Tekstovi sa tagom: music

Naramak hitova i koncertnih favorita za nastupe "all over Europe" Dubioza će podebljati i s (mini) albumom"Agrikultura". Drago mi je da im tako dobro ide u inozemstvu, jer dečki iz Dubioze rintaju kao konji i troše se na pozornici kao svojedobno Alija Sirotanović u rudniku. Unatoč tome, infantilna i narodnjačka "Agrikultura" je autorski barem dvije-tri stepenice ispod "Apsurdistana"

Radoholični Jack White je nakon desetomjesečne apsolutne apstinencije od skladnaja, snimanja i nastupanja snimio dva albuma: "Fear Of Dawn", koji je već u optjecaju, te "Entering Heaven Alive" koji će se pojaviti u srpnju

"Unlimited Love" je bezgrešan album benda koji je itekako svjestan svoje fabulozne prošlosti, no i hrabar da im novim zvučnim konstrukcijama, kreativnim iskoracima te organskom svirkom na tragu kakvog studijskog 'đemanja' da novi život i raskoš savršenih zvučnih slika. Sjajan povratak u vrhunsku formu!

Dodela Grammy nagrada, održana u nedelju 3. aprila po 64. put, nije uspela da zaseni prošlonedeljne Oskare, ali je makar ponudila neka iznenađenja i kvalitetne nastupe. Album godine ima Jon Batiste, a najbolju pesmu i snimak Silk Sonic

Karijerno, „Crash” za Charli XCX, nakon dokazano uspješnog vladanja s bezbroj žanrova i jednako plodonosnim eksperimentiranjem izvan popa, predstavlja prihvaćanje i povratak popularnijim pop strukturama, odnosno njegovim osnovama

Album je pitak i prepun hitova koji svakome mogu postati vjerni suputnici, no u konačnici kao cjelina nekako prebrzo preleti jer mu nedostaje čvrsta gravitacijska točka, koja bi sve te pjesme držala na okupu. Iz tog razloga Mitski je napravila blagi korak unatrag u odnosu na svoj prethodnik „Be A Cowboy”, koji tu gravitacijsku silu ima

Zanimljivo je kome je sve Konstrakta prijemčiva i na koliko različitih načina njena pesma može da se protumači. "In corpore sano" razmatra položaj slobodnih umetnika u Srbiji, ali i sveukupno shvatanje zdravlja i lepote danas, opsesiju zdravim načinom života, kultom tela, te stanje javnog zdravlja, njegove povezanosti sa socijalnim i finansijskim statusom...

Etiketa novog Dylana često označava kantautora koji voli pisati pjesme s puno riječi. Lenker ispunjava taj uvjet, no ono što je odvaja od svijeta suvremenog indie rocka je činjenica da funkcionira kao apsolutni emotivni centar ovih pjesama, ali da ostatak Big Thief nikad ne zvuče tek kao skupina pratećih glazbenika

Iako je, kako sam kaže, od rođenja varao smrt – ona jednom mora doći po svoje. Ovog puta prevarila je sve nas koji smo ga voljeli. Prerano i neočekivano. Još uvijek ne vjerujemo da ga nema

A sada - spektakl! Luković je poslušao 10 od čak 36 pesama koje će se takmičiti na festivalu pod imenom "Pesma za Evroviziju" i dao svoj stručni sud na osnovu prvog utiska. Nijednu numeru prethodno nije čuo, ne zna ništa o izvođačima, kao ni o trenutnom stanju na domaćoj muzičkoj sceni, pa su njegove impresije time još zanimljivije. Izdvojila su se dva ozbiljna favorita, odnosno favoritkinje, za koje ćemo navijati 3, 4 i 5. marta na izboru pesme za Evroviziju, a prokomentarisali smo i "Guilty Pleasure" hrvatske predstavnice Mie Dimšić.

Predviđanja da će Maneskin biti senzacija jedne noći, pokazala su se netočnima jednako kao što su prokletstvo drugog albuma pretvorili u jedan od najmunjevitijih talijanskih glazbenih trijumfa općenito na svjetskoj sceni. Što će im donijeti 2022. potpuno je nezahvalno predviđati, no ono što se zna jest da su ostali ‘dužni’ za „Teatro d’ira, Vol. 2“, jer čak i ako kao najveći rock skeptik proletite kroz ‘prvih’ sedam pjesma na „Teatro d’ira, Vol. 1“, onda je na posljednjoj „Vent’ anni“ teško ne donijeti zaključak da upravo ta pjesma otvara prostor nečem puno značajnijem što tek treba doći. A ako i ne, stala je tamo gdje je najbolje, jer, nemojmo se zavaravati, loši bendovi ne mogu snimiti ovakav album

Ne sumiraj ništa, ne sumiraj ništa – govorim sebi na izmaku 2021. godine - to je tek jedan dan, dan kao i svaki drugi, arbitrarno odabran da u sebe sakupi svu euforiju, frustracije, frku, paniku i radost zbog – kraja divne godine, kraja grozne godine, kraja osrednje godine, a pred sam početak godine koja još nije stigla da nas obeshrabri, a i koju mi nismo stigli da upropastimo

Ovogodišnji izbor regionalnih albuma možda ima nekoliko propusta jer sam usporio s aktivnim preslušavanjem tuzemne produkcije u drugoj polovici godine pa je lako moguće da mi je promaklo nešto što bi inače stavio na listu. Svejedno, ona pokazuje da i dalje živimo u doba žanrovski, tematski i stilski vrlo raznolike regionalne produkcije, od dubokog undergrounda do (relativnog) mainstreama

Svjetska produkcija ušla je u drugu uzastopnu pandemijsku godinu. Jest da je ove bila nešto bolja situacija, posebice na jesen kad je tržište bio zatrpano novitetima. Hajpalo se štošta, a na scenu se čak vratila i švedska ABBA. Hype je dakako dobar za prodaju, ali često nema veze s kreativnim dosezima, bar po našim kriterijima koji su i inače dijametralno suprotni kad se krene od jednog do drugog recenzenta. No valjda je u tome draž lista na kraju godine

Drugi dio izbora najboljih albuma druge pandemijske godine je tu. Možda nisu vremena za velike stvari, ali najbolji album godine zvuči kao nijedan dosad