Tekstovi sa tagom: music

Code Orange su zamislili album kao meditaciju o modernim načinima komunikacije, svijetu prepunom pametnih telefona i društvenih mreža. Sad kad smo zarobljeni unutar četiri zida, prisiljeni redefinirati društvene odnose, tehnološko otuđenje čini nam se poželjno, kao slamka koja spaja

U novonastalim okolnostima, ovaj album mi je ne samo potpuno nepotreban, nego i predstavlja najgoru metastazu neoliberalnog kapitalizma koji upravo umire od virusa pred našim očima

U danima u kojima jedni smatraju da je koronavirus blaži oblik gripe, drugi da je posrijedi pogubna pandemija, a treći da smo nadomak armagedona, Aleksandar Dragaš priklonio se apokaliptičnom scenariju jer je taj prostim okom nevidljivi nametnik ukazao na to koliko je naša superiorna i umrežena civilizacija slaba i krhka te koliko brzo može skliznuti u kaos i destrukciju

Glazbu se može izvrsno doživjeti ne samo slušajući je, nego i čitajući o njoj. Danas, nažalost, nema periodične publikacije koja bi slušateljima omogućavala da dublje proniknu u nečije glazbeno stvaralaštvo. Srećom, sve češće biografske knjige ipak će upotpuniti onu značenjsku dimenziju glazbe. Barem kod nas iznad 46

“Father Of All...” je sjajna kolekcija od deset ekstatičnih pjesama u trajanju od 25 minuta kojima Green Day, čak i ako one ne postanu hitovi jer radio više ne vrti takvu glazbu, ukazuju da je moguće u pitku cjelinu sažeti najbolje osobine The Beatlesa i Kinksa, T.Rexa i Sladea, Hivesa i ABBA-e, The Clasha i Buzzcocksa, Joan Jett i Ramonesa te plesnog groovea koji korijene vuče iz soula 60 i beata 60-ih. I pri tome zvučati drugačije, a da ne ponište vlastitu bit te nevjerojatno poletno, iako je od njihova debija prošlo trideset godina

Kratak pregled novih izdanja gotovo je potpuno indie orijentiran, od art punk žilavaca Wire, preko southern rock buntovnika Drive-By Truckers pa do utjecajnika iz nultih Wolf Parade i Destroyer. Tu su samo njemački jazz noir osobenjaci Bohren & Der Club of Gore da "pokvare" dojam

Ono što  im je oduvijek išlo od ruke, a to je nuditi publici slatko-gorke koktele na teme od ljubavi do politike te stopiti plesnost s avangardom, na albumu “Hotspot” je zaista efektno elaborirano

Eminem je i sa 47 godina na plećima i dalje nevjerojatno brz na jeziku pa je netko već izračunao da je u pjesmi “Godzilla” ispalio 229 riječi, od 337 slogova u ciglih pola minute. Uz takvu paljbu stihova, Eminem je oboružan i s povremeno atraktivnim podlogama Dr. Drea i drugih suradnika, poput Skylar Grey, The Alchemista i Dem Jointza, a “Music To Be Murdered By” je i dokaz da njegov autor zna dostojno starjeti što je u rapu, kao i u punku, najteža misija u kojoj je lako skliznuti u karikaturalnost

Kampanja je odmah dobila negativni kontekst iako joj je jedini zadatak bila borba protiv apatije birača. Spot je emitiran jednom na HRT, a pravi život je imao samo na privatnim malim lokalnim TV postajama. Zanimljivo, ovaj je uradak potpuno nemoguće pronaći na bilo kojoj digitalnoj platformi, ali unatoč tome ne vjerujem u zavjeru širih razmjera

Bit ćemo lakši, bolji i plemenitiji, s više energije i dobre volje. I sretniji nego inače, tu večer dok traje koncert, i nekoliko dana poslije. Magija dobre glazbe potvrditi će svoju moć poništavajući i svakodnevicu i probleme, ispunjajući nas jednostavnim optimizmom i nekim luckastim emocijama koje čovjeka nose horizontalno i vertikalno kroz vrijeme i od kojih se sve čini lakim i mogućim. Predokus toga pružila su mi dva davna koncerta na kojima nisam bila, i možda su mi baš zato, više od onih na kojima jesam, pokazali kakva je dobra energija radost glazbe

Njezin “Cuz I Love You” stoga i nije daleko od estetike i stilistike kojom je Prince zaslijepio publiku i kritiku s albumom nedavno obnovljenim i proširenim “1999” iz 1982. godine. Bliska je Beyonce koliko i Etti James, Nicky Minaj koliko i Tini Turner, a uvjerljivo prezentira zašto su temelji njezine glazbe, koliko rap toliko i izvorni R&B pa i gospel

Kratki pregled hrvatskih i regionalnih ostvarenja sa samog konca prošle godine, od instrumentalnog electra preko hip hopa do kantautora i indie rocka

U pravilu bih od ovakvih albuma pobjegao glavom bez obzira, no “Fine Line” je zavodljiv jer Harry i njegovi suradnici uspijevaju zadržati “finu liniju” ukusa u obrascima kojima se poigravaju. Stoga se na njegovom drugom albumu, još više nego na prvom, čuju odjeci Paula McCartneya i Briana Wilsona, Davida Bowieja i Marca Bolana, Vampire Weekenda i MGMT-a, Paula Simona i Davida Crosbyja, Fleetwood Maca i Queena, Justina Timberlakea i Robbieja Williamsa, Bruna Marsa i Becka Hansona

Za razliku od prošle, ova godina nije bila toliko berićetna u domaćoj glazbenoj produkciji, odnosno nije obilovala toliko jakim izdanjima. Međutim, čak je i kritičnije uho moglo bez većih problema i spuštanja kriterija odabrati između 11 i 30 albuma koji definitivno zavređuju vašu pažnju, ako ih već niste čuli ranije. Ovo uho odabralo je njih 20 i svrstalo ih prema vlastitim dojmovima takozvane subjektivne objektivnosti. Nažalost, ostali su prisutni i najveći problemi iz dekade na isteku

Dok polako ispraćamo 2019. godinu i čitavu deceniju, odlučili smo da sa čitaocima podelimo nekoliko sasvim subjektivnih lista događaja, dela, stvari koje su obeležile proteklu deceniju. Kako pravila i propozicije smišljamo sami, tako je i decenija blago rastegljiv pojam. Umesto 2010. godine, možemo uzeti i 2009. kao početak, recimo. Dok bi zapravo ispravno bilo kao početnu uzeti 2011. jer decenija još nije gotova, je l' tako? I jeste i nije. Da znamo matematiku, bavili bismo se nekim lukrativni(ji)m zanimanjima. Ovako, sve što je stvoreno i što se desilo od 2009/10. do dana današnjeg dolazi u obzir