Tekstovi sa tagom: music

“Father Of All...” je sjajna kolekcija od deset ekstatičnih pjesama u trajanju od 25 minuta kojima Green Day, čak i ako one ne postanu hitovi jer radio više ne vrti takvu glazbu, ukazuju da je moguće u pitku cjelinu sažeti najbolje osobine The Beatlesa i Kinksa, T.Rexa i Sladea, Hivesa i ABBA-e, The Clasha i Buzzcocksa, Joan Jett i Ramonesa te plesnog groovea koji korijene vuče iz soula 60 i beata 60-ih. I pri tome zvučati drugačije, a da ne ponište vlastitu bit te nevjerojatno poletno, iako je od njihova debija prošlo trideset godina

Kratak pregled novih izdanja gotovo je potpuno indie orijentiran, od art punk žilavaca Wire, preko southern rock buntovnika Drive-By Truckers pa do utjecajnika iz nultih Wolf Parade i Destroyer. Tu su samo njemački jazz noir osobenjaci Bohren & Der Club of Gore da "pokvare" dojam

Gledajući Netflixov dokumentarni film Miss Americana zaključujemo da su upravo trenuci kada je sama s gitarom i kada stvara u studiju ono što potvrđuje njenu autentičnost. Kad se sklone svi šljašteći vizuelni efekti, sav pop isproduciran do perfekcije, ostaje žena koja zna da napiše pesmu i koja je upravo najjača dok stvara. To je nešto što joj uprkos osporavanjima niko ne može oduzeti. I što ne poseduje ni polovina pop zvezda

Ono što  im je oduvijek išlo od ruke, a to je nuditi publici slatko-gorke koktele na teme od ljubavi do politike te stopiti plesnost s avangardom, na albumu “Hotspot” je zaista efektno elaborirano

Josipa Lisac dobitnica je Porina za životno djelo, uz skladatelja i dirigenta Tomislava Uhlika. Njima će prestižna priznanja biti uručena na ovogodišnjoj dodjeli Glazbene nagrade Porin. Osvrt Siniše Škarice na Josipinu karijeru prenosimo u celini

Eminem je i sa 47 godina na plećima i dalje nevjerojatno brz na jeziku pa je netko već izračunao da je u pjesmi “Godzilla” ispalio 229 riječi, od 337 slogova u ciglih pola minute. Uz takvu paljbu stihova, Eminem je oboružan i s povremeno atraktivnim podlogama Dr. Drea i drugih suradnika, poput Skylar Grey, The Alchemista i Dem Jointza, a “Music To Be Murdered By” je i dokaz da njegov autor zna dostojno starjeti što je u rapu, kao i u punku, najteža misija u kojoj je lako skliznuti u karikaturalnost

Kampanja je odmah dobila negativni kontekst iako joj je jedini zadatak bila borba protiv apatije birača. Spot je emitiran jednom na HRT, a pravi život je imao samo na privatnim malim lokalnim TV postajama. Zanimljivo, ovaj je uradak potpuno nemoguće pronaći na bilo kojoj digitalnoj platformi, ali unatoč tome ne vjerujem u zavjeru širih razmjera

Bit ćemo lakši, bolji i plemenitiji, s više energije i dobre volje. I sretniji nego inače, tu večer dok traje koncert, i nekoliko dana poslije. Magija dobre glazbe potvrditi će svoju moć poništavajući i svakodnevicu i probleme, ispunjajući nas jednostavnim optimizmom i nekim luckastim emocijama koje čovjeka nose horizontalno i vertikalno kroz vrijeme i od kojih se sve čini lakim i mogućim. Predokus toga pružila su mi dva davna koncerta na kojima nisam bila, i možda su mi baš zato, više od onih na kojima jesam, pokazali kakva je dobra energija radost glazbe

Njezin “Cuz I Love You” stoga i nije daleko od estetike i stilistike kojom je Prince zaslijepio publiku i kritiku s albumom nedavno obnovljenim i proširenim “1999” iz 1982. godine. Bliska je Beyonce koliko i Etti James, Nicky Minaj koliko i Tini Turner, a uvjerljivo prezentira zašto su temelji njezine glazbe, koliko rap toliko i izvorni R&B pa i gospel

Kratki pregled hrvatskih i regionalnih ostvarenja sa samog konca prošle godine, od instrumentalnog electra preko hip hopa do kantautora i indie rocka

U pravilu bih od ovakvih albuma pobjegao glavom bez obzira, no “Fine Line” je zavodljiv jer Harry i njegovi suradnici uspijevaju zadržati “finu liniju” ukusa u obrascima kojima se poigravaju. Stoga se na njegovom drugom albumu, još više nego na prvom, čuju odjeci Paula McCartneya i Briana Wilsona, Davida Bowieja i Marca Bolana, Vampire Weekenda i MGMT-a, Paula Simona i Davida Crosbyja, Fleetwood Maca i Queena, Justina Timberlakea i Robbieja Williamsa, Bruna Marsa i Becka Hansona

Za razliku od prošle, ova godina nije bila toliko berićetna u domaćoj glazbenoj produkciji, odnosno nije obilovala toliko jakim izdanjima. Međutim, čak je i kritičnije uho moglo bez većih problema i spuštanja kriterija odabrati između 11 i 30 albuma koji definitivno zavređuju vašu pažnju, ako ih već niste čuli ranije. Ovo uho odabralo je njih 20 i svrstalo ih prema vlastitim dojmovima takozvane subjektivne objektivnosti. Nažalost, ostali su prisutni i najveći problemi iz dekade na isteku

Dok polako ispraćamo 2019. godinu i čitavu deceniju, odlučili smo da sa čitaocima podelimo nekoliko sasvim subjektivnih lista događaja, dela, stvari koje su obeležile proteklu deceniju. Kako pravila i propozicije smišljamo sami, tako je i decenija blago rastegljiv pojam. Umesto 2010. godine, možemo uzeti i 2009. kao početak, recimo. Dok bi zapravo ispravno bilo kao početnu uzeti 2011. jer decenija još nije gotova, je l' tako? I jeste i nije. Da znamo matematiku, bavili bismo se nekim lukrativni(ji)m zanimanjima. Ovako, sve što je stvoreno i što se desilo od 2009/10. do dana današnjeg dolazi u obzir

Za razliku od brojnih i često nemuštih krčmljenja neobjavljenih snimaka pokojnih velikana, Cohenov “Thanks For The Dance” krasan je primjer posthumnog albuma kojim je “You Want It Darker” dobio svjetlije naličje i kojeg je uputno slušati odmah prije ili poslije “Ghosteen” Nicka Cavea. Leonard je do posljednjeg časa volio život, vjerovao da postoji i ono nešto poslije toga, a i u vlastitog sina koji se svojski pobrinuo da posljednja i ponovo veličanstvena umjetnička ostavština njegova oca dobije dostojnu glazbenu pratnju

Ima li netko tko ne voli gledati glazbene spotove? Većina nas voli vidjeti dobar videospot za dobru pjesmu, premda ih danas češće gledamo na YouTubeu nego na MTV-ju (koji je posljednjih godina gotovo izgubio epitet ”glazbene televizije”). Spotovi su već više od tri desetljeća uobičajen način promoviranja glazbenih izvođača i sasvim sigurno predstavljaju jednu vrstu umjetničke forme. Neki od njih napravili su pak tektonske pomake u glazbenoj industriji i ostavili neizbrisiv trag u povijesti popularne kulture. Slijedi nekoliko takvih uradaka nakon kojih ništa više nije bilo isto