Tekstovi sa tagom: najbolji albumi

Popis najdržih mi albuma prve polovice godine podjeljen je između razglašenih, gotovo univerzalno hvaljenih ostvarenja i malih favorita

Ovogodišnji izbor regionalnih albuma možda ima nekoliko propusta jer sam usporio s aktivnim preslušavanjem tuzemne produkcije u drugoj polovici godine pa je lako moguće da mi je promaklo nešto što bi inače stavio na listu. Svejedno, ona pokazuje da i dalje živimo u doba žanrovski, tematski i stilski vrlo raznolike regionalne produkcije, od dubokog undergrounda do (relativnog) mainstreama

Svjetska produkcija ušla je u drugu uzastopnu pandemijsku godinu. Jest da je ove bila nešto bolja situacija, posebice na jesen kad je tržište bio zatrpano novitetima. Hajpalo se štošta, a na scenu se čak vratila i švedska ABBA. Hype je dakako dobar za prodaju, ali često nema veze s kreativnim dosezima, bar po našim kriterijima koji su i inače dijametralno suprotni kad se krene od jednog do drugog recenzenta. No valjda je u tome draž lista na kraju godine

Drugi dio izbora najboljih albuma druge pandemijske godine je tu. Možda nisu vremena za velike stvari, ali najbolji album godine zvuči kao nijedan dosad

Prvi dio izbora najboljih albuma druge pandemijske godine nije donio onoliko puno univerzalno prihvaćenih ostvarenja kao što je to bio slučaj lani u ovo doba, ali je svejedno ponudio puno toga raznolikog. Na ovom popisu dominiraju mala, introspektivna ostvarenja i najlakše je okriviti moje raspoloženje za ovakav izbor. A možda jednostavno nisu vremena za velike stvari

Bilo bi ružno ne suosjećati s teškoćama domaćih glazbenika i nemogućnosti da nastupaju uživo jer to im je već niz godina osnova preživljavanja, a što su pokušali kompenzirati objavljivanjem pokoje nove pjesme, "live stream" nastupima iz svojih soba i "samizdat" albumima, prilično zagubljenima u bespućima interneta

Mislim da nikad nisam poslušao više domaćih i regionalnih ostvarenja u jednoj godini nego što sam to učinio ove. Samim povećanjem količine preslušanog došlo je i do otkrivanja masu zanimljivih, možda i zapostavljenih ostvarenja

Srećom ili nesrećom, dovoljno sam dugo u ovom poslu da ne moram glumiti postmodernističkog hipstera pa sastavljati listu albuma godine prema načelima kritičarskih kolega iz Guardiana s čije bi liste od 50 najboljih albuma 2020. godine barem pola bacio u smeće. Uz to, zahvaljujući streamingu, dostupnost glazbene produkcije već neko vrijeme je tolika da je nemoguće preslušati tako golemu produkciju i iz nje izdvojiti "objektivnu" listu "najboljih" albuma, a i nije glazba mjerljiva poput atletike. Tako je bilo i tijekom pandemijske 2020. godine

Ova godina je trajala 300, ali je na kraju pisalo ipak samo 12 mjeseci. Drugi dio izbora albuma godine, čini mi se, zorno reflektira taj osjećaj

Usporedi li se prvih 50 odabira današnjice s onim objavljenim prije dva desetljeća, razlika je itekako vidljiva. Popis iz 2003. (koji je blago ažuriran 2012.) imao je samo tri albuma ženskih glazbenika među prvih 50, a prvi unos – Joni Mitchell “Blue” – pojavio se tek na 30. mjestu. U međuvremenu, pet albuma Beatlesa pojavilo se na vrhu. Popis iz 2003. brojao je samo 12 albuma crnih muških umjetnika, a od crnih žena nije bila niti jedna. Među prvih 50 najboljih bio je i samo jedan hip-hop album – “It Nation of Millions to Hold Us Back” grupe Public Enemy, a i taj je bio na 48. mjestu

Najčudniji i najsmireniji album Caveove karijere ujedno je i najosobniji. Zamišljen kao završetak trilogije započete s “Push the Sky Away”, ujedno nudi pažljivo dozirane tračke nade nakon velike osobne tragedije. Uz sve to ovdje se našlo mjesta i za ambiciozne komade poput “Hollywood”, jedan od njegovih najimpresivnijih pjesničkih poduhvata uopće. Apsolutna preporuka za sve željne spore, pažljivo promišljene melankolije s jedva vidljivim, ali ipak prisutnim optimističnim rubom

Za razliku od prošle, ova godina nije bila toliko berićetna u domaćoj glazbenoj produkciji, odnosno nije obilovala toliko jakim izdanjima. Međutim, čak je i kritičnije uho moglo bez većih problema i spuštanja kriterija odabrati između 11 i 30 albuma koji definitivno zavređuju vašu pažnju, ako ih već niste čuli ranije. Ovo uho odabralo je njih 20 i svrstalo ih prema vlastitim dojmovima takozvane subjektivne objektivnosti. Nažalost, ostali su prisutni i najveći problemi iz dekade na isteku

“Listanje” najboljih albuma inozemne glazbene produkcije definitivno više nije posao za jednog čovjeka. Bilo bi smislenije da barem petorica glazbenih kritičara jednu takvu listu usustavi prema glazbenim stilovima jer u preobilju internetske dostupnosti ovakvo je “listanje” bitno drugačije nego prije dvadeset, a kamoli trideset ili četrdeset godina, kad je glazbena produkcija bila znatno manja, pogotovo u Hrvatskoj s još limitiranijim brojem licencnih inozemnih izdanja

U hiperprodukciji svega gotovo je nemoguće popamtiti sva izdanja unutar samo jednog mjeseca, a kamoli pola godine. Stoga ovo nije toliko izbor najboljeg koliko je osobni podsjetnik za kraj godine

Suvremene metode distribucije glazbe rastegle su pojam onog što bi album trebao i mogao biti na sve od 20 minuta do dva sata trajanja. Izbor koji slijedi osobni je pregled najzanimljivijeg u protekloj godini