Tekstovi sa tagom: nacionalizam

Lcns 05 S

Pustošenje budućnosti: Apel pojedincu

Nacionalistički, boljševički i fašistički ološ odlučuje o našim životima

Upali smo u varvarstvo, društvo je postalo kriminogeno, vlada kriminalni element i zadobija status nacionalnog herojstva. Govori se o nacionalnom otpadu i traže se rasna pročišćavanja i streljanja protivnika u cilju ideološke higijene. Napada se i otklanja svaki humanizam kao preterana "razneženost" i "dekadencija", ubistvo postaje vrlina. Domaće regimente mračnjaka i hohštaplera popunjavaju se u novije vreme strancima koji putem naše štampe zagovaraju staljinizam, staroruski paleolitski šovinizam, masovnu direktnu akciju, teutonske fašizme, peronističke populizme, pinočeovski militarizam, izolacionizam, nacional-socijalizam kafana i radničkih hala
Guzv1

Rečnik paraknjiževnih termina: Pesnikov patnički narod

Nacija u vlasništvu književnih sadista

Pesnik je vlasnik naroda, iako nije baš najjasnije kako je sebi pritežao tako neobičnu imovinu. Književni kritičar ne spominje kupoprodajni ugovor kojim je srpski živalj u vidu naroda prešao u pesnikovo vlasništvo, niti se bavi detaljima ove nesvakidašnje poetsko-finansijske transakcije. Njemu to nije ni previše bitno, važne su samo konsekvence koje proističu iz ovakvog posedničkog odnosa. Ako je narod postao pesnikov domazluk, onda poeta s njim može da radi šta god mu je volja. Otuda silno tekstualno zlostavljanje naroda u stihovima i ostalim pisanijama nacionalnih bardova
Bogdanb 01 S

Intervju iz arhive: Bogdan Bogdanović

Predstoje nam godine mraka i mračnjaštva

Dobar Srbin je pametan Srbin. Srbin kosmopolita, Srbin koji se ne plaši da živi u "velikom svetu" i da taj svet priziva k sebi, dobar Srbin je laička pojava sa laičkim shvatanjem kulture, dobar Srbin je odelio nivo religije i nivo opštenja sa Bogom, sa apsolutom i on voli svoj samostalni religiozni život. Dobar Srbin je onaj koji shvata da Srbi, rasejani po Balkanu, mogu da žive samo u simbiozi sa drugim narodima. To je srpska politika i intelektualci bi odavno trebalo da utuve u glavu svakom Srbinu, od Garašanina naovamo. Dobar Srbin treba da ima nagon ka integrisanju, nasuprot danas dominantnom nagonu ka izdvajanju i zatvaranju. Onog trenutka kad se ovo ludilo okonča, kad postane jasno da je srpski velikodržavni projekat bio težak promašaj moraćemo početi iz početka svi na ovim prostorima
AAcata 01 S

Srbiju čeka još gušći mrak

Nacionalistička opozicija ne može biti alternativa

Jasno je da su pokušaji da se opstruiraju i zaustave pregovori sa Kosovom u središtu političkog delovanja antievropskog i antizapadnog SzS-a. Ogromna pokrenuta energija građanskih protesta se sada pokušava preuzeti i silom usmeravati ka desnici. Od protesta zbog kršenja ljudskih prava, ugrožavanja medijskih sloboda, korupcije i destrukcije institucija – nezadovoljstvo se pokušava usmeriti na „izdaju“ i „predaju“ Kosova kao ključni Vučićev crimen. Zaokret udesno, odnosno, pokazivanje pravog lica Đilasove koalicije ograničiće masovnost i snagu protesta u Srbiji
Bracca21

Totemizam, religija, neuroza

Obožavati zastavu kao sveti predmet

Još jedan oblik privatne religije, veoma raširene premda ne i dominantne u našoj kulturi, predstavlja religija čistoće. Sljedbenici ove religije imaju jedno vrhunsko mjerilo vrijednosti, prema kojem prosuđuju ljude – red i čistoću. Ova pojava bila je napadno prisutna u reakcijama mnogih američkih vojnika za vrijeme II. svjetskog rata. Oni su često, suprotno svojim političkim uvjerenjima, vrednovali saveznika i neprijatelja sa stajališta ove religije. Na toj skali vrijednosti visoko su kotirali Englezi i Nijemci, a nisko Francuzi i Talijani. U osnovi, religija reda i čistoće ne razlikuje se bitno od nekih izrazito ritualističkih religioznih sustava, gdje se čovjek ritualima čišćenja nastoji osloboditi zla i steći sigurnost striktnim provođenjem rituala reda.
Pokris 05 S

Nacionalistički dezodorans za septičku jamu

Politika u ravni viceva o glupim Bosancima

Pitanje imena Republike Srpske, nije pravno, nego je etičko pitanje. I to ime treba prepustiti vremenu. Ono (i ne samo ono, naravno) treba da zasmeta dijelu stanovništva, tog entiteta, čije ime nosi. I kada zasmeta to će biti znak da smo iz društva u kome je najbitnije da komšiji crkne krava (makar se i moja djeca nikad više mlijeka ne napila) evoluirali u društvo u kome nam je drago da je komšijina krava dobro i u kome ćemo sve učiniti da tako i ostane. Odnosno, da smo iz društva fašisoidnih ego-manijaka i ludaka koji vole da zapišavaju teritorije i povrjeđuju druge ljude, evoluirali u društvo u kome nam je stalo da se svaki njegov član osjeća i da živi dobro. Stampedo mladih ljudi, koji iz ove zemlje bježe „glavom bez obzira“ govori, između ostalog, o njihovoj skeptičnosti da će ovdje ikad biti bolje, što podrazumijeva i izglednu mogućnost da do pozitivnog raspleta nikad ne dođe
Cgea1

Velikosrpske maštarije

I da su Crnogorci Srbi, ne bi bilo razloga da se priključe Srbiji

Čak i kad velikosrpske tlapnje ne bi bile tek puke maštovanke, već gole činjenice, opet se ništa ne bi promenilo. Da sutra Bošnjaci kažu da su islamizirani Srbi, da Hrvati kažu da su pokatoličeni Srbi, da Makedonci priznaju da su Srbi koji loše govore srpski, da kosovski Albanci kažu da su i oni Srbi, te da se odreknu albanskog jezika i prigrle srpski – to svejedno ništa ne bi značilo. Ne bi bilo nijednog racionalnog razloga da se zemlje u kojima navedeni narodi žive priključe Srbiji
Konfer 12 B

Zajedničko komadanje Bosne i Hercegovine

Dodik i ustaše ili srećna Nova 1944. godina

Samo je salveta u Karađorđevu 1991. pomutila slavu Karađorđeva iz 1971. kada je smenjeno popularno i reformsko hrvatsko rukovodstvo. Ideološki četnici i ustaše i danas pokušavaju ono što im je već dugo primarni cilj – da u krvi umore i raskomadaju Bosnu i Hercegovinu. Taj cilj ne menja se od vremena njihovih ideoloških predaka u Drugom svetskom ratu. Sredstva i saveznici za postizanje takvog cilja se nisu birala pre osam decenija, ne biraju se ni danas
Asku 01 S

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua (2)

Kolika je i kakva je krivnja SKJ za raspad zemlje?

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Spiritizam

Rečnik paraknjiževnih termina: Osećanje svog naroda

Medijumske trice i nacionalističke kučine

Nisu paraknjiževni termini Milene Marković zanimljivi po tome što izražavaju nešto novo, već po tome što uporno ponavljaju izanđalu matricu od koje ne može da se diše već tri decenije. Uporno guslanje o pesniku i narodu, korišćenje takozvanog naroda kao štita, zaklanjanje iza tog nesrećnog naroda – stajaća su mesta nacionalističke retorike
Milan Kangrga

Deset godina od odlaska filozofa Milana Kangrge

Radio je što je govorio, govorio je kako je mislio, a mislio je filozofski

Deset godina od odlaska filozofa Milana Kangrge (1923 – 2008) decenij je tek malobrojnih osvrta na ostavštinu jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca poslijeratne Jugoslavije koji je s nekoliko kapitalnih djela trajno obogatio hrvatsku filozofsku baštinu i svjetsku marksističku misao
Aapokrl 10 S

Napadi na Crnu Goru

Strategija mržnje

Srpski nacionalizam ima bitnu karakteristiku da je skoro ravnomjerno zastupljen u gotovo svim političkim ideologijama. Bilo da je riječ o liberalnoj, bilo konzervativnoj ili socijalističkoj političkoj opciji, one u Srbiji imaju u sebi integrisan velikosrpski nacionalizam i imperijalne ambicije. Baratanje istorijskim poluistinama, koje su zaodenute u formalnu disciplinu neke od društvenih nauka (istorija, politikologija, sociologija i sl.), preko akademske, političke, medijske zajednice stvara opšte raspoloženje o uskraćenosti nacionalnog prava i „istorijske pravde“, bilo da je riječ teritorijama, bilo prava na političku i kulturnu dominaciju nad pojedinim djelovima svog okruženja
Crnn 01 S

„Nepostojeći“ susedi Srbije

Odakle pravo Crnoj Gori da se ponaša kao država?

Za dominantni deo srpske intelektualne, političke i medijske elite – Kosovo je lažna država, Bosna i Hercegovina je nemoguća, Crna Gora je nepostojeća, Makedonija na duži rok neodrživa, Hrvatska zločinačka i na taj način delegitimisana za postojanje. Suštinski srpski nacionalizam nikada nije pristao na postojanje ovih zemalja kao suverenih i kao subjekata u međunarodnim odnosima. Jednoglasje i ideološka unisonost su u Srbiji neporecivi. Značajno više kulturne, društvene i ideološke pluralnosti bilo je u Srbiji pod komunistima, nego u vremenu terora dogme o „nacionalnom jedinstvu“
Apop 02 S

Velika Srbija, katastrofalan poduhvat

Oslobođenje i ujedinjenje vaskolikog srpstva

Veselin Čajkanović i Svetozar Marković su pisali da je srpsko pravoslavlje bilo veliki “kočničar”, prvo duhovne, a onda i ekonomske emancipacije srpske nacije. Možda će se Srbija u današnje vrijeme ekonomski emancipovati, ali uticaj SPC do danas i danas, a očigledno i ubuduće, ostaje najveća prepreka duhovnom preporodu i stvaranju moderne srpske nacije. Otuda i ne čudi ponašanje njenih velikodostojnika i izjave koje slušamo i danas i posljednjih tri decenije. SPC je, ništa drugo, do produžena ruka velikosrpske ideologije, koja je toliko utemeljena u njoj da prečesto postaje njen najradikalniji zagovornik. Nije daleko od istine da, što je njen uticaj veći u narodu, to su veće mogućnosti za tragične posljedice. To smo već imali priliku da se uvjerimo u bližoj prošlosti
Gombrovič

Šta balkanski narodi mogu da nauče od Gombroviča

Srbija je naše delo, a ne naš Bog

Naše državolike tvorevine ne samo da ne podstiču lični razvoj svojih građana, već su konstruisane tako da koče, unakarađuju, sakate i na sve moguće načine zlostavljaju ljude koji u njima žive. Korupcija, partokratija, nasilje, kolektivizam, neprijateljstvo prema svakoj nezavisnijoj ličnosti i apartnijoj pojavi – to su temelji našeg društvenog poretka. Nije ni čudo što mladi ljudi jatimice beže iz naših zemalja, jer im one ne daju nikakvu perspektivu za budućnost, pogotovo ako su pametni, obrazovani i talentovani. Pošto naše političke i intelektualne nazovi elite nemaju šta da ponude svojim građanima, pošto niti su u stanju, niti ih zanima da stvore ambijent koji bi pogodovao razvitku sposobnosti svakog pojedinca, one nam nude razne oveštale mitove poput kosovskog, državotvornog ili pansrpskog