Tekstovi sa tagom: nacionalizam

Asku 01 S

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua (2)

Kolika je i kakva je krivnja SKJ za raspad zemlje?

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Spiritizam

Rečnik paraknjiževnih termina: Osećanje svog naroda

Medijumske trice i nacionalističke kučine

Nisu paraknjiževni termini Milene Marković zanimljivi po tome što izražavaju nešto novo, već po tome što uporno ponavljaju izanđalu matricu od koje ne može da se diše već tri decenije. Uporno guslanje o pesniku i narodu, korišćenje takozvanog naroda kao štita, zaklanjanje iza tog nesrećnog naroda – stajaća su mesta nacionalističke retorike
Milan Kangrga

Deset godina od odlaska filozofa Milana Kangrge

Radio je što je govorio, govorio je kako je mislio, a mislio je filozofski

Deset godina od odlaska filozofa Milana Kangrge (1923 – 2008) decenij je tek malobrojnih osvrta na ostavštinu jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca poslijeratne Jugoslavije koji je s nekoliko kapitalnih djela trajno obogatio hrvatsku filozofsku baštinu i svjetsku marksističku misao
Aapokrl 10 S

Napadi na Crnu Goru

Strategija mržnje

Srpski nacionalizam ima bitnu karakteristiku da je skoro ravnomjerno zastupljen u gotovo svim političkim ideologijama. Bilo da je riječ o liberalnoj, bilo konzervativnoj ili socijalističkoj političkoj opciji, one u Srbiji imaju u sebi integrisan velikosrpski nacionalizam i imperijalne ambicije. Baratanje istorijskim poluistinama, koje su zaodenute u formalnu disciplinu neke od društvenih nauka (istorija, politikologija, sociologija i sl.), preko akademske, političke, medijske zajednice stvara opšte raspoloženje o uskraćenosti nacionalnog prava i „istorijske pravde“, bilo da je riječ teritorijama, bilo prava na političku i kulturnu dominaciju nad pojedinim djelovima svog okruženja
Crnn 01 S

„Nepostojeći“ susedi Srbije

Odakle pravo Crnoj Gori da se ponaša kao država?

Za dominantni deo srpske intelektualne, političke i medijske elite – Kosovo je lažna država, Bosna i Hercegovina je nemoguća, Crna Gora je nepostojeća, Makedonija na duži rok neodrživa, Hrvatska zločinačka i na taj način delegitimisana za postojanje. Suštinski srpski nacionalizam nikada nije pristao na postojanje ovih zemalja kao suverenih i kao subjekata u međunarodnim odnosima. Jednoglasje i ideološka unisonost su u Srbiji neporecivi. Značajno više kulturne, društvene i ideološke pluralnosti bilo je u Srbiji pod komunistima, nego u vremenu terora dogme o „nacionalnom jedinstvu“
Apop 02 S

Velika Srbija, katastrofalan poduhvat

Oslobođenje i ujedinjenje vaskolikog srpstva

Veselin Čajkanović i Svetozar Marković su pisali da je srpsko pravoslavlje bilo veliki “kočničar”, prvo duhovne, a onda i ekonomske emancipacije srpske nacije. Možda će se Srbija u današnje vrijeme ekonomski emancipovati, ali uticaj SPC do danas i danas, a očigledno i ubuduće, ostaje najveća prepreka duhovnom preporodu i stvaranju moderne srpske nacije. Otuda i ne čudi ponašanje njenih velikodostojnika i izjave koje slušamo i danas i posljednjih tri decenije. SPC je, ništa drugo, do produžena ruka velikosrpske ideologije, koja je toliko utemeljena u njoj da prečesto postaje njen najradikalniji zagovornik. Nije daleko od istine da, što je njen uticaj veći u narodu, to su veće mogućnosti za tragične posljedice. To smo već imali priliku da se uvjerimo u bližoj prošlosti
Gombrovič

Šta balkanski narodi mogu da nauče od Gombroviča

Srbija je naše delo, a ne naš Bog

Naše državolike tvorevine ne samo da ne podstiču lični razvoj svojih građana, već su konstruisane tako da koče, unakarađuju, sakate i na sve moguće načine zlostavljaju ljude koji u njima žive. Korupcija, partokratija, nasilje, kolektivizam, neprijateljstvo prema svakoj nezavisnijoj ličnosti i apartnijoj pojavi – to su temelji našeg društvenog poretka. Nije ni čudo što mladi ljudi jatimice beže iz naših zemalja, jer im one ne daju nikakvu perspektivu za budućnost, pogotovo ako su pametni, obrazovani i talentovani. Pošto naše političke i intelektualne nazovi elite nemaju šta da ponude svojim građanima, pošto niti su u stanju, niti ih zanima da stvore ambijent koji bi pogodovao razvitku sposobnosti svakog pojedinca, one nam nude razne oveštale mitove poput kosovskog, državotvornog ili pansrpskog
Okrv 18 S

Dane Čanković speaking: Banja Luka ne da KiM

Ko da mi otme iz moje duše Imaginarijum

Nesrećni srpski živalj ponovo je prinuđen da bira između dva zla – Kosova 1 i Zadruge 2. Tako bar smatra predsednik „Srbskog narodnog pokreta - Izbor je naš“ Dane Čanković. Neupućeni čitalac rekao bi da postoji izvesna kontradikcija između naziva pokreta i pomenutog nametnutog izbora, ali to je do neupućenog čitaoca. Oni koji misle svojom glavom i ne veruju u sve što im se servira znaju da je sve orkestrirano iz jednog centra moći i da se čitava vaseljena zaverila zajedno sa Mitrovićem i Vučićem – jedan da pravi Imaginarijum, dok drugi za to vreme daje Kosovo. Rečima maestra Čankovića: „Zapustili smo naš vinograd, Kosovo, i zamjenjujemo ga bajkovitim imaginarijumom, Zadrugom 2“
Bannon 06 S

Steve Bannon, Trumpov ideološki sabrat koji nema ni posla ni razuma

Šta će Dodiku neko koga neće ni AfD?

Zanimljivo je kako Nenad Kecmanović vidi domete kupljenog susreta Željke Cvijanović koja broji zadnje dane aktuelnog mandata, nakon kojeg politički možda više neće ni postojati, pa ni provjeriti koliki je vizionar njen domaćin, otpušteni savjetnik američkog predsjednika Steve Bannon
Puttoo 04 B

Mirno spavaj, Evropo

Srbija pod suknjom Marije Zaharove

Predstavnici aktuelnog režima u Beogradu najveći problem imaju sa istorijskom hronologijom. Za Ivicu Dačića promenu granica na Balkanu je ničim izazvan uradio Zapad, priznavanjem nezavisnosti Republike Kosovo 2008. godine. “Zaboravlja” nosač torbe Marije Zaharove da je, prema odredbama svih jugoslovenskih ustava i tumačeći dosledno suštinske karakteristike jugoslovenskog federalizma, Badinterova komisija 1991. odredila da su republičke granice državne (tako su definisane i u jugoslovenskim ustavima) i da se Jugoslavija može “razdružiti” ne dirajući u međurepubličke granice. Republike su bile federalne države u okviru federativne Jugoslavije. Dačićev šef i uzor, međunarodno optuženi ratni zločinac, Slobodan Milošević, odbio je tada da potpiše završni dokument Haške konferencije (1991), čime je de iure srušio jugoslovenske granice
Gbrak 05 S

Potpuna inverzija vrijednosti

Zašto nas Hrvate nitko ne voli

Stvar je u tome da nas Hrvate, jebi ga, nitko ne voli. Još nas otprije ne mogu u štampu vidjeti, a otkad smo uzeli i srebrnu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svi su se okrenuli protiv nas. Angela Merkel se probudi u dva u noći, pa se prevrće do četiri i onda napokon nazove francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i uzrujano mu reče: “Ma, slušaj, oni Hrvati...”, a ovaj je zaustavi: “Nemoj, znam šta ćeš mi reć, i meni su se popeli na kurac kako su bistri, talentirani, marljivi i u svemu drugome sto puta bolji od nas”
Kampanj 05 S

Kako zaštititi vaskoliko, uvek ugroženo srpstvo

Šešeljeva škola političke i nacionalne ideologije

Crna Gora i Bosna i Hercegovina ostaju jezgra velikosrpskog projekta koji se posle poraza devedesetih i zbunjenosti posle 2000. sada potpuno reafirmisao, spreman da svoj “magnum crimen“ ponovi. Srpski nacionalizam nikada neće pristati na ravnopravnost u državama čije teritorije smatra “svojim“. Ako vlast i popusti, tu je opozicija da nastavi i pojača. Ako se i opozicija uspava, tu je provincijalna i do fanatizma zagrižena intelektualna elita kao “ čuvar vatre“
Ccbb 01 S

Između kuge i kolere

Srbija – tri boje crno

Razlika između režima i opozicije je što bi vlast u Srbiji, njene partije i intelektualne perjanice rat rado videle i pokrenule na zapadu, protiv Bosne i Hercegovine, ni Hrvatsku ne treba isključiti, a desna opozicija okupljena oko tajkuna Đilasa rat vidi na jugu, protiv Kosova i u perspektivi Crne Gore. Jedni se zaklanjaju iza teze o „brisanju granice na Drini“, a drugi iza narativa o „zamrznutom konfliktu“ i „zaštiti Srba u regionu“. U širem smislu, za razliku od pretežno ruralnog, demagoško-populističkog i sekularnog nacionalizma i šovinizma koji širi i podstiče režim, Srbija je sve izraženije suočena sa potencijalno mračnijom alternativom
kosovska bitka

Izdaja radikalne revolucionarnosti jevanđelja

Kosovski zavet kao đavolja obmana

Najveći problem s nebeskim carstvom, kako je predstavljeno u epskoj pesmi, jeste to što se ono dobija u ratu, a to je u suštinskoj suprotnosti sa izvornim porukama hrišćanstva. U ranoj crkvi nema vojevanja, nema rata, nema bitaka, ima samo mučeništva. Ako strogo pogledamo, ono što se predstavlja kao kosovski zavet teško da može da se poveže s Hristom. Kosovski zavet nije čak ni jeres, već grubi falsifikat hrišćanstva. Ili čak đavolja obmana
Nikola Koljević

Nikola Koljević, đače-patrijarhalče

Osnovi opštenarodne šekspirologije i samozaštite

Ne zna narod da se mnogi naš patrijarhalni šekspirolog u takvim, šekspirijanskim visinama narodnog postojanja, naročito ako mu kapacitet duha nije velik, isfrustrira, zaparloži i svene. I, kako ne može na tim visinama da opstane, eto ti ga onda u visine narodnog politikovanja. Da nam tu kaže kako mi za visine nismo. I kako šekspirologiju, tako sada i politiku, premjerava mjerom svoje kapacitnosti. A iz takve kapacitnosti, naravno, proizlazi da mi niti smo za visoke kulture, niti za ma kakve kulture, a sada nam se iz te politike saopštava da mi nismo ni za život, već da ovo malo skučenog patrijarhalnog života što imamo na bojno polje izvedemo i izgubimo se u visinama "carstva nebeskog", kada nas već zemaljske visine nisu htjele. A nisu nas htjele, jer nam patrijarsi zarobiše dušu prostotom i "jednostavnošću", te napraviše od toga ideologiju, kojom nam zabraniše da se upuštamo u bilo kakve visoke kulture, jer to je, po toj ideologiji, gubitak duše, kobno "pozapadnjačenje"