Tekstovi sa tagom: nasilje u porodici

Naš Gilead moć ne demonstrira eksplicitnim zabranama i opresijom. On posredno osnažuje one koji zločin neće učiniti u ime države ili Boga, već „iz strasti“, „ljubomore“, zato što „im se može“, zato što se zna „gde je ženi mesto“. Naš Gilead će nas ponižavati preko tabloida koji prave ekskluzivni intervju sa silovateljem, sve pod krilaticom da je to za naše dobro

Nasilje nad ženama je svakidašnjica, stvarnost. Nasilje u obitelji, seksualni napadi, mobinzi na radnom mjestu, silovanja, sakaćenje genitalija – samo su neke od vrsta nasilja koje se temelje isključivo na pitanju spola. Iako se medicinske i pravne definicije razlikuju, silovanje je stvarni izraz agresivnosti, ljutnje ili potrebe za moći; psihološki –  riječ je o nasilju, ne o seksu. Pri čemu, nove medicinske teorije o tipologijama zlostavljanja upućuju na to da je zapravo riječ o duševnoj anomaliji  i da nasilnici, odnosno silovatelji ustvari imaju – dijagnozu! E, pa ima li tomu kakva lijeka?

Prema podacima UN-a, u 2017. godini u svijetu je ubijeno ukupno 87.000 žena. 58% ubile su bliske osobe: 30.000 žena ubili su partneri a 20.000 članovi porodice. Počinitelji su u najvećem broju slučajeva muškarci a kao najčešći motiv navodi se ubistvo zbog časti – ubistvo zbog navodnog sramotnog ponašanja žene i sramoćenja porodice

Seksizam kao oblik diskriminacije žena koji počiva na stereotipnim mišljenjima o rodnim ulogama i predrasudama zasnovanim na polu, odnosno razlikama među polovima, široko je rasprostranjen u društvu. Možemo reći da je postao toliko uobičajen da se s jedne strane previđa i preko njegove pojave prelazi kao preko nečega što je normalno i očekivano. S druge strane, teško se i uočava baš zato što seksistički stavovi decenijama dominiraju u medijskom diskursu, a mnogi ih doživljavaju i kao neizostavno obeležje humora

Seksizam kao oblik diskriminacije žena koji počiva na stereotipnim mišljenjima o rodnim ulogama i predrasudama zasnovanim na polu, odnosno razlikama među polovima, široko je rasprostranjen u društvu. Možemo reći da je postao toliko uobičajen da se s jedne strane previđa i preko njegove pojave prelazi kao preko nečega što je normalno i očekivano. S druge strane, teško se i uočava baš zato što seksistički stavovi decenijama dominiraju u medijskom diskursu, a mnogi ih doživljavaju i kao neizostavno obeležje humora

Francuski ministar unutarnjih poslova Christophe Castaner rekao je da su prijave za obiteljsko nasilje porasle za 30 posto otkad je u zemlji stupila na snagu mjera zabrane kretanja uslijed krize uzrokovane koronavirusom

Uspela je, dakle, operacija poboljšanja saradnje onih koji, po opisu posla, treba da sarađuju, veći je broj prijava protiv nasilnika, kao i broj ubijenih žena. Policija je izrekla 13.808 mera protiv nasilnika, a jedan policajac kažnjen je otkazom zbog pogrešne procene rizika po osobu ugroženu porodičnim nasiljem. Prošlo je nešto manje od godinu dana primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, dovoljno za procenu da li je on savršen kakvim je predstavljen još u radnoj verziji, ili se zbog nerada, nemara, nedovoljne osposobljenosti, ne primenjuje kako se očekivalo

Početkom godine, objavljeno je da se skloništa za žrtve obiteljskog nasilja na Kosovu zatvaraju zbog nedostatka sredstava. Skandal je u međuvremenu otvorio i druga pitanja vezana uz sigurnost žena i problem rodnog nasilja u toj zemlji

Ima taj jedan ulomak u romanu Big Little Lies u kojemu Celeste, jedna od triju protagonistkinja, konačno i nepovratno shvaća kako je u braku sa zlostavljačem i kako će se nasilje koje doživljava sustavno pogoršavati sve dok jednoga dana ne dosegne konačnu, fatalnu točku. I još strašnije, Celeste shvaća kako je odlazak ne bi spasio – njezin će je suprug po svoj prilici ubiti pokuša li ga napustiti, jednako kao što će se, ukoliko ostane, „jednoga dana zbog nečega naljutiti dovoljno da je ubije“. To je točka u kojoj sva Celestina statusna privilegiranost, ljepota, završeni pravni fakultet koji bi joj osigurao financijsku neovisnost, prekrasna kuća i imućnost prestaje išta značiti.

Mit da su gej veze mirnije i da u njima ima više jednakosti nego u heteroseksualnim vezama uništen je prostom realnošću. Čak se i pretpostavka da su gej muškarci, za koje se veruje da su razumniji i osećajniji od svojih heteroseksualnih paralela, manje nasilni prema svojim partnerima danas tumači kao fantazija, budući da postoje jasni dokazi o porodičnom nasilju u istopolnim vezama. Kada je ćutanje na ovu temu prekinuto, svetska gej zajednica se suočila sa velikim problemom: šta činiti sa ovom neprijatnom informacijom?