Tekstovi sa tagom: muzika

Splitski reper Vojko V (a.k.a. Vojko Vrućina), kojeg dobro znamo po radu s Dječacima i Kišom metaka, nedavno nas je počastio sa sjajnim debijem “Vojko“. I glazba i tekst su do bola originalni, istovremeno i gangsta-prčeviti i autoironični, zamišljeni kao samostalne epizode serijala koji se, kad odsvira zadnja pjesma, zaokružuje u logičnu i dramaturški sjajno osmišljenu cjelinu. Sa mali milijun lucidnih rješenja

Demokratija i kapitalizam kod nas su započeli guslarskim sijelima u Zetri i umilnim zvucima obernarodnjaka “SDA, demokratija, SDA, ljudska prava sva”. Kako je počelo, tako će i završiti

„Arsenizmi“ su prije i poslije svega još jedan živi dokaz Arsenove zavičajnosti, šibenskog duha iliti duhovitosti koja je impregnirala tisuće njegovih izjava, intervjua, koncertnih najava, skladbi i pjesama. Gulin ih je sakupio baš lijepu hrpu ispisujući kroz Arsenova usta i svojevrsni psihogram grada

Negde u veljači/februaru 1979, ekipa omladinskog tjednika “Polet” u sastavu: Sven Semenčić i Goran Pavelić Pipo dobila je zadatak da krene u Rijeku gde su trebali napraviti interview s grupom Paraf. Desilo se da je tik uoči puta stigao autobus iz Skoplja sa grupom Leb i sol, koji su takođe krenuli u Rijeku zbog koncerta. Ispalo je tako da su poletovci u društvu Vlatka Stefanovskog proveli nekoliko sati u ovom rock-busu; kako je to sve izgledalo, proverite na ovim dosad neobjavljenim fotografijama iz kolekcije našeg dragog Gorana Pavelića…

U razvojnom putu žanra Brena predstavlja prekretnicu. Prizori oskudno obučenih kafanskih pjevačica i erotizirane interakcije s muškom publikom dotada su bili daleko od očiju javnosti i izloženi preziru dominantne kulture, a sada se sele na TV ekrane i pune stadione i dvorane

Vijest da je Gibson bankrotirao i da zatvara svoje pogone za ljubitelje gitara došla je kao nagovještaj apokalipse. Kao kraj svijeta kakvog su ljubitelj rocka, jazza, bluesa, rhythm and bluesa… voljeli i tako dobro znali.

Kao svedok i učesnik uzbudljive punk/new wave scene osamdesetih, Predrag Popović – urednik „Džuboksa“, fotograf i novinar, bio je u centru novotalasnog vulkana čija je vrelina tresla čitavu Jugoslaviju. Popovićeve antologijske fotografije za koje je dobio mnoge nagrade, našle su se u ovoj galeriji, specijalno za naš magazin. Još jednom možemo videti poznate i manje znane likove s ondašnje scene: tu su Kele & Koja, Vlada Divljan, Peđa D'Boj, Saša Habić, grupa Boye, Goran Bregović, Željko Bebek, Berliner Strasse... Ovaj dragoceni dokument iz jednog prohujalog vremena kazuje mnogo toga svojom atmosferom – o energiji, optimizmu i snazi jedne generacije.

Groznica subotnje večeri u Hrvatskoj je već godinama istoznačnica za cajka-partyje odnosno mutirane urbane derneke  na kojima su snimke srbijanskih turbo-folk pevaljki zamijenili programi u živo te dokinuli sve negdašnje alibi-teze o „šarmu zabranjenog voća“ ili pak „sprdanja sa seljačkom glazbom“. Pače, iza novog vala prođe i bezrezervnog gutanja novokomponiranog narodnjaka stoji uvjerenje da je baš on idealan za tulumarenje, hedonistički raspašoj i dobru zabavu

"Brate, fol je u tome što su Turci bili 500 godina ovde. Pa ne možeš ti to tek tako da zaboraviš. Pola klope je Turska ostavila, od pasulja do sarme i baklave. A orijental je u krvi. Ta se muzika slušala i sve to ide sa generacije na generaciju.’’ Džej Ramadonovski, doajen turbo-folka

Zahvaljujući tek otkopanim arhivama fotografa Zorana Trbovića, u prilici smo da se podsetimo jednog starog, velikog koncerta grupe EKV. Od 14. do 16. septembra 1989, baš u vreme tektonskih političkih poremećaja spram Kosova, u Novom Sadu je održan festival EBU-UER na kojem je učestvovalo nekoliko domaćih i inozemnih bendova. Grupa EKV u kojoj su tad bili Milan Mladenović, Margita Stefanović, Bojan Pečar i Srđan Žika Todorović – održala je jedan od koncerata za pamćenje. Možda činjenica da Milan, Margita i Bojan više nisu s nama; možda činjenica da je 1989. simbol Miloševićevog pohoda u rat; možda činjenica da više ništa nije isto kao pre 29 godina – ali sećanje na njihovih tad osam odsviranih pesama (7 dana, Samo par godina za nas, Oči boje meda, Pored mene, Budi sam na ulici, Nisam mislio na to, Krug, Zemlja, Ti si sav moj bol) i pogled na ovu fotogaleriju, otvaraju kapije iskonske nostalgije. Da se ne zaboravi!

Fotografkinja koja piše pop pjesme i svira klavijature, Dubrovkinja u Zagrebu, diplomirana TV i filmska snimateljica, pasionirana vrtlarica, predstavnica Hrvatske na 50. venecijanskom bijenalu, redateljica dva dokumentarna filma, pokretačica portala za domaću fotografiju, vlasnica psa, dobitnica druge T-HT nagrade… sve nabrojeno samo su neki od brojnih identiteta Ane Opalić, autorice s kojom smo o svim tim identitetima porazgovarali u intervjuu koji slijedi.

Slaveći “pussy power” i pomičući “fokus s rasizma na seksizam”, Janelle pjeva i kako je “sve seks, osim seksa samog - koji je moć”. Zgodno i dovitljivo, no njeno postavljanje vagine u centar svega palo bi u vodu da se još vještije ne poigrava obrascima popularne glazbe u rasponu od soula do space-rocka; predstavljajući se kao artistica koja je po umjetničkom integritetu možda najbliže roli Princea

Kao i kad je otišao Šaban Bajramović, njen muški ekvivalent, tako i sa Ljiljanom odlazi čitav jedan svet, o kome se svašta može ispričati i reći, ali kakav zasigurno više nećemo videti.

Za prvi broj urbanog magazina „XZ“, objavljenog oktobra 1996, specijalni tekst napisao je tadašnji glavni urednik splitskog tjednika „Feral Tribune“

Nije lako zadovoljiti rock boginju kakva je g-đica Manson; o tome govori tekst koji je sama Shirley napisala za njujorški magazin "Details" i koji prenosimo u premijernom izdanju "X-Zabave"...