Tekstovi sa tagom: music

Mjesec i svemir su vizualne odrednice kreativnih kaleidoskopskih kadrova u kojima se boje prelijevaju i eksplodiraju na ekranu. "Zdravo, svemirče", doista. U startu je jasno da "Moonage Daydream" nije i neće biti ordinarni, tipični "biopic", držati se informativne strukture i kronologije od kolijevke pa do groba te vanjske perspektive s "talking heads" intervjuima

Zaključni broj albuma znakovitog naziva “We Are Fucking Fucked” je nova tema nadahnuta operetnim vokalima Queena i (electro) punkom. Konačna je to dijagnoza užasa koji se događa oko nas uz zaključak “mi smo jebeno sjebani!”. Srećom ne i Muse koji imaju još jedan veoma dobar album

Osim glazbe same, Madonna je tijekom najvećeg dijela karijere bila prihvaćena kao “hodajuća provokacija”. Otvoreno se rugala klišejima popularne kulture te industrije masovne zabave koja je mnogo prije nje, ali bez njene izravnosti i samosvijesti, pa čak i ironičnog odmaka – posezala i za “lolitama”, “platinastim plavušama”, “kaubojkama” čak i divama opskurnih underground klubova sklonih sado-mazo fetišima zapakiranim u proizvod koliko-toliko prihvatljiv i moralnoj “tihoj većini”

Iako je ova priča fikcija, mnogi u njoj vide Fleetwood Mac, u Aurori čuju Rumours. Autorka jeste potvrdila da je sve počelo od tog albuma, a onda su usledile hiljade i hiljade stranica rok biografija, sati dokumentaraca, proučavanje istorije i urbanih legendi o muzici sedamdesetih. Zanimljivo je to znati, ali ne i presudno. Čitaoci odavde mogu da prepoznaju, odnosno učitaju legende i mitove o EKV-u, u klavijaturistkinji Karen lako će videti Margitu. Moguće je da sve rok priče liče jedna na drugu

Ako je "Fear Of The Dawn" bio nalik noćnoj mori, "Entering Heaven Alive" je poput lijepog sna iz kojeg bi se čovjeku bilo žao probuditi

Na kraju sedamdesetih punk se polako stišao. Energija tradicionalnog, destruktivnog zvuka punka je počela nestajati, a žanr se u svom balončiću buntovništva pretvorio u konvenciju. Dosadio je i glazbenicima – u svoje stvaralaštvo počinju uvoditi nove instrumente, inspiracije i estetike. Kako se iz punka razvio post-punk te kako je na scenu donio novu definiciju kreativnosti, pročitajte u nastavku

Bio je ubeđen da ga se niko neće sećati, da ga ni po čemu nećemo pamtiti jer, verovali ili ne, nije snimio kultni film! Umesto toga, on je prestao da bude osoba i postao konstanta za koju svi znaju iako možda nisu čuli nijednu njegovu pesmu. A, opet, nemoguće je da nisu. Elvis je tu, sveprisutan. Umro je pre četiri i po decenije, a klinci koji danas gledaju ovaj film su već čuli za njega i odnekud im je neverovatno poznat

Nije bilo pametnih telefona, a samo su najbolji i najskuplji mogli reproducirati snimljeni zvuk i imati melodije zvona na jednu od pjesama koje su objavljene te godine i kojih smo se (kao) zbog vas prisjetili i raspekmezili na sjećanja

Silne priče o tome kako je gitaristička glazba mrtva kao da ne dopiru do Velike Britanije, gdje još uvijek prilično utjecajni mediji svako malo otkriju i u nebesa krenu dizati neki (najčešće indie) rock bend

Punk je uvijek bio ‘ono o čemu pjevaš’, a daleko manje ‘kako sviraš’. Sve drugo je bilo i ostalo industrijsko omekšavanje tkiva i skretanje pozornosti s ‘poruke’ i bavljenje neminovnim sekundarnim temama, poput toga koliko punk može biti, primjerice, pop i metal. A punk je punk, bez obzira na stil, što su jednom davno i The Clash uporno dokazivali time što su se znali ‘zabarikadirati’ u reggae

Popis najdržih mi albuma prve polovice godine podjeljen je između razglašenih, gotovo univerzalno hvaljenih ostvarenja i malih favorita

No, poanta nije ni u hvalisanju posjedništvo "originalnog Dylana" nego da ponovo pokušamo, barem sporednim putem, saznati koliko vrijedi nečija snimka. Ne, to doista ne bi smjelo biti 0.001 dolar podijeljeno s pet milijardi pretplatnika ili Y sitniš u centima pomnožen s X brojem preslušavanja. Ako se razumijete u matematiku i ekonomiju, onda znate na što aludiram, ali isto tako sam svjestan da ni ovaj "trik" Dylana i Burnetta neće promijeniti način na koji nabavljamo i slušamo glazbu

Čarobno, magično, nestvarno... Ne postoji reč koja bi u potpunosti opisala koncert koji je Lorde održala u Šibeniku u subotu, 18. juna na Tvrđavi sv. Mihovila

Album počinje i razvija bolje nego bolje od očekivanog. Obraćajući se majci, ocu, te (vjerojatno) bratu, “More Power” postavlja scenu, a “Diamond in the Dark” uspješno transponira Gallaghera iz njegovog karakterističnog stila u sadašnji pop-kanon. Ovakve pjesme bi se možda mogle svidjeti i mlađoj populaciji, s tim da je Gallagher uspio izbjeći jeftino dodvoravanje

Harry je stvarno talentiran i uvelike neproblematičan glazbenik i vrlo nam je drago što je izbjegao brojne zamke koje otežavaju članovima boybandova da ostvare samostalne karijere u glazbenoj industriji. Istinski je uspio nadići i zvuk i imidž tinejdžerskih poskočica koje su ga proslavile te pronaći svoju nišu u glazbenoj industriji, koristeći se zvukom britanskih i američkih klasika, ali jednako tako interpretirajući ga kroz svježu mladenačku prizmu. Kao talentiran vokalist sa širokim mainstream dosegom, nema sumnje da će otvoriti prostor za brojne glazbenike koji će doći poslije njega. Upravo u ovom kontekstu treba imati na umu da i Harry svoje načine ekspresije duguje onima koji su došli prije njega, od Micka Jaggera i Freddyja Mercuryja do Eltona Johna