Tekstovi sa tagom: muzika

Ljudi su bogovi samo dok ih ne upoznamo. Strancima je lako – prolaze kroz naše živote, šepure se na ekranima različitih uređaja, daleki i tajnoviti, gospodare snovima slatki kao fantazije. Da stvar bude gora, među njih se ponekad umeša i neka poznata ličnost, na primer Grace Jones.

Kraljica fada, melankolične tradicionalne portugalske glazbe, pjevačica Amália da Piedade Rebordão Rodrigues rođena je 23. srpnja 1920. godine u lisabonskoj četvrti Alfama; jedna od desetero djece.

Istraživanje britanske agencije Lottie pokazalo je na koji način se mijenjao sentiment u lirici u popularnoj glazbi na engleskom jeziku. U sedamdeset godina, ljubavna lirika je sve manje zastupljena, a pjesme s psovkama i temama o seksu i novcu sve su češće

U ovom izdanju glazbenog pregleda slušali smo dva rock albuma i dvije r'n'b queer dive. Leto je za dobre note, posebno kad ste daleko od realnog života...

Čarobno, magično, nestvarno... Ne postoji reč koja bi u potpunosti opisala koncert koji je Lorde održala u Šibeniku u subotu, 18. juna na Tvrđavi sv. Mihovila

Otkad je neko prvi put potegao oružje, bilo je i onih koji u ratove nisu hteli. Zbog toga što im se nije ginulo, što im se nije ubijalo, ili iz oba razloga, građani su ustajali protiv agresije – nekad tiše, drugi put glasnije. Bilo da se protestovalo u malim ili velikim grupama, u vreme ratova su nastajale snažne pesme, moćne priče, poezija pred kojom niko nije stajao mirno.

Februar 1984: Ako ste u prošlom broju Rocka pročitali tekst o problemima sa kojima se suočava diskografska industrija u svetu i osetili grižu savesti zbog presnimavanja ploča na kasete, onda znajte da ste se upoznali samo sa jednom stranom medalje, onom stranom koja je predstavljena iz ugla diskografske industrije.

Album počinje i razvija bolje nego bolje od očekivanog. Obraćajući se majci, ocu, te (vjerojatno) bratu, “More Power” postavlja scenu, a “Diamond in the Dark” uspješno transponira Gallaghera iz njegovog karakterističnog stila u sadašnji pop-kanon. Ovakve pjesme bi se možda mogle svidjeti i mlađoj populaciji, s tim da je Gallagher uspio izbjeći jeftino dodvoravanje

Fantom je etablirano ime na regionalnoj muzičkoj sceni, projekt iza kojeg kao autor i producent stoji Petar Wagner. Godinama usavršavajući svoja umijeća stvarajući muziku, tekstove i aranžmane za druge, Wagner početkom 2019. odlučuje poraditi na vlastitim pjesmama. Ubrzo nakon toga nastaju pjesme koje Wagner u svom beogradskom studiju dovršava zajedno s Lunom Škopeljom, gdje svojim analognim srcima i digitalnim prstima stvaraju neke nove zvučne kulise.

U jednom čudesnom istorijskom trenutku, kako to već legenda kaže, izgledalo je da će rokenrol i andergraund pokret svojim revolucionarnim poletom i ritmom totalno izmeniti sve(t), odvodeći zapadnu civilizaciju ka novoj evolutivnoj fazi. Osoben umetnički zanos i društveno politička previranja izvirali su iz katakombi podzemlja na videlo dana, šireći svoj uticaj ka svim segmentima društva.

Harry je stvarno talentiran i uvelike neproblematičan glazbenik i vrlo nam je drago što je izbjegao brojne zamke koje otežavaju članovima boybandova da ostvare samostalne karijere u glazbenoj industriji. Istinski je uspio nadići i zvuk i imidž tinejdžerskih poskočica koje su ga proslavile te pronaći svoju nišu u glazbenoj industriji, koristeći se zvukom britanskih i američkih klasika, ali jednako tako interpretirajući ga kroz svježu mladenačku prizmu. Kao talentiran vokalist sa širokim mainstream dosegom, nema sumnje da će otvoriti prostor za brojne glazbenike koji će doći poslije njega. Upravo u ovom kontekstu treba imati na umu da i Harry svoje načine ekspresije duguje onima koji su došli prije njega, od Micka Jaggera i Freddyja Mercuryja do Eltona Johna

Arcade Fire su snimili album o modernom svijetu iz perspektive nekog kome je jedini problem mijenjanje baterija u daljinskom i kome “kraj američkog carstva” znači “ljudi previše tipkaju na mobitel”. Nitko nije tražio Arcade Fire da snime album o sistemskom rasizmu ili o nedostupnosti zdravstvene skrbi. Napokon, ta sposobnost da male svakodnevne detalje učine himničkim materijalom ih je i stavila na mapu indie rocka nultih. No isto tako me ne moraš uvjeravati da je binge watching najveći problem modernog doba, dok jebeni svijet gori

Njegova glazba je perfektno korespondirala i s radnjom filma i imaginarijem Ridleya Scotta u "Blade Runneru", ali se mogla i zasebno slušati kao interesantan komad elektroničke muzike. Bio je to i soundtrack jednog distopijskog svijeta u kojem smo se možda već, na ovaj ili onaj način, zatekli. Među posljednjim radovima za filmove Vangelis je upisao i glazbu za film "El Greco" o grčkom slikaru koji se tijekom 16. stoljeća proslavio u Španjolskoj te za film "Aleksandar Veliki" Olivera Stonea, a prije toga i za "1492: Conquest Of Paradise" Ridleya Scotta o putovanju Kristofora Kolumba koje je zauvijek promijenilo kurs povijesti i Zemlje. Ispada da je Vangelis svojom filmskom glazbom dočaravao stare i nove svjetove, kozmos i distopijsku budućnost

Imamo ljudi izuzetnih vrijednosti, a što se dogodilo? Kvaliteta je šezdesetih-sedamdesetih godina neprestano rasla, mnogo je vrijednih stvari zabilježeno u diskografiji, glazbi uopće, mnogo više nego danas. Splitski festival bio je jedan od najjačih u svijetu, a to odgovorno kažem jer sam, putujući, imala priliku čuti i vidjeli što se o tom festivalu piše i govori. Pogledajte na što je danas spao. Financijska situacija? U redu, ali bio je to i pokazatelj kamo smo krenuli. U zatvaranje

Bližio se kraj šezdesetih, bližio se kraj epohe koju su po mišljenju mnogih stvorili sami Bitlsi i pokrenuli 5. oktobra 1962. upravo svojim prvim zvaničnim singlom – Love me do. John Lennon, pevač, gitarista i njihov ideolog je već uveliko radio na solo projektima, zahvaljući najviše uticaju nove supruge, kontroverzne japanske umetnice Yoko Ono. Sve više se politički angažovao kroz razne pacifističke projekte, izdavao singl ploče (između ostalih antiratnu himnu Give peace a chance) kao i niz eksperimentalnih albuma, gledajući sve više na Bitlse kao opterećujuću prošlost.