Tekstovi sa tagom: music

Tematski album se bavi onime što mu naslov znači, a to je prekidima prijateljstava i svim popratnim osjećajima. Kako i sam Blake kaže „We’re expected to move on pretty quick from deep lifelong friendships. But you can’t make old friends, as they say.” Odlična tema potakla je mnoge dobre stihove na albumu, koji uvelike upotpunjuju pjesme, jer kada glazba neće dati, tekstovi će biti tu za ponovni fokus

"Major Labels" je pozitivno intonirana knjiga koja istovremeno slavi glazbu kao kulturni proizvod, zabavnu industriju, umjetnost i oblik društvenog ljepila. No, to ne znači da autor ne ukazuje na brojne probleme, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti glazbene industrije

Nitko, dakako, nije očekivao da album bude uz bok albumu Porterovih standarda u izvedbi Ellae Fitzgerald, no 'Love For Sale' je odličan komad easy listeninga i, ako baš hoćete, album na čast i Lady Gagi i velikom Bennettu

„Woman on the Internet“ je poput isceljenja za večito u sebe zagledanog introverta, rasplet i rekapitulacija jedne životne sezone. Hvala Orli na svemu što je učinila za žene sa interneta. Ona i ne zna da sve zna

Kao inscenacija oproštaja ali i oprosta, kao tematizacija raspada jedne zajednice, pjesma E, moj druže beogradski je zadržala jugoslovensku formu i sadržaj: posljednje, nostalgično obraćanje jezikom koji bi trebali – bar još za kratko – svi da razumiju. Prvi put čuti  E, moj druže beogradski bilo je jednako kao pročitati dirljivu (o)poruku

‘Lipanj, srpanj, kolovoz’ je stoga ne samo sjajan album već i – čini mi se – veliko finale Urbana kakvog znamo od ‘Žena+dijete’ naovamo ali, volio bih vjerovati, i startna pozicija novog Urbana koji bez paljenja mostova za sobom može ići dalje. I to, kud god hoće

Možda je u svemu najluđi moment sinkronicitet koji se tu stvorio i što je u toj godini ostao sažet globalni krik jedne generacije koji je i mnogima od nas ovdje u tom trenutku bio potpuno razumljiv i što se to održalo do današnjeg dana. Danas se podsjećamo na album “Nevermind”, ali te 1991. nije bio jedini

Neke albume možete voljeti ili ne, ali teško im je oduzeti paradigmatski značaj. "Nevermind" je jedan od takvih albuma. Ostvarenje koje razgraničilo razdoblja, formiralo nove ukuse i obilježilo generacije. Jedno od osnovnih iskustava svakog fana gitarističke glazbe čiji se ukus formirao u drugom dijelu devedesetih je odnos prema ovom albumu

Čudo je zapravo da ovoliki broj izvedbi istih pjesama funkcionira ovako dobro u toliko različitih stilova od punka i post punka preko countrya do popa i RnB-ja. Mora biti da se Lars smije negdje iza svojih činela

Od izdavanja posljednje knjige vezane za grupu prošle su tri godine, a film Bohemian Rhapsody sigurno je otvorio mnoga pitanja, od činjenice da u filmu i u soundtracku nedostaju dvije pjesme s Live Aida: Crazy Little Thing Called Love i We Will Rock You (ni u jednoj od tri knjige ne piše koja je bila set-lista na njihovom najvažnijem nastupu) do definiranja udjela Freddieja Mercuryja u kreaciji pjesama koje su bile hitovi za druge, na primjer, State Of Shock Michaela Jacksona i Micka Jaggera. Stoga kakva nova biografija ili knjiga ne bi bila na odmet: Queen je ipak band iza koga ne stoje samo vječne pjesme, nego i spektakularna priča koja traje više od pola stoljeća

EP se zove „Aisles” kao asocijacija na prolaze između polica u jednom dućanu u njenom rodnom gradu u kojem su svirali hitovi 80-ih. Konačno, ali ne i nevažno, omot EP-a je za svaku pohvalu. Odaje čast vremenu kojeg se dotiče, stilu, sentimentu, a pogled koji Angel daje kameri predaje samopouzdanje i odlučnost kao i pjesme same. „Aisles” je ambiciozno, dobro planirano, dostojanstveno izdanje kojem je, usudim se reći, jedina mana to što nema više pjesama

Osobno smatram da je koncept turneje hologramskih, odnosno „virtual reality” likova inteligentniji od toga da Benny, Frida, Björn i Agnetha u poznim godinama nastupaju uživo. Bit će to i poučan eksperiment za koncertnu industriju

Suočen sa hrpom neočekivanih zdravstvenih nevolja, uglavnom zatočen u kući gde po medicinskom hodogramu uzimam obavezne lekove i preparate – zastrašujuće je lako da duh poklekne pred lavinom opasnog življenja. Srećom, tu su knjige, tv serije i naročito ono što se kolokvijalno zove “rock muzika”, čije terapeutsko dejstvo daje posebnu snagu da izdržim sve što me je snašlo. U znak podrške stigli su izvođači iz Engleske, Francuske, Južne Afrike, Australije, Belgije i Amerike. Da citiram sebe: zdrave pesme za bolesna vremena!

"Long Lost" je album koliko o stvarnim, toliko i o izmaštanim likovima koji su snimali, odnosno nisu snimali svoje pjesme u studiju u kojem Lord Huron doista žive i rade. Te "ghost stories" prate ne samo glazba nego i Schneiderova ulja na platnu kojima taj glazbenik i slikar dočarava likove i fantazije koji se protežu i na prethodna tri djela njegovog benda. Na koncu slušatelj stječe dojam da Schneider, naizgled beznadežno jer kako uhvatiti prošlost, ipak uspješno hvata ljepotu, magiju i eleganciju minulih glazbenih vremena kako bi ih podastro kao iskaz ili dokaz da je štošta prije bilo bolje. Ne morate dijeliti njegovo mišljenje, no niste li ovog ljeta skloni zaključili nešto slično?

Koliko god sam na prvu loptu radikalno pristupila albumu koji nije ispunio sva moja visoko postavljena očekivanja, toliko sam nakon nekoliko slušanja uvidjela kako ovo uopće nije loš ljetni album i da Sunce ipak sije iz istog. Najbolje ga opisuje stih „acid green, aquamarine, the girls are dancing in the sand, and I throw my cellular device in the water. Can you reach me? No, you can’t” koji poručuje svima da se okane društvenih mreža, posvete se trenutku sa svojim najdražima ili trenutku laganog đuskanja na pučini uz najdojmljiviji zalazak sunca