Tekstovi sa tagom: nacionalizam

Crnn 01 S

„Nepostojeći“ susedi Srbije

Odakle pravo Crnoj Gori da se ponaša kao država?

Za dominantni deo srpske intelektualne, političke i medijske elite – Kosovo je lažna država, Bosna i Hercegovina je nemoguća, Crna Gora je nepostojeća, Makedonija na duži rok neodrživa, Hrvatska zločinačka i na taj način delegitimisana za postojanje. Suštinski srpski nacionalizam nikada nije pristao na postojanje ovih zemalja kao suverenih i kao subjekata u međunarodnim odnosima. Jednoglasje i ideološka unisonost su u Srbiji neporecivi. Značajno više kulturne, društvene i ideološke pluralnosti bilo je u Srbiji pod komunistima, nego u vremenu terora dogme o „nacionalnom jedinstvu“
Apop 02 S

Velika Srbija, katastrofalan poduhvat

Oslobođenje i ujedinjenje vaskolikog srpstva

Veselin Čajkanović i Svetozar Marković su pisali da je srpsko pravoslavlje bilo veliki “kočničar”, prvo duhovne, a onda i ekonomske emancipacije srpske nacije. Možda će se Srbija u današnje vrijeme ekonomski emancipovati, ali uticaj SPC do danas i danas, a očigledno i ubuduće, ostaje najveća prepreka duhovnom preporodu i stvaranju moderne srpske nacije. Otuda i ne čudi ponašanje njenih velikodostojnika i izjave koje slušamo i danas i posljednjih tri decenije. SPC je, ništa drugo, do produžena ruka velikosrpske ideologije, koja je toliko utemeljena u njoj da prečesto postaje njen najradikalniji zagovornik. Nije daleko od istine da, što je njen uticaj veći u narodu, to su veće mogućnosti za tragične posljedice. To smo već imali priliku da se uvjerimo u bližoj prošlosti
Gombrovič

Šta balkanski narodi mogu da nauče od Gombroviča

Srbija je naše delo, a ne naš Bog

Naše državolike tvorevine ne samo da ne podstiču lični razvoj svojih građana, već su konstruisane tako da koče, unakarađuju, sakate i na sve moguće načine zlostavljaju ljude koji u njima žive. Korupcija, partokratija, nasilje, kolektivizam, neprijateljstvo prema svakoj nezavisnijoj ličnosti i apartnijoj pojavi – to su temelji našeg društvenog poretka. Nije ni čudo što mladi ljudi jatimice beže iz naših zemalja, jer im one ne daju nikakvu perspektivu za budućnost, pogotovo ako su pametni, obrazovani i talentovani. Pošto naše političke i intelektualne nazovi elite nemaju šta da ponude svojim građanima, pošto niti su u stanju, niti ih zanima da stvore ambijent koji bi pogodovao razvitku sposobnosti svakog pojedinca, one nam nude razne oveštale mitove poput kosovskog, državotvornog ili pansrpskog
Okrv 18 S

Dane Čanković speaking: Banja Luka ne da KiM

Ko da mi otme iz moje duše Imaginarijum

Nesrećni srpski živalj ponovo je prinuđen da bira između dva zla – Kosova 1 i Zadruge 2. Tako bar smatra predsednik „Srbskog narodnog pokreta - Izbor je naš“ Dane Čanković. Neupućeni čitalac rekao bi da postoji izvesna kontradikcija između naziva pokreta i pomenutog nametnutog izbora, ali to je do neupućenog čitaoca. Oni koji misle svojom glavom i ne veruju u sve što im se servira znaju da je sve orkestrirano iz jednog centra moći i da se čitava vaseljena zaverila zajedno sa Mitrovićem i Vučićem – jedan da pravi Imaginarijum, dok drugi za to vreme daje Kosovo. Rečima maestra Čankovića: „Zapustili smo naš vinograd, Kosovo, i zamjenjujemo ga bajkovitim imaginarijumom, Zadrugom 2“
Bannon 06 S

Steve Bannon, Trumpov ideološki sabrat koji nema ni posla ni razuma

Šta će Dodiku neko koga neće ni AfD?

Zanimljivo je kako Nenad Kecmanović vidi domete kupljenog susreta Željke Cvijanović koja broji zadnje dane aktuelnog mandata, nakon kojeg politički možda više neće ni postojati, pa ni provjeriti koliki je vizionar njen domaćin, otpušteni savjetnik američkog predsjednika Steve Bannon
Puttoo 04 B

Mirno spavaj, Evropo

Srbija pod suknjom Marije Zaharove

Predstavnici aktuelnog režima u Beogradu najveći problem imaju sa istorijskom hronologijom. Za Ivicu Dačića promenu granica na Balkanu je ničim izazvan uradio Zapad, priznavanjem nezavisnosti Republike Kosovo 2008. godine. “Zaboravlja” nosač torbe Marije Zaharove da je, prema odredbama svih jugoslovenskih ustava i tumačeći dosledno suštinske karakteristike jugoslovenskog federalizma, Badinterova komisija 1991. odredila da su republičke granice državne (tako su definisane i u jugoslovenskim ustavima) i da se Jugoslavija može “razdružiti” ne dirajući u međurepubličke granice. Republike su bile federalne države u okviru federativne Jugoslavije. Dačićev šef i uzor, međunarodno optuženi ratni zločinac, Slobodan Milošević, odbio je tada da potpiše završni dokument Haške konferencije (1991), čime je de iure srušio jugoslovenske granice
Gbrak 05 S

Potpuna inverzija vrijednosti

Zašto nas Hrvate nitko ne voli

Stvar je u tome da nas Hrvate, jebi ga, nitko ne voli. Još nas otprije ne mogu u štampu vidjeti, a otkad smo uzeli i srebrnu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svi su se okrenuli protiv nas. Angela Merkel se probudi u dva u noći, pa se prevrće do četiri i onda napokon nazove francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i uzrujano mu reče: “Ma, slušaj, oni Hrvati...”, a ovaj je zaustavi: “Nemoj, znam šta ćeš mi reć, i meni su se popeli na kurac kako su bistri, talentirani, marljivi i u svemu drugome sto puta bolji od nas”
Kampanj 05 S

Kako zaštititi vaskoliko, uvek ugroženo srpstvo

Šešeljeva škola političke i nacionalne ideologije

Crna Gora i Bosna i Hercegovina ostaju jezgra velikosrpskog projekta koji se posle poraza devedesetih i zbunjenosti posle 2000. sada potpuno reafirmisao, spreman da svoj “magnum crimen“ ponovi. Srpski nacionalizam nikada neće pristati na ravnopravnost u državama čije teritorije smatra “svojim“. Ako vlast i popusti, tu je opozicija da nastavi i pojača. Ako se i opozicija uspava, tu je provincijalna i do fanatizma zagrižena intelektualna elita kao “ čuvar vatre“
Ccbb 01 S

Između kuge i kolere

Srbija – tri boje crno

Razlika između režima i opozicije je što bi vlast u Srbiji, njene partije i intelektualne perjanice rat rado videle i pokrenule na zapadu, protiv Bosne i Hercegovine, ni Hrvatsku ne treba isključiti, a desna opozicija okupljena oko tajkuna Đilasa rat vidi na jugu, protiv Kosova i u perspektivi Crne Gore. Jedni se zaklanjaju iza teze o „brisanju granice na Drini“, a drugi iza narativa o „zamrznutom konfliktu“ i „zaštiti Srba u regionu“. U širem smislu, za razliku od pretežno ruralnog, demagoško-populističkog i sekularnog nacionalizma i šovinizma koji širi i podstiče režim, Srbija je sve izraženije suočena sa potencijalno mračnijom alternativom
kosovska bitka

Izdaja radikalne revolucionarnosti jevanđelja

Kosovski zavet kao đavolja obmana

Najveći problem s nebeskim carstvom, kako je predstavljeno u epskoj pesmi, jeste to što se ono dobija u ratu, a to je u suštinskoj suprotnosti sa izvornim porukama hrišćanstva. U ranoj crkvi nema vojevanja, nema rata, nema bitaka, ima samo mučeništva. Ako strogo pogledamo, ono što se predstavlja kao kosovski zavet teško da može da se poveže s Hristom. Kosovski zavet nije čak ni jeres, već grubi falsifikat hrišćanstva. Ili čak đavolja obmana
Nikola Koljević

Nikola Koljević, đače-patrijarhalče

Osnovi opštenarodne šekspirologije i samozaštite

Ne zna narod da se mnogi naš patrijarhalni šekspirolog u takvim, šekspirijanskim visinama narodnog postojanja, naročito ako mu kapacitet duha nije velik, isfrustrira, zaparloži i svene. I, kako ne može na tim visinama da opstane, eto ti ga onda u visine narodnog politikovanja. Da nam tu kaže kako mi za visine nismo. I kako šekspirologiju, tako sada i politiku, premjerava mjerom svoje kapacitnosti. A iz takve kapacitnosti, naravno, proizlazi da mi niti smo za visoke kulture, niti za ma kakve kulture, a sada nam se iz te politike saopštava da mi nismo ni za život, već da ovo malo skučenog patrijarhalnog života što imamo na bojno polje izvedemo i izgubimo se u visinama "carstva nebeskog", kada nas već zemaljske visine nisu htjele. A nisu nas htjele, jer nam patrijarsi zarobiše dušu prostotom i "jednostavnošću", te napraviše od toga ideologiju, kojom nam zabraniše da se upuštamo u bilo kakve visoke kulture, jer to je, po toj ideologiji, gubitak duše, kobno "pozapadnjačenje"
Predrag Čudić

Ako se ne dogovorimo, pustićemo naš narod na vaš

Naša pesma

Pre 32 godine Predrag Čudić je u “Književnim novinama” objavio “Našu pesmu”, koja je po mnogo čemu predvidela buduće krvave događaje. Pišući o međunacionalnom nadgornjavanju u broju žrtava, o takmičenju u patnjama, naslutio je i mogućnost novog rata, a nadležni organi su reagovali tako što su zaplenili tiraž novina. O tom slučaju Čudić u jednom intervjuu kaže: Pišući svoju varijantu poezije "Bunta i otpora", istinski potresen istorijskim lovom na mrtve duše, jedini odgovor "dežurnim patriotama" bio je odgovor njihovim jezikom, nedorečenošću koja ništa ne izriče, ali mnogo nagoveštava. To, taj uvod u rat, polovinom osamdesetih, još za Stambolićeve vladavine, dakle, počeo je sve glasnijom medijskom pripremom, bezočnim licitacijama žrtvama prošlog rata, otvaranjem starih jama i grobnica, kao nekakvim testiranjem javnog mnjenja Srbije koje su sprovodili Miloševićevci. Tako je počelo, završilo se stravičnim ratnim poljima i pokoljima. Međutim, svedoci smo danas da do konačnog obračuna nije došlo, a i kako bi. U slučaju koji ste pomenuli, tužilac uvek budan, ime mu beše Nenad Ukropina (dolazi iz nenada i uk(r)opava) pročitao je moju, Našu pesmu kao poziv na obračun te je tražio hitnu zabranu iste kako ne bi uznemiravala javnost. Dakle, onaj koji upozorava na pogubnu tendenciju državnih medija, taj, jedino taj koji je pročitaonjihove namere i na vreme ih pokušao prijaviti, i javno ofirao njihovu ostavštinu za budućnost, taj je kriv, jer taj sve Srbe proglašava za četnike, a sve Hrvate za ustaše, te samim tim, što je to obznanio, poziva na obračun dveju strana. Laka, ali providna zamena teza. Nadao sam se kao svaki Don Kihot iliti idiot poput kneza Miškina (F.M. Dostojevski) da će taj skandal, zabrana Književnih novina, bar u tim istim novinama, koje su okupljale ondašnji trust mozgova (Miodrag Perišić, Milorad Vučelić, Mihajlo Pantić & comp.), izazvati nekakvu reakciju, da će to biti dobar povod za okupljanje vitezova okruglog stola srpske liberalne društvene misli, ali avaj, ćutanje mrtvog mora. Uskoro potom su u toj zgradi u Francuskoj 7 počeli skupovi, sramni skupovi podrške Miloševićevoj politici, bila je to neka vrsta regrutnog centra rodoljublja i herojstva. Kao, neko je tu ugrožen, a neko je spreman da gine za nešto, neko je nedopustivo ravnodušan, neko je peta kolona i sve tako. Dakle, plebiscitarna podrška Ćosićevoj politici, čiji je eksponent bio Milošević, tekla je po planu. I evo, posle trideset godina opet se vraćamo na početak, posao patriotski nije završen. Kako će izgledati kraj ovog novog početka to niko ne zna, a sirota Naša pesma još čeka, čami negde nepročitana, zaboravljena u budžaku naše književne istorije, istorije beščašća"
EU

Evroskepticizam kao odgovor

Birokratska tvrđava opasana bodljikavom žicom

Evropa, oličena u političkim pigmejima, poput Junkera, Hana ili Mogerinijeve, zaboravljajući svoje vrednosti, tone u nacionalizam, rasizam i neofašizam i očekuje od Balkana da postane, “pritvorski centar” (Makron) za nepoželjne migrante. Pre neki dan Albanija je blokirana i pre početka pregovora, na svom evropskom putu, pod izgovorom nedovoljne borbe protiv korupcije. Samo dva dana kasnije, stigla je iz Brisela i Berlina platforma za trgovinu sa Albanijom – postanite džinovski logor za migrante, mi ih ne želimo. Oni su ne-beli, uglavnom muslimani, nisu deo “naše” civilizacije, ali, iskreno, niste ni vi Balkanci; daćemo vam novac da budete naše predsoblje, limes (granica) i bedem prema naletu siromašnih tuđinaca u našu orbitu odabranih
Studentska pobuna 68

Studentski juni u Jugoslaviji: 1968 – 2018.

Kako je većina šezdesetosmaša konvertirala u nacionaliste

Vladajućoj SPS na čelu se nalazio jedan od lidera studentskog pokreta, Mihailo Marković (potpredsednik i glavni ideolog), dok su nacionalističku opoziciju predvodili Vuk Drašković (SPO), Dragoljub Mićunović i Ljubomir Tadić (DS). Slična je situacija bila i u manje uticajnim političkim, ali i intelektualnim i medijskim krugovima u Beogradu devedesetih (N. Popov, M. Životić, M. Ekmečić, M. Bećković, M. Danojlić, Lj. Ristić, itd.). Zbog navedene političke i intelektualne hegemonije šezdesetosmaša (od kojih je nesumnjiva većina konvertirala u nacionaliste i protagoniste ratne politike) sprečavani su pokušaji racionalnog i kritičkog istraživanja, saznavanja i interpretacije navedenih istorijskih događaja. Čini se, prema dominantnoj kulturi sećanja na pedesetogodišnjicu junskih zbivanja, ni danas, 2018. nije se dogodio iskorak od romantizacije i retuširanja istorije
Cetni 01 S

Srpsko-bošnjački odnosi i revizija istorije

Dan pobede nad fašizmom i slavljenje genocida

Vezanost današnje dominantne Srbije za četničku simboliku je prevashodno odnos prema idejama velike Srbije, etničkog razgraničenja i čišćenja nesrpskih naroda i donekle antikomunizma. Sve tri karakteristike spadaju među konstitutivne za nacionalističku ideologiju kao ključnu legitimacijsku osnovu srpske politike poslednje, bezmalo, tri decenije