Tekstovi sa tagom: nacionalizam

Lobanja

Jezička UDBA i sudba: Balkanski "dance macabre"

Patriote s lobanjama u rukama

Raspojasano pojmovlje, stigmatizirana i sušičava metaforika, ideologizirana sfera logotetstva... to je "forma" našeg javnog mnijenja, nametnuta i uvijek nametana političkom silom autoritarnih smjena mračne patrijarhalne pozicije i "opozicije". U toj formi odvijao se jedan diskurs koji nam je "izrodio" ("iskukoljio", rekli bi oni) neviđen broj tzv. književnika, mislilaca, istoričara, koji ne bi mogli opstati ni u jednom civilizovanom društvu etičke, profesionalne, estetičke kompetencije. U društvu bez stila i ukusa, međutim, mogućno je da pukovnici i majori "filozofiraju", to jest komanduju filozofijom, da generali povjesničare, to jest manevriraju poviješću, a nekvalifikovana agrarna radna snaga književnikuje, to jest "obrađuje" književnost, uzorava književnu "ledinu"
Rijeka Crnojevića

Intervju: Milivoj Bešlin, istoričar

Nacionalistička Srbija nikada se nije pomirila sa “gubitkom” Crne Gore

Crna Gora je svoju odanost Srbiji u istoriji skupo plaćala: učestvovala je u istorijskim zbivanjima na čiji tok nije mogla da utiče, ali je snosila negativne konsekvence. Iz tog podređenog položaja Crna Gora se, ne bez rizika, izvukla tokom poslednje dve decenije
Beckov 01 S

Relativizacija i preziranje istine

Srpstvo ogrezlo u laži

I Rusija i Srbija, tj. režimi u Kremlju i Beogradu, idu ka tome da odnose dveju zemalja u savremenosti svedu na rang iz 1838. godine. Ideal (pro)ruske gubernije – poluzavisna balkanska državica koja se u svemu drži uz skute velikog ruskog brata. Da nije tako, neko bi se u Srbiji dosetio da je ove godine i sedamdeseta godišnjica jednog mnogo važnijeg događaja koji se, takođe, tiče odnosa Beograda i Moskve. Godišnjica Rezolucije Informbiroa i raskola Jugoslavije i Staljina, retka je godina u našoj prošlosti koja je imala planetarni i svetskoistorijski značaj
Aamla 05 S

Da se podsetimo: Od života samo ime

Zločinačko rodoljublje

Današnja međusobna klanja Srba i Hrvata samo potvrđuju da ovdje istorijskog života nema, niti ga je ikada u pravom smislu bilo - bilo je istorijskih fragmenata u vječnom biološkom ciklusu života kao vegetiranja. Ne bi li, onda, bilo tačnije rodoljublje zasnovano samo na odbrani krvnih prava, a ne na odbrani civilizacijske institucije demokratije i individualne slobode, nazvati "zločinačko rodoljublje"? Ako ga se nije civiliziralo, ako mu se nije utuvilo u glavu da se mora boriti za više vrijednosti svoga postojanja, onda ono u neizdiferenciranom svom biološkom prebivanju, kao homogena nemisleća masa, mora diferenciju potražiti u nečem "bližem", priručnijem, fizikalnijem. Narod koji cijeni tek biološku vrijednost svog života, bez identifikacije s višim, transcendentnim vrijednostima svoga duha, ne može a da povremeno nešto ne prikolje, e da bi utvrdio pred sobom biološki smisao življenja, krvnu očiglednost
Dbojic 02 S

Intervju: Drago Bojić

Naši nacionalizmi se međusobno nadopunjuju

Ne možete se pozivati na Boga ugašene savjesti. Sve religije osuđuju zlo ili teološki kazano grijeh. U Katoličkoj crkvi postoji i sakrament ispovijedi koji se sastoji od toga da se priznaju vlastiti grijesi, da se kaje za njih, da se učini zadovoljština ondje gdje je to moguće, da se izvrši pokora i obeća da se više neće ponavljati ti grijesi. Čini se, bar prema javnim reakcijama mnogih praktičnih katolika, da oni sakrament ispovijedi ne doživljavaju ozbiljno i da je taj sakrament postao jedna vrsta „rituala“ kako bi se olakšala savjest i kako bi se dalje rasterećeno bez ikakve promjene nastavilo živjeti. Ako kršćani vjeruju da se preko svećenika ispovijedaju Bogu, onda se poricanjem svoje mržnje, zločina i grijeha želi prevariti i Boga
Prvi svetski rat

Mitologija i stvarnost zlopamćenja

Duša u stalnom ratnom stanju

Svakom se individualnom neposrednom suočenju sa svijetom, ideološki, društveno, politički, nameće samo jedna afekcija - afekcija negativne istorijske činjenice, koja izaziva, bolje reći, obnavlja u duši zlopamtilačku energiju, nepomično osjećanje nanesene uvrede, sve resurse mržnje. Svako ko se usudi da iz takvog duševnog stanja izađe nacionalni je izdajnik, jer je individualnim razvitkom negirao tu (pervertiranu) nacionalnu jednodušnost. Politička posljedica ovakvog držanja duše "na okupu" je fundamentalni pogled na svijet, patrijarhalno stanje društva i čvrsta ruka vlasti, jedan neumoljivi autoritarizam
Boris Pavelić

Intervju: Boris Pavelić

Daleko smo od raskidanja veze sa ekstremističkim nacionalizmom

Kada je o prošlom ratu riječ, trebamo se kloniti očitih i jednostavnih istina, pri čemu ne želim opovrgnuti da današnja politika u Hrvatskoj i Srbiji, baš kao i ona devedesetih, preko svojih provoditelja u Bosni i Hercegovini Čovića i Dodika, ne čini ništa dobro Bosni i Hercegovini, štoviše. Pitanje je samo kontroliraju li ti "najbolji neprijatelji" u Zagrebu i Beogradu Mostar i Banja Luku, ili je možda obrnuto. Kako raskinuti te veze? Tisuću je puta rečeno - odustajanjem od ekstremističkog nacionalizma. Prevedeno na jezik ovdašnje politike - nikako. Nažalost, dakako.
Suvens 02 B

Granice na Balkanu nisu ni privremene ni provizorne

Rusko-srpske imperijalne pretenzije

Svim državama prema kojima je srpski nacionalizam u prošlosti pokazivao (i do danas pokazuje) pretenziju, smatrajući ih delovima imaginarne velikosrpske tvorevine, ne može biti ostavljeno da samostalno donose odluke koje se tiču važnih pitanja. Indikativno je da se navedeni opseg srpske pretenzije poklapa i sa ruskim poimanjem interesnih sfera na Balkanu
Dvoboj4

Jednodimenzionalni narodi

Zarobljenici inata i dišpeta, pizme i pasjaluka

Može se slobodno reći da je liberalna demokratija ravna sudbini ljudskog istorijskog života tačno od onoga trenutka kada je ta ideja nekome pala na pamet. Nju se može prevazići samo još većom slobodom i spontano organizovanim (nije oksimoron) uvidima - a ne nikako vjerskim i nacionalnim fundamentalizmima koji su kako veli Ortega i Gaset, jedno šuplje Ne liberalnom svijetu, ono već viđeno
Jasenovac

"Neželjena baština" i jačanje nacionalizma na Balkanu

Film o spomenicima Jugoslavije u Europskom parlamentu

Film "Neželjena baština" Irene Škorić govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu kojih je, u razdoblju od 1945. do 1990. izgrađeno na tisuće po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ih je od devedesetih godina srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće
Ratt 05 S

Jugoslovenski tagovi: U ime boginje Nacije

Danak u krvi, novcu i nekretninama

Nacija - to je permanentni rat koji jugoslovenska ideja (zbog političkih izopačenja naci¬onalnih tagova unutar nje same) nikada nije mogla smiriti. Taj je rat kod nas bio samo lažno discipliniran komunističkim mirom (što je, ipak, po Eugenu Finku, "zabrana smrti"), ali su upravo u njemu maskirani tagovi dogurali do najviših hijerarhijskih mjesta, i u trenutku istorijske šanse za novi zov Nacije, za fašizam (po Finku, "očitavanje smrti"), oni su izišli iz svojih zakletvenih pratmina - iz kojih izranja i boginja Kali, ne kao Primavera, već kao žderačica leševa - i udarili savremenom ratnom tehnikom, ipak, amuletno, još uvijek koristeći nož za kasapljenje, na sve što je bilo jugoslovensko, što se nije odazvalo zovu boginje Nacije
Gomm 04 S

Siromašni rođaci sveta

Satansko bogosluženje sopstvenom narodu

Stranci su učtivo slušali vatrene dokaze i primali k znanju da su i „Niče i Dostojevski bili poljskog porekla" i da „imamo dve Nobelove nagrade za književnost". Pomislio sam, kad bi neko na taj način hvalio sebe ili svoju porodicu, da bi to bilo krajnje netaktično. Pomislio sam kako je to licitiranje sa ostalim narodima oko genija i junaka, kulturnih zasluga i dostignuća, u stvari, nešto veoma nevešto kad je u pitanju propaganda i taktika — jer mi s našim polufrancuskim Šopenom i ne baš najpouzdanije našim Kopernikom ne možemo izdržati konkurenciju talijansku, francusku, nemačku, englesku, rusku; znači, ta tačka gledišta osuđuje nas baš na drugorednost
Herta 03 S

Društveni i medijski linč nobelovke

Zla Herta i dobri Ditman među Srbima

Kritika Miloševića i njegove zločinačke politike, iščezla je i za gotovo sve medije u Beogradu Herta Miler je napadala i kritikovala “Srbe”. Ni sama Milerova nije načinila jasnu distinkciju između Miloševićeve politike i čitavog srpskog društva, smatrajući da je za realizaciju tako opsežne ratne politike potrebno nešto više od volje samog vrha autoritarne vlati. I ne sluteći, Srbija joj je dala za pravo. Za neke buduće istraživače, ostao je zapanjujuć primer samoidentifikacije današnjeg društva u Srbiji sa agresivnom ratnom politikom iz devedesetih
amfilohije radović

Spirala velikosrpske agresije: Sabrana nedjela Srpske pravoslavne crkve

Mitropolit Amfilohije, zakleti neprijatelj Crne Gore

Amfilohije Radović je primjer kakav teško da postoji u istoriji ljudskog roda sa tolikom posvećenošću, prilježnošću i spremnošću da zemlju u kojoj je rođen pretvori u tuđu teritoriju. On nastavlja spiralu velikosrpske agresije koja je postojala po drugim republikama bivše države, a koja je dijelom opisana u ovom tekstu. Država sve to nijemo posmatra i dozvoljava čak takav pravni nonsens da SPC knjiži imovinu, vrši platni promet, gradi objekte, zapošljava ljude za koje niko ne kontroliše njihov boravak u Crnoj Gori, od kojih mnogi imaju i kriminalne biografije, a da uopšte nije registrovana kao pravni subjekt u nezavisnoj državi Crnoj Gori
Abrac 19 S

Bauljanje najstrašnijeg dnevnika na Balkanu

Zagrljajni idiotizam

Svi mrze Srbe zato što su najtolerantniji, uopšte, najbolji narod u vasioni, opšte je mesto kojeg se ponovo prihvatila Politika, da sa naslovne strane prospe gomilu dokaza užasavajućeg, nepromenljivog mentalnog stanja. Pod isflekanim nacionalnim barjakom, memorandumsko-deklaracijski zabrinuta za budućnost i superiornost nacije, uzleće ka vrhu liste najotrovnijih emitera, brišući tek iždžikljalu konkurenciju, nemaštovite i neiskusne bolesnike sa opskurnih portala