Tekstovi sa tagom: muzika

Kako su u domaćim verzijama zvučale pjesme ‘Peggy Sue’, ‘Yesterday’, ‘Locomotion’ i slični evergreeni? Koji su to hitovi iz prošlosti koje nećete čuti na radijskim postajama? U trinaest nastavaka predstavili smo ukupno 130 domaćih pjesama na graničnim rubovima bizarnog i nesvjesnog, nadajući se da ste uživali u ovom povratku u ludu muzičku prošlost!

U njegovim šansonama bilo je više očaja nego li vedrine, a skladbe poput „J’en Deduis Que Je t’Aime“ i „Bon Anniversaire“ bile su ljubavne skladbe natopljene „čistim mrakom“. U čuvenoj „Apres L’Amour“ koja je na stražnje noge podigla cenzore i puritance, govorio je o seksu i onome što slijedi nakon strastvenog ljubavnog klinča, pjevao je o mračnoj strani braka, žrtvama silovanja, depresiji koja vodi u samouništenje…

Nije slučajna veza između Scorsesejeve estetike i popularne glazbe u svim njezinim podžanrovskim rukavcima i idiomima. U nekih je filmaša ona (ili bilo koja druga zvučna podloga) tek pomoćno sredstvo, efektan dopunski alat za podizanje i podvlačenje ugođaja ili isticanje pojedine emocije. Za Scorsesea ona je uvijek ravnopravan dio filma, njegovo sastavno tkivo i ključno oružje: ukratko, element bez kojega se ne može

Dezorijentirajući osjećaj koji "Double Negative" ostavlja je namjeran - melodijski senzibilitet benda i dalje je prisutan, ali zamotan u teksture koje u isti mah uznemiruju i smiruju

Kako u domaćim verzijama zvuče ‘Peggy Sue’, ‘Yesterday’, ‘Locomotion’ i slični evergreeni? Koji su to hitovi iz prošlosti koje nećete čuti na radijskim postajama? Ultimativna ljestvica najboljih nepoznatih rock, funky, disko i sličnih pjesama je pred vama! Naravno, možda ste i čuli za neke od njih ili možda imate neke koje biste rado podijelili s nama! Posebna zahvala ide svim aplouderima na YouTubeu koji su svoje kolekcije podijelili sa svijetom. Poslušajte izbor pjesama od kojih većina i danas na klupskom podiju dobro funkcionira. U nekoliko nastavaka predstavićemo ukupno 130 pjesama na graničnim rubovima bizarnog i nesvjesnog, zato se opustite, te – uživajte u ovom povratku u ludu muzičku prošlost!

Svaki napaćeni skeptik koji je umislio da će beogradski koncert škotskog benda Texas biti još jedna nostalgična i isprazna tezga – s pravom će biti ismejan nakon briljantne muzičke žurke u devastiranoj Hali sportova. Oko dve hiljade žestokih fanova koji su znali čitav repertoar grupe Texas, bez obzira što je od njihovog debi albuma „Southside“ prošlo tek 29 godina – zajedno s neumornom i dinamičnom pevačicom Sharleen Spiteri, napravili su atmosferu o kojoj danas samo mogu da sanjaju mnogi tobož aktuelniji izvođači. Bila je to masovna kućna zabava u kojoj se pevalo na pozornici i ispred nje; gde se razgovaralo i smejalo; gde su nekadašnji hitovi u novom ruhu zvučali moćnije i dramatičnije nego ikad pre. Ovakvi Texas, prevejani profesionalci, majstori da improvizuju i ludo se zabavljaju na sceni, vratili su veru u pravu muziku: njihov crossover pop rock, uzbudljivo soul nadmetanje ili žestoki gitaristički dance – opijenu publiku bacili su u emocionalni trans od kojeg se nije lako oporaviti. Vredelo je gotovo tri decenije čekati ovakav Texas: jer, ono što se desilo u Hali sportova bilo je više od koncerta, nešto kao paranormalno rock iskustvo iz definitivno bolje prošlosti.

Mješavina optimizma i melankolije, staromodnog i suvremenog na novom albumu zvuči jednako vitalno kao i prije pa se stoga ne čini da je kraj naročito blizu

Ko bi uopšte i mogao da izrežira i unapred osmisli koncert tokom kojeg se pojavljuje i devojka s pljoskom, i momak iz publike koji sa Sharleen razgovara o nekoj B strani singla kojeg se ni ona ne seća, sala u kojoj pola partera puši iako je 2018, muškarci koji stidljivo pevuše, pevačica koja nam priča kako je šesnaestogodišnja ćerka smara pitanjima kad će se vratiti kući u London („I say to her – fuck off!“)... Može samo kad je autentično i iskreno

Ako je u početku djelovala poput junakinje iz nekog filma Davida Lyncha, više stilizirana nego stvarna, sada je to žena od krvi i mesa koja se za plijen i dojmljivost pjesama nadmeće i s kolegama poput Nicka Cavea ili Marka Lanegana. Baš poput Patti Smith koja se željela nadmetati s Dylanom ili Springsteenom, a ne samo s Joni Mitchell ili Joan Baez

Drugi album bristolskog punk benda IDLES imena "Joy as an Act of Resistance" nevjerojatan je komad žestokog, ali melodičnog noise/punka s osvježavajuće toksičnom parodijom muškosti.

Prvi put nakon dugo vremena Eminem zvuči kao da se ne trudi, nego samo repa, a kad je tako onda je jednostavno jedan od najimpresivnijih koji se ikada dotakao ovog žanra

Pomama “synthesizera” samo je još jedan dokaz više za tvrdnju da u nas uglavnom malo tko brine o tome što svira, preferirajući efekat pred vrijednošću muzičkog sadržaja

Škotski bend Texas održaće u subotu, 29. septembra koncert u Hali sportova „Ranko Žeravica“ u Beogradu, s početkom u 20:30 časova

Kako u domaćim verzijama zvuče ‘Peggy Sue’, ‘Yesterday’, ‘Locomotion’ i slični evergreeni? Koji su to hitovi iz prošlosti koje nećete čuti na radijskim postajama? Ultimativna ljestvica najboljih nepoznatih rock, funky, disko i sličnih pjesama je pred vama! Naravno, možda ste i čuli za neke od njih ili možda imate neke koje biste rado podijelili s nama! Posebna zahvala ide svim aplouderima na YouTubeu koji su svoje kolekcije podijelili sa svijetom. Poslušajte izbor pjesama od kojih većina i danas na klupskom podiju dobro funkcionira. U nekoliko nastavaka predstavićemo ukupno 130 pjesama na graničnim rubovima bizarnog i nesvjesnog, zato se opustite, te – uživajte u ovom povratku u ludu muzičku prošlost!

Tolika radost i tolika spontanost, takva osjetilnost i takvo zajedništvo mogući su samo u kreativnih priroda koje se ne cjenkaju za svoj položaj, nego ga jednostavno dijele s drugima, s istima, s jednakima. Uz zvuke što masakriraju sve što im se ne podvrgava (osobno sam se osjećao faširan), uz zasljepljujuće svjetlosne igre, u kovitlacu tijela nezabrinutih za svoje malo mjesto, stvoren je događaj koji će se pamtiti i koji je, po mojem mišljenju, »Bijelo dugme« slučajno pokrenulo