Tekstovi sa tagom: music

Bilo bi ružno ne suosjećati s teškoćama domaćih glazbenika i nemogućnosti da nastupaju uživo jer to im je već niz godina osnova preživljavanja, a što su pokušali kompenzirati objavljivanjem pokoje nove pjesme, "live stream" nastupima iz svojih soba i "samizdat" albumima, prilično zagubljenima u bespućima interneta

Mislim da nikad nisam poslušao više domaćih i regionalnih ostvarenja u jednoj godini nego što sam to učinio ove. Samim povećanjem količine preslušanog došlo je i do otkrivanja masu zanimljivih, možda i zapostavljenih ostvarenja

Srećom ili nesrećom, dovoljno sam dugo u ovom poslu da ne moram glumiti postmodernističkog hipstera pa sastavljati listu albuma godine prema načelima kritičarskih kolega iz Guardiana s čije bi liste od 50 najboljih albuma 2020. godine barem pola bacio u smeće. Uz to, zahvaljujući streamingu, dostupnost glazbene produkcije već neko vrijeme je tolika da je nemoguće preslušati tako golemu produkciju i iz nje izdvojiti "objektivnu" listu "najboljih" albuma, a i nije glazba mjerljiva poput atletike. Tako je bilo i tijekom pandemijske 2020. godine

“McCartney III” je prvi u troglavom DIY nizu koji je kritika obasipala pohvalama pri objavi, a sa svojim izrazito kasnim datumom izlaska vrlo je vjerojatno kako je riječ o posljednjem albumu ove lude godine koji će privući veću pozornost publike i kritike prije nego se bacimo podvlačenju crte i zbrajanju svega što nam je 2020. donijela

Od sredine 70-ih do sredine 80-ih Dolly je country glazbu prometnula u srednjostrujaški pop i ma koliko mi ti postupci bili razvodnjeni, nepobitno je da je time modernizirala country glazbu i postala miljenica i onih koji je inače ne bi slušali. Postala je prihvatljiva i vjernicima i feministicama, gay-ikona i miljenica country publike, autorica čije country pjesme obrađuju pop-zvijezde i heroina koja u repertoaru ima i pop, ali i “pravih country pjesama” o teškom životu i vjeri u bolje sutra, kakvu neumorno izražava i u drugim javnim nastupima. Iz Dolly pršti optimizam, a i puno je više od posve pogrešne percepcije o njoj kao priglupoj sisatoj plavuši s jakim makeupom

Ova godina je trajala 300, ali je na kraju pisalo ipak samo 12 mjeseci. Drugi dio izbora albuma godine, čini mi se, zorno reflektira taj osjećaj

Za kraj – „Evermore“, s pravom naslovna i sveobuhvatna, kao odlična muzička završnica albuma – s jedne strane priča za sebe, a s druge nit koja spaja jul i decembar, sve tokove u jedan, „Folklore“ i „Evermore“. Tako piše Taylor Swift – kao da slika, režira i montira istovremeno, a sve uz glas kojim nam pesmu i donosi, glas nikad sigurniji i moćniji. Kako literarno i kreativno sazreva iz godine u godinu, možemo samo sa ushićenjem da očekujemo sve što sledi

Činilo se da tokom posljednje četiri godine Cohenova smrt poput duha progoni prostor otvoren u američkoj duši. Mnogi su se okretali Cohenovim pjesmama, slušajući njegovu muziku s novim intenzitetom, dajući mu značenje i neprekidno se vraćajući njegovim pjesmama što je neobično čak i kad se radi o umjetniku čije su pjesme u proteklih pola stoljeća među onim s najvećim brojem obrada. Tokom grozne zime Trumpovog predsjednikovanja, činilo se da su Cohenove pjesme sveprisutne, prolazile su poput utvara ili lebdjele poput oblaka

Od Lane Del Rey, Billie Eilish, preko Poppy, Chrisa Stapletona, do Run the Jewels i clipping. - moj prvi izbor singlova godine je po običaju eklektičan, ali uočit ćete određene tematske i stilske preokupacije

Novo izdanje regionalnih kratkića po običaju je okupilo šaroliku ekipu: kultni beogradski trio, mladog jazz bubnjara, lo-fi kantautora i dva sjajna elektronska producenta - jednog debitanta i jednog veterana

Svirajući i pjevajući u Alexandra Palaceu, bez publike, da ne kažem pastve, Cave se u tom hramu glazbe kao u nekom svom pustinjačkom samostanu posve okrenuo samome sebi i svojim pjesmama kao svojim molitvama, a dojam te bolne i patničke usamljenosti lako utiskuje i u slušatelja koji se ove godine mnogo puta osjećao jako usamljeno, tužno i napaćeno

Suočen sa hrpom neočekivanih zdravstvenih nevolja, zatočen u kući gde po medicinskom hodogramu primenjujem prilično komplikovanu terapiju, uz ostale obavezne lekove i preparate – zastrašujuće je lako da duh poklekne pred lavinom opasnog življenja. Srećom, tu su knjige, tv serije i naročito ono što se kolokvijalno zove “rock muzika”, čije terapeutsko dejstvo daje posebnu snagu da izdržim sve što me je snašlo. U znak podrške stigli su izvođači iz Engleske, Belgije, Holandije, Irske, Australije, Švedske i Amerike. Da citiram sebe: zdrave pesme za bolesna vremena!

Liste same za sebe dovoljno govore, toliko da se uredničkoj ruci učinilo da u tekstove ne treba da interveniše nikako, pa ni lektorsko-korektorski, što je ipak bilo neophodno

Rezultat koronakrize jest taj da puno njih, posebno mladih, želi ritam koji gura naprijed u pozivu na ples, ali očigledno i duhovnu poruku na putu k iscjeljenju. „Jerusalema“ upravo to nudi, a ako ćemo i o vrhunskoj kvaliteti vokalne izvedbe, kao da je velikoj većini potpuno jasno o čemu Nomcebo pjeva iako nema ni riječi engleskog. Razumljiva poruka govori kroz njenu emotivnu izvedbu

U mrtvom rukavcu sela živi Debbie Harry, tužna raskuštrana plavojka rođena u obitelji roditelja koje je Bog zaboravio, a država nije znala što bi s njima. Naravno da nitko nije znao da je ona Debbie, svi su je znali kao Maricu. Iskopavajući krumpir na polju u jesen tiho bi znala zapjevati, no samo bi zaista dobar poznavatelj pop glazbe u tom pjevušenju jednoga tugom razderanoga grla mogao prepoznati elemente pjesme 'Srce od stakla'