i dobre volje. I sretniji nego inače, tu večer dok traje koncert, i nekoliko dana poslije. Magija dobre glazbe potvrditi će svoju moć poništavajući i svakodnevicu i probleme, ispunjajući nas jednostavnim optimizmom i nekim luckastim emocijama koje čovjeka nose horizontalno i vertikalno kroz vrijeme i od kojih se sve čini lakim i mogućim. Predokus toga pružila su mi dva davna koncerta na kojima nisam bila, i možda su mi baš zato, više od onih na kojima jesam, pokazali kakva je dobra energija radost glazbe

Njezin “Cuz I Love You” stoga i nije daleko od estetike i stilistike kojom je Prince zaslijepio publiku i kritiku s albumom nedavno obnovljenim i proširenim “1999” iz 1982. godine. Bliska je Beyonce koliko i Etti James, Nicky Minaj koliko i Tini Turner, a uvjerljivo prezentira zašto su temelji njezine glazbe, koliko rap toliko i izvorni R&B pa i gospel

Kratki pregled hrvatskih i regionalnih ostvarenja sa samog konca prošle godine, od instrumentalnog electra preko hip hopa do kantautora i indie rocka

U pravilu bih od ovakvih albuma pobjegao glavom bez obzira, no “Fine Line” je zavodljiv jer Harry i njegovi suradnici uspijevaju zadržati “finu liniju” ukusa u obrascima kojima se poigravaju. Stoga se na njegovom drugom albumu, još više nego na prvom, čuju odjeci Paula McCartneya i Briana Wilsona, Davida Bowieja i Marca Bolana, Vampire Weekenda i MGMT-a, Paula Simona i Davida Crosbyja, Fleetwood Maca i Queena, Justina Timberlakea i Robbieja Williamsa, Bruna Marsa i Becka Hansona

Za razliku od prošle, ova godina nije bila toliko berićetna u domaćoj glazbenoj produkciji, odnosno nije obilovala toliko jakim izdanjima. Međutim, čak je i kritičnije uho moglo bez većih problema i spuštanja kriterija odabrati između 11 i 30 albuma koji definitivno zavređuju vašu pažnju, ako ih već niste čuli ranije. Ovo uho odabralo je njih 20 i svrstalo ih prema vlastitim dojmovima takozvane subjektivne objektivnosti. Nažalost, ostali su prisutni i najveći problemi iz dekade na isteku

Dok polako ispraćamo 2019. godinu i čitavu deceniju, odlučili smo da sa čitaocima podelimo nekoliko sasvim subjektivnih lista događaja, dela, stvari koje su obeležile proteklu deceniju. Kako pravila i propozicije smišljamo sami, tako je i decenija blago rastegljiv pojam. Umesto 2010. godine, možemo uzeti i 2009. kao početak, recimo. Dok bi zapravo ispravno bilo kao početnu uzeti 2011. jer decenija još nije gotova, je l' tako? I jeste i nije. Da znamo matematiku, bavili bismo se nekim lukrativni(ji)m zanimanjima. Ovako, sve što je stvoreno i što se desilo od 2009/10. do dana današnjeg dolazi u obzir

Za razliku od brojnih i često nemuštih krčmljenja neobjavljenih snimaka pokojnih velikana, Cohenov “Thanks For The Dance” krasan je primjer posthumnog albuma kojim je “You Want It Darker” dobio svjetlije naličje i kojeg je uputno slušati odmah prije ili poslije “Ghosteen” Nicka Cavea. Leonard je do posljednjeg časa volio život, vjerovao da postoji i ono nešto poslije toga, a i u vlastitog sina koji se svojski pobrinuo da posljednja i ponovo veličanstvena umjetnička ostavština njegova oca dobije dostojnu glazbenu pratnju

Ima li netko tko ne voli gledati glazbene spotove? Većina nas voli vidjeti dobar videospot za dobru pjesmu, premda ih danas češće gledamo na YouTubeu nego na MTV-ju (koji je posljednjih godina gotovo izgubio epitet ”glazbene televizije”). Spotovi su već više od tri desetljeća uobičajen način promoviranja glazbenih izvođača i sasvim sigurno predstavljaju jednu vrstu umjetničke forme. Neki od njih napravili su pak tektonske pomake u glazbenoj industriji i ostavili neizbrisiv trag u povijesti popularne kulture. Slijedi nekoliko takvih uradaka nakon kojih ništa više nije bilo isto

Nema u Avdića ni Boga, ni nacije, ni države, ni sistema za kojeg bi on digao glas, ali uvijek je među prvima kad treba pjevati u obranu potlačenih i ojađenih, uplašenih i zgaženih, prezrenih i odbačenih, pri čemu ne vjeruje u bolja vremena nego iščitava znakove kataklizme i apokalipse pored puta, pa tako i na novom albumu perfektnog naslova Radikalno šik

kao što video nije ubio radiozvijezdu, tako i nove tehnologije nisu bile fatalne za autorstvo u pojedinim žanrovima. Štoviše, danas više nego ikad ima, na primjer, sjajne rock-glazbe, a na nama je samo da dobro ugodimo osobni glazbeni kompas koji će nam omogućiti da od šume ugledamo upravo naše stablo

Budući da je glazbena produkcija nikad veća, odlučio sam se za ovu ekspresnu formu u kojoj ukratko prelazim recentna ostvarenja. Dojmovi su stoga brži i manje promišljeni od onih u standardnim recenzijama, ali dovoljno jasni da vas upute na slušanje ili odvrate od njega

Budući da je glazbena produkcija nikad veća, odlučio sam se za ovu ekspresnu formu u kojoj ukratko prelazim recentna ostvarenja. Dojmovi su stoga brži i manje promišljeni od onih u standardnim recenzijama, ali dovoljno jasni da vas upute na slušanje ili odvrate od njega

Njegove melodije su toliko blještave da je posramio i zasjenio devedeset posto današnje (dance) pop produkcije, a aranžmani u kojima našpanane gitare i napucanu ritam-sekciju dodatno uzdižu zategnuti gudači doista su briljantni. “Why Me? Why Not” je najjače izdanje na kojem je Liam zapjevao još od “Be Here Now”, ako ne i od “Morning Glory”, te jedan od rijetkih punokrvnih britanskih rock albuma ove dekade. Ne možda, nego definitivno