Tekstovi sa tagom: nasilje

Svakome sam ponaosob u očima vidjela iskru sreće, kada bi mi učinili ili rekli nešto ružno. Mislim da se nikada nije obraćalo dovoljno pažnje na vršnjačko nasilje. Ali tada, kad sam ga ja proživljavala, gotovo nikakva pažnja tome nije davana. Danas se organizuju live prijenosi tuča, svađa, silovanja, i to sve u cilju zarade. Nasilju se daje pažnja, ali ne vrsta pažnje koja bi trebala

Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, pola, polnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe

Povodom 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, kao i kampanje 16 dana aktivizma, sa članovima/icama LGBTI zajednice i aktivistkinjama, razgovaralo se o potencijalnim doprinosima koje ova zajednica može dati

Podigao je pogled u želji da proceni koliko mu je još vremena ostalo. Iz magle je izašla prvo jedna, a za njom druga i treća pseća glava. Kao na jednom lancu, sve su piljile u njega, u sam centar grudi, kao da mere koliko mu kuca srce

Rekli su mi da nema smisla išta poduzimati. On je sin jednog uglednog suca, oženjen, otac dvoje male djece, a je sam nitko. Ja sam netko tko je izašao iz doma, bez kuće, roditelja, imena koje nešto znači. Nema nikakve šanse da bude optužen, samo ću se navući još veće sranje na glavu, tako su mi rekli

Xavier Dolan zapravo igra ono što se zaista dogodilo 7. jula 1984. godine, kada je ubijen Charles O. Howard, a samo zbog toga što je bio gej. Howard je, baš kao i Dolan u filmu, veče provodio sa svojim partnerom, što je isprovociralo trojicu šesnaestogodišnjaka koji su ih prvo verbalno zlostavljali, da bi ih potom pretukli, i na kraju ubili jednog od njih

Udruženje Zagreb Pride objavilo je preliminarne rezultate istraživanja o iskustvu diskriminacije, zločina iz mržnje i nasilja prema LGBTIQ osobama u Hrvatskoj, a rezultati, pogađate, nisu sjajni. Štoviše, neki su alarmantni

Iako je premijerka Srbije, Ana Brnabić, autovana lezbijka, u augustu ove godine srpska vlada zabranila je umjetnu oplodnju osobama koje su imale homoseksualne odnose tokom posljednjih pet godina

Dok Parada ponosa svake godine izazove lavinu javnih negodovanja, pa se povedu rasprave o tome koje su ulice i koliko dugo zatvorene, na okupljanja navijača se i dalje gleda sa odobravanjem, a uprkos tome što njihove šetnje neretko dovedu do nasilja

Homofobija u Poljskoj nije ništa novo, pa čak ni pre anti-LGBTIQ kampanje, kako tvrde neki građani, nije bilo lako biti gej u konzervativnom Bjalistoku. Nema gej klubova, friendly kafića, te drugih mesta za okupljanje, a držanje za ruke sa partnerom je, kao uostalom i u Srbiji, nešto što nije moguće ni zamisliti. Život se živi između četiri zida, pod uslovom da su zavese neprozirne i dovoljno teške, pa je sve više onih koji napuštaju zemlju u potrazi za normalnijim i bezbednijim životom

Skrivanje je vještina koja se u instituciji obitelji razvije do savršenstva, to je nešto čemu vas nauče još prije negoli hodati i govoriti. Najvažnije je da što prije naučite skrivati svoje vlastite osjećaje, jer, u suprotnom, kvarite složni ritam obitelji, bivate proglašeni crnom ovcom i definitivno si zagorčavate ionako složeno funkcioniranje u svetom okrilju. Kažnjavaju vas za svaku i najneviniju dječju laž, istovremeno vas učeći da lažete od jutra do mraka o svojim osjećajima, mislima i snovima. Malo kontradiktorno, malo ironično, ali funkcionira savršeno vec stoljećima i iskreno me zanima koliko ljudskih bića ima na svijetu koji su toga bili pošteđeni

Ruska aktivistkinja za prava LGBT osoba Elena Grigorjeva nasmrt je izbodena u svom stanu u Sankt Peterburgu, nakon što joj je ime mjesecima bilo na listi za odstrel pod nazivom "Saw" (Pila). Elena Grigorjeva pronađena je mrtva 20. srpnja, četiri dana nakon što je web stranica s listom za odstrel postala nedostupna.

Nasilni sukobi u desetom najvećem gradu u Poljskoj dokazuju širenje anti-LGBT ekstremizma u ovoj zemlji, koji je najvidljiviji putem porasta homofobičnih javnih mišljenja koja su u Poljskoj prisutna sve više u proteklih nekoliko godina.

Napori aktivističkih organizacija nisu beznačajni, ali obično nisu dovoljni, posebno u zemljama u kojima se na ljudska prava i prava manjina još uvek gleda kao na luksuz. Upravo su zbog toga važni pojedinci u čijim su rukama životi onih koji se razlikuju, i čija bi podrška mogla da napravi veliku razliku. Možda ste to baš vi.

Sa dve drugarice sam krenula ka Studentskom centru: grupa mladića nas je pratila, vređajući nas i pljujući na nas, u gomili ljudi. Moja prijateljica se osvrnula i samo im rekla: smirite se duše. Meni je došlo da urlam. Prolaznici su komentarisali na razne načine, uglavnom šta se petljamo sa uvrnutima, treba ih sve poubijati, prljaju našu novu Srbiju. Neki su jednostavno bili uplašeni ili zbunjeni. Ali nikoga nisam čula da kaže: pustite ih, i oni su ljudi kao i mi, imaju osnovna ljudska prava.