Tekstovi sa tagom: music

Već nedeljama, priznajem, pokušavam da završim tekst o svemu onome što mi dešavalo ove nenadjebivo bizarne godine (stiže članak za koji dan). Opsednut iskustvima sa Onkološke klinike koja mi je postala alternativno ognjište zbog stalnih pregleda i stalne kontrole, zbog šest hemio terapija i deset zračenja, utočište sam našao u ekstremnoj izolaciji – život mi se, zbog virusa korone, uglavnom sveo na dobrovoljni kućni pritvor, uz povremene odlaske u lokalni Dom zdravlja (zbog uputa) ili česte posete Institutu za radiologiju i onkologiju (zbog svega ostalog). Srećom, ovaj mentalni lockdown razbijao sam internet dežurstvom na omiljenim sajtovima, ali pre svega čitanjem knjiga, gledanjem tv serija i – najvažnije: slušanjem muzike. Budući da sam imao vremena na pretek, čuo sam mnoge albume koje sam propustio, a istovremeno nastavio da pratim dešavanja iz ove, malo je reći uzbudljive 2020. godine. Otkrio sam hrpe sjajnih pesama i upoznao moje nove omiljene izvođače. Baš zato, činilo mi se zanimljivim da sa čitaocima, u narednih nekoliko nedelja, podelim moj sedmični izbor od 10 pesama. Ukratko, nećemo više o bolestima, terapijama, zarazi, maskama, distanci od dva metra. Vreme je da slušamo muziku: glasno, glasnije i najglasnije!

Pjesme poput "Za dobra stara vremena", "E, moj Saša", "Moj dječače plavi", "Tonka", "Ključ je ispod otirača" nevjerojatno su uspješna kombinacija populizma i intimističkog senzibiliteta. Njihov sentiment istodobno je užasno širok i duboko osoban i upravo je ta osobina bila najjači adut Dujmićeva autorstva. Drugim riječima, bio je orijentiran na najširu moguću publiku, ali je znao da se treba svakom pripadniku tog milijunskog auditorija obratiti tako da ispadne da je određena pjesma dio njegovog osobnog iskustva. Zvuči jednostavno, ali nije, jer što je potencijalna publika šira, to su i njena iskustva raznolikija, a Dujmić je često birao tekstove s kojima je uparivao melodije toliko moćne i svevremenske da se u njima svako mogao prepoznati

Ovo nije lista tipičnih “ljetnih” nego onih albuma inozemnih izvođača koje zbog neizlaženja rubrike recenzija nisam bio u prilici “obraditi” tijekom protekla tri-četiri mjeseca, a ni lista “najboljih” iz prve polovine 2020. godine nego pokušaj da se jednim “pregledom” koliko-toliko nadoknadi propušteno i svrne vaša pozornost na “hrpicu” jako dobrih albuma

Već nedeljama, priznajem, pokušavam da završim tekst o svemu onome što mi dešavalo ove nenadjebivo bizarne godine (biće uskoro članak). Opsednut iskustvima sa Onkološke klinike koja mi je postala alternativno ognjište zbog stalnih pregleda i stalne kontrole, zbog šest hemioterapija i deset zračenja, utočište sam našao u ekstremnoj izolaciji – život mi se, zbog virusa korone, uglavnom sveo na dobrovoljni kućni pritvor, uz povremene odlaske u lokalni Dom zdravlja (zbog uputa) ili česte posete Institutu za radiologiju i onkologiju (zbog svega ostalog).  Srećom, ovaj mentalni lockdown razbijao sam internet dežurstvom na omiljenim sajtovima, ali pre svega čitanjem knjiga, gledanjem tv serija i – najvažnije: slušanjem muzike. Budući da sam imao vremena na pretek, čuo sam mnoge albume koje sam propustio, a istovremeno nastavio da pratim dešavanja iz ove, malo je reći uzbudljive 2020. godine. Otkrio sam hrpe sjajnih pesama i upoznao moje nove omiljene izvođače. Baš zato, činilo mi se zanimljivim da sa čitaocima, u narednih nekoliko nedelja, podelim moj sedmični izbor od 10 pesama. Ukratko, nećemo više o bolestima, terapijama, zarazi, maskama, distanci od dva metra. Vreme je da slušamo muziku: glasno, glasnije i najglasnije!

Peter Green, osnivač grupe Fleetwood Mac i jedan od najboljih blues rock gitarista svih vremena preminuo je u subotu 25. jula, u 74. godini. U čast ovog muzičkog majstora prenosimo tekst našeg saradnika Dragana Uzelca

„Folklore“ je lagani, setni, elegični, ali istovremeno hrabri i ogoljeni soundtrack 2020. godine. Bez isforsiranog veselja, frenetičnih poskočica i lažnih uteha. S druge strane, nije nimalo cool ili društvenopolitički angažovan. Jeste eskapistički, ali obećava tek beg u melanholiju, onu zabačenu kolibu usred oluje, gde je suočavanje sa samim sobom jedino rešenje

Ovotjedno izdanje kratkića malo je više eksperimentalnog i underground usmjerenja: od eksplozivnog garažnog punka, apsurdističkih novovalizama, preko fusion i synth jamova do mračnog electra

Približavao se i taj dan, a JRT je obećao neprekinuto praćenje maratonskog događaja u trajanju od šesnaest sati. Jurio sam prema još jednom ispitu, zahtjevnom, onom koji će odrediti moju sudbinu preko ljeta, kao i za stjecanje prostora kod roditelja za potpunom autonomijom tijekom održavanja Live Aida ispred TV ekrana

Što je vizuelni doživljaj značajniji, a tehnologija naprednija i dostupnija, kreativnost opada, originalnost postaje endemska vrsta, a sami spotovi, iako nas sada od njih deli tek klik, gube na značaju. Na YouTubeu su bitni pregledi, a ono što gledamo neretko samo slušamo dok obavljamo neki drugi posao. Takozvani lyric videos postaju sve popularniji, a uz to je i njihova realizacija nemerljivo jeftinija. Možda tako video i streaming platforme ubiju video zvezdu, ko zna

Evo priče o nastanku hitova muzičara mlađih generacija: Cubismo, TBF i Edo Maajka ulaze u bar i umjesto pića naručuju pjesme Josipe Lisac. TBF uzima ‘Ti si genije’ i dobiva inspiraciju za ‘Genije’, Cubismo obrađuje ‘Na na na na’, a Edo Maajka uzima rif iz ‘Ležaj od suza’ i sastavlja ‘Ove godine’. Svi su dobili u ruke nove hitove

Novo izdanje kratkića malo je više otišlo u susjedstvo. Od beogradskog party rocka i shoegazea do sarajevskog sevdaha i slovenskog noise rocka, tu je za svakog ponešto

Uz dva Oscara osvojio je i četiri Grammyja te šest nagrada Bafta, a prodao je više od 70 milijuna albuma. S obzirom na to da se globalno etablirao glazbom za Leoneove vesterne, a Oscara primio za “Mrsku osmorku” Tarantina, koji je obožavao Morriconea te njegovu glazbu koristio kao “semplove” za ranije filmove “Kill Bill”, “Django Unchained” i “Inglourious Basterds”, zgodno je komparirati Ennia “kod Leonea” i Ennia “kod Tarantina”

Pregled najboljih izdanja prvih šest mjeseci ove vrlo turbulentne godine. Mene je osobno iznenadila i u diskografskom smislu, jer nam je servirala već tri-četiri remek-djela

“Singer of Tales” je album na kojem je Imamović srodan američkim singer-songwriterima koliko i sevdalijama poput djeda Zaima ili “carigradskim uličnim muzičarima”, a njegov glas i glazba, kakvu uz pomno birane suradnike stvara, podjednako pripadaju ovom proljeću kao i nekom proljeću otprije sto ili dvjesto, možda i tristo godina jer teško je reći koliko je točno sevdah star kao glazbeni žanr, odnosno kad je točno ustanovljen u formi kakvu imamo na umu i u uhu kad pomislimo na njega

Još jedno vrlo eklektično izdanje domaćih kratkića. Od ambijentalne gitarske izolacije preko bluegrassa, pa sve do apstraktnog hip hopa, duba i tvrdog techna