Tekstovi sa tagom: nacionalizam

Didarre 01 S

Didara, životna priča jedne Prizrenke (12)

Moja zemlja je nestala pre nego što se Jugoslavija raspala u ratovima

Didara Dukađini Đorđević (1930-2006) je bila učiteljica rođena u Prizrenu, koja je 1950-ih godina postala političarka po profesiji. Bila je sekretar Konferencije žena u pokrajini Kosovo, predstavnica Kosova za oblast Prizrena-Dragaša u jugoslovenskoj Saveznoj Skupštini (1968-73), članica Saveta i Direktora direkcije za zdravstvo i socijalnu politiku tokom 1986. godine, članica Doma Republika u Saveznoj Skupštini Jugoslavije (1987-91) do penzionisanja. Povukla sa Kosova u Beograd 1998. godine. Miroslava Malešević, antropolog sa Etnografskog instituta SANU u Beogradu, i član Žena u crnom, napravila je niz razgovora usmene istorije sa Didarom Dukađini Đorđević 2003. godine. One su se sastajale jednom nedeljno tokom tri meseca. Rezultat njihovih razgovora je knjiga Didara: Životna priča jedne Prizrenke koju je prevedeo na albanski jezik Škeljzen Malići. Prenosimo nekoliko delova iz knjige u obliku feljtona
Djec 01 S

Odbraniti Bosnu od nacionalizma, maloumnosti i mržnje

Zajednički jezik naše djece će se zvati eunijski

I eto, nekako su Bosnu na kraju dokrajčili sami "Bosanci"... Dokrajčili su je i svi političari koji uzimaju glasove na nacionalizam, uništili su je jeftini i nepismeni mediji, uništila ju je sva ona raja koja sat u životu njoj nije pružila, uništena je od ovih mlađih generacija koje sjede po čitav dan, ispijaju kafe, a beknut o Bosni ne znaju. Eh to je sramota...Džaba ti nezavisnost i sve što dođe uz nezavisnost ako ti ne brineš o Bosni, ako ne radiš na razvoju iste, ako ne učiš mlade o zdravom patriotizmu, ako nisi spreman da se boriš za Bosnu. I ne mislim oružjem, majmune. Ovo sve što sam napisao je možda (100%) obojeno emocijom i nekim osjećajem dužnosti da kažem nešto, da odbranim Bosnu od nacionalizma, maloumnosti i mržnje. Ali u vremenu kad svako drži ono pametno za zubima i gleda svoje interese, u vremenu kada se ovakvi tekstovi (o Danu nezavisnosti) pišu, eto, samo tako, da to izgleda lijepo, a niko ne unese ni 1% sebe u tekst, ja se kao Bosanac osjećam uvrijeđenim za nemar prema mojoj Bosni. Ma i tvojoj, i njegovoj
lopov

Novinarski i drugi hrtovi

Velikosrpska otimačina crnogorskog nasleđa

Nije samo tzv. nacionalistička Srbija ta koja pretvara sve crnogorsko u srpsko. Nema tu nikakve razlike između srpskih nacionalista i tzv. druge Srbije, ili građanske Srbije. Najsvježiji primjer je emisija televizije N1, „Savremeni srpski slikari XX veka“, u kojoj je svjetski poznati crnogorski slikar Miodrag Dado Đurić, naprasno postao „srpski slikar“
Jazik 02 S

Bauk jugoslavizma nad jezičkim čistunstvom

Zašto ciče bardovi nacional-lingvistike

Ono što je Deklaracija međutim uspjela već na svom početku jeste da je izazivala buku i bijes, odjeke & reagovanja, širom nekadašnjih jugoslovenskih prostora. Ona je u ovom trenutku samo konačno otjelotvorena neprijateljica za kojom su nacional-lingvistike i njihove pripadajuće strukture sve ove godine čeznule. Dakako, ona je i povampirena Jugoslavija, i teror serbokroaštine i želja da se “naš” jadni narod ponovo tiranizira socijalističkim mantrama o bratstvu i jedinstvu
osma sednica

Tajna uspjeha pogubnih nacionalističkih režima

Većina je dobila ono što je htjela

Došao je trenutak da sebi priznamo da je malo tko zaveden, da "narod" nije žrtva perfidnih političkih elita nego su te elite banalni i autentični tumači "narodne volje". Imao je u ovih tridesetak godina "narod" dovoljno vremena da pojmi kako je doveden u položaj opljačkanog i poniženog ubojice, opljačkane i ponižene žrtve. Imao je dovoljno prilika da se otrijezni i od najvještije propagande, a ova nacionalistička, usput rečeno, i nije bila naročito vješta. Bila je glupa i odvratna, ali upravo zato i dopadljiva rulji. Kako bilo, podrška nacionalistima nikada nije opala ispod postojanih i zastrašujućih trideset posto, što je dovoljna kritična masa za udobno vladanje jer poput gravitacije privlači i kolebljive oportuniste i konformiste čime "demokratska" većina biva osigurana
makedonija

Kosovo 2.0 o krizi u Makedoniji

Ne dolivajte vatru na nacionalistički požar

VMRO-DPMNE je uspeo da generiše rasprostranjeni talas nacionalističkih osećanja kod etničkih Makedonaca, zloupotrebljavajući činjenicu što albanske partije i SDSM nisu objavili sadržaj svog koalicionog dogovora. Upravo zbog toga strogo legalne mere nisu najbolje rešenje i one bi stvorile čak još više napetosti i dovele do dodatne eskalacije. Tako bi se i dolila vatra na postojeći nacionalistički požar, jer bi se to tumačilo kao manipulacija, s ciljem zaobilaženja predsednika koji je istupio “u zaštitu države i ustavnog poretka”
Kosovoje 01 S

Jedna mladost na Balkanu: Sećanje na miting “Kosovo je Srbija”

Kako smo rušili i palili Beograd

Zgrada američke ambasade je već gorela, koliko se sećam, a i neki automobil pored je bio zapaljen. Sve je podsećalo na Badnje veče. Narod se oko buktinje skupio, šenluče, pevaju, slikaju se i piju. Neko je čak i dete na krkačama doneo ispred. Samo što se baloni, šećerna vuna i kikiriki nisu prodavali. A tu kod bele kuće, naroda svakojakog i raznolikog. Popovi sa ikonama, čiče, a i mladi s kokardama, klinci, kao i ja, u brzim patikama s crnim fantomkama, i poneki fotograf čisto da napravi uspomenu od svega ovoga. Svi se slikaju ispred ambasade kao u svatove da su došli. Tri prsta u vis, masnice ispod oka, Ratko, Radovan i Draža na majicama, zarđali zubi, to je bila slika i prilika ispred američke ambasade
Amario1

Kratka analiza dobrosusjedskih odnosa

Otvoreno pismo govnarima - srpskim i hrvatskim poglavarima

Mario Mihaljević, kompozitor, pesnik, novinar i radio-voditelj, objavio je pre par meseci klip na Youtubu u kojem je izložio kratku analizu najnovijih srpsko-hrvatskih prepucavanja. Budući pesnik, Mihaljević je svoju jezgrovitu, ali ubojitu analizu domaćeg ludila napisao u stihu i izrecitovao publici. Njegov stihovani prilog do sada je pogledalo preko 100.000 ljudi. Mihaljević je široj javnosti najpoznatiji kao autor pesme “Džuli” s kojom je Jugoslaviju na Evroviziji 1983. godine predstavljao Danijel Popović. Mihaljevićevo otvoreno pismo prenosimo u celini. Svejedno kad je napisano, uvek je aktuelno
Aaemr 05 B

Žalosni istočnoeuropski klišej

Tužni pajaco jedne pseudopolitičke ambicije

Kako je Emir Kusturica od sarajevskog klinca s asfalta postao privjesak ratnih profitera i kućni zabavljač očeva nacije
Beckov 01 S

Matija Bećković, autoportret sa ćeranjem

Čovek koji je izmislio samog sebe

Pesma "Čovek koji nije postojao" kojom je Matija Bećković zamahnuo na Crnu Goru povodom 13. jula, misleći da u ruci drži batinu, nekim čudom se savila, preobrazila u bumerang i mlatnula pesnika po glavi. Pokušavajući da napiše nešto zlobno na račun Crne Gore, Matija je nehotice napravio autoportret. I to iznenađujuće precizan. Idemo kroz Bećkovićevu pesmu stih po stih, da vidimo kako pesnik vidi samog sebe
Paradajz3

Otvoreno pismo paradajza sa Kalenić pijace

Nismo toliko nisko pali da budemo Srbi

Redakciji XXZ-magazina javio se paradajz sa Kalenić pijace koji nije želeo da ostane anoniman, na nemuštom jeziku koji smo dešifrovali pomoću telepatskih sposobnosti i unapređenih Google translate alatki, još nedostupnih širokim korisničkim slojevima, ali zahvaljujući našim vezama u Vatikanu, Vašingtonu i drugim centrima moći do kojih smo došli posredstvom jedne masonske lože na lož-ulje, ništa nije nemoguće. Evo šta paradajz poručuje vaskolikom srpstvu, „Večernjim novostima“ poglavito
Dvoboj2

Međunacionalna mržnja u Srbalja i Hrvata

Narcizam malih razlika ili kretenizam velikih sličnosti?

Princip horizontalnog nacionalizma je krajnje jednostavan: što je predmet nacionalne mržnje bliže nama, to je mržnja intenzivnija i učestalija, premda ne obavezno i veća u strogo kvantitaivnom smislu. Zbog čega je to tako? U najkraćem - zbog straha. Strah je, naime, osnovni generator nacionalizma, svejedno da li je osnovan, neosnovan ili pomalo od oboje. Što nas manje prostorno rastojanje deli od zamišljenog neprijatelja, to veću opasnost osećamo po sebe i stoga smo skloniji srazmerno žešćim reakcijama na „poticaje“ koji nam odande dolaze
Vuk Perišić

Intervju: Vuk Perišić, esejista

Nacionalistički pothvati uvijek su najpogubniji po naciju u koju se zaklinju

Na moj svjetonazor presudno je utjecao strah koji sam osjetio 1990. i 1991. Strah i užas nad sudbinom svih ubijenih, opljačkanih, silovanih i prognanih, svih ljudi kojima su nacionalizam i nacionalistički ratovi uništili život, srušili kuće, raselili ih, ponizili... Nacionalistički poremećaj slamao je individualne sudbine a nigdje nikoga nije bilo da ih zaštiti. Kada neki kretenski režim zaprijeti vašoj svakodnevnici na bilo koji način – pozivom u vojsku, siromaštvom kroz razaranje ekonomije, nacionalnom kulturom koja nije ništa drugo nego strahotno intelektualno i moralno poniženje, ili, riječju, onim gestapovskim ili enkavedeovskim zvonom na vratima u gluho doba noći – onda ste u prilici doživjeti vlastitu egzistenciju u svoj njenoj ugroženoj i krhkoj punoći. Tada vam ne ostaje drugo nego da se u ime vlastitih kostiju, vlastitog mesa, vlastitog dostojanstva, opstanka, inata, odate beskompromisnom individualizmu i preziru prema svakoj, bilo kojoj društvenoj sili koja prijeti tim istim kostima i tom istom mesu. Osobito ako vam prijeti tako bijedna i maloumna društvena sila kakav je nacionalizam sa svojim glupavim državotvornim i teritorijalnim vizijama