Tekstovi sa tagom: nemačka

Ima li se rašta, znajući da je brak vjekovima (i) trgovina, pitati - zašto se baš na razvijenom Zapadu sudaram s pećinskom filozofijom opstanka? Unaprijeđene tehnologije i zakonodavstva, doduše. Nabujale administracije i političke korektnosti, ali u osnovi – isti jarac. Bar u narednih 100 godina

Weimarska republika povijesno je mjesto koje vrijedi uvijek ponovo posjećivati iz mnogo razloga. Jedan od njih je svakako neodoljiva sličnost međuraća s onim što živimo ovdje i sada: neodlučnost i krhkost socijaldemokratskih stranaka, njihov strah od ‘demokracije odozdo’ kakva god ona bila, koaliranje s desnicom, poveći broj krvi žednih pripadnika paramilitarnih desničarskih postrojbi … – sve su to već viđeni povijesni okviri koji su omogućili, između ostalog, i ubojstvo Rose Luxemburg i Karla Liebknechta

Službeni glasnik objavio je knjigu “Potraga za Hiljadugodišnjim carstvom” Normana Kona u prevodu Miodraga Markovića “Proteklo je skoro četvrt stoleća otkako sam započeo da je pišem i trinaest godina otkako sam završio rad na njoj. Moglo bi se doći do poraznog zaključka o razvoju nauke ili o živosti moga duha, ili o oboma, kada u njoj danas ne bih našao ničeg vrednog menjanja ili dodatnih objašnjenja. U stvari, otkrio sam dosta toga. Nova verzija knjige ima trinaest poglavlja umesto pređašnjih dvanaest, kao i drugačiji Uvod i Zaključak; još dva poglavlja temeljno su izmenjena, a čitav tekst je pretrpeo bezbroj sitnih prepravki. Pre svega, uzeti su u obzir rezultati novijih istraživanja. “Potraga za Hiljadugodišnjim carstvom” još uvek predstavlja jedinu knjigu koja se bavi ovom temom, odnosno, tradicijom revolucionarnog milenarizma i mističkog anarhizma, kao i njihovim razvojem na tlu zapadne Evrope od XI do XVI veka”, kaže autor knjige Norman Kon. Iz knjige prenosimo deseto poglavlje “Egalitarno prirodno stanje” u nekoliko nastavaka

Njemačka se sada pridružila Malti, Tajvanu, Ekvadoru i Brazilu – zemljama koje su uvele zabranu konverzijske terapije, a to je čini drugom zemljom u Europi koja je donijela takvo zakonodavstvo

Za razliku od Nemačke koja je raskidom sa zločinačkom prošlošću, suočavanjem i preuzimanjem odgovornosti, postala razvijeno, demokratsko i uspešno društvo, lišeno frustracija poraženog, građani Srbije procesima negiranja odbijaju svaku mogućnost da se osvrnu na zlo počinjeno u njihovo ime. Naprotiv, velikodržavna ideja koja je bila u osnovi agresivnih ratova protiv suseda živi i danas, sa zavidnom mobilizacijskom snagom, gotovo kao i pre dve i po decenije. U toj konstanti, u toj nepromenjenoj konstelaciji treba tražiti uzrok masovnog poistovećivanja demokratske i antifašističke Nemačke sa Trećim Rajhom

Setite se da ovo prolazno stanje za nekoga najverovatnije nikada neće proći. Svi smo u iskušenju. Neki, međutim, moći će da se vrate starom, socijalno ispunjenom životu. Drugi će i dalje biti gladni rodbine, prijatelja, spontanih izlazaka na kafu i kontakata. Vanredno stanje za vas, za nas je redovno. Strpite se. #stayhome

Znam kako su već dramatična ograničenja: nema više događanja, sajmova, koncerata i zasad nema više škola, nema univerziteta, vrtića, nema igara na igralištu. Znam koliko teško zatvaranja oko kojih su se savezna i državna vlada dogovorili utiču na naš život i naše demokratsko podrazumjevanje. To su ograničenja koja nikada nisu postojala u Saveznoj Republici. Dopustite da vas uvjerim: za nekoga poput mene, za koga je sloboda kretanja i kretanje teško osvojeno pravo, takva ograničenja mogu biti opravdana samo u apsolutnoj nužnosti. Nikad ih ne treba uzimati olako i samo privremeno u demokratiji - ali to su trenutno nezaobilazne mjere za spašavanje života

Skoro u svakoj zapadnoj zemlji postoji neki ekstremni desničar koji je na vlasti ili blizu vlasti. Tako i u Njemačkoj, obećanoj zemlji prosječnog Bosanca, itekako i dalje postoje nacisti, iako su možda zabranjeni, ali ne znači da ih nema. I ne znači da nemaju utjecaja

Bez izuzetka, svi mi Nemci imamo obavezu da jasno sagledavamo pitanje svoje krivice, i da izvučemo zaključke. Naše ljudsko dostojanstvo nas na to obavezuje. Pre svega, ne možemo biti ravnodušni prema mišljenju koje svet ima o nama kada znamo da smo deo čovečanstva – da smo prvo ljudi, pa tek onda Nemci. Još je važnije to da naš vlastiti život, čak i u nedaćama i nesamostalnosti, može zadržati dostojanstvo samo ako se držimo istinoljublja prema samima sebi. Pitanje krivice nije tek pitanje koje nam postavljaju drugi, to je pitanje koje postavljamo sami sebi

Pola života u Bosni sam proveo objašnjavajući ljudima da volim biti nekad sam, da sam drukčiji, da sam, jebiga, pisac, ali ne onakav kakav oni misle da bi pisac trebao biti. U Berlinu nikom ništa ne moraš objašnjavati. Možeš biti šta hoćeš. Prvenstveno možeš biti slobodno ljudsko biće

Fotograf Marco Zedler odrastao je na jugu Nemačke, u mestu Hesse, pa odatle ljubav prema tamošnjim seoskim predelima. Nakon projekta „Werd“, Zedler danas radi na novoj seriji "Landstrich", što je nemački termin za ruralne krajeve. Na ovim fotografijama su prizori iz severne Švajcarske, koje fotograf opisuje kao „prilično ruralne“, ali je na prvi pogled jasno da se ti predeli bitno razlikuju od balkanskih „selendri“, budući da nude širinu i tišinu koje izbija iz svake jutarnje magle. Mada prostori izgledaju potpuno prirodni, fotograf ističe da se radi o površinama koje ljudi intenzivno koriste, pa je svaki kvadratni metar oblikovan čovečijim rukama, precizno i čisto, bez nepotrebne buke i divljih deponija. Krajevi često izgledaju napušteno, zato što se meštani nakon napornog rada povlače u privatnost svojih domova, što stvara nestvarnu, magičnu tišinu idealnu za meditacije. Zedler je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo projekta "Landstrich",, a oni koji budu poželeli da saznaju nešto više o Zedlerovom radu mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

U srijedu, 13. marta, njemačko federalno ministarstvo pravde je objavilo da će početi isplaćivati novčane kompenzacije muškarcima koji su bili pod istragama zbog odredbi ovog zakona radi saglasnih homoseksualnih odnosa, prije nego što je ovaj zakon ukinut 1968. godine u Istočnoj Njemačkoj i 1969. godine u Zapadnoj Njemačkoj.

Krajem kolovoza 1867. godine u Münchenu se dogodilo vjerojatno prvo javno autanje u povijesti. Njemačka pravna elita, nekoliko stotina najuglednijih profesora, sudaca i odvjetnika, okupilo se na velikom skupu na kojemu se raspravljalo o usklađivanju i ujedinjavanju raznolikih pravnih sustava i zakonodavstava tada još u 39 država i državica razjedinjene Njemačke, a među njima je bio i Karl Heinrich Ulrichs (1825-1895), briljantni pravnik iz Hannovera.

Ghodsee navodi da su žene u Istočnoj Evropi po nekim pitanjima bile u lošijem položaju od žena na Zapadu – od represija u Bugarskoj, do stroge porođajne politike u Rumuniji, gde su žene prisiljavane da rađaju decu koju nisu mogle da izdržavaju, pa su ih na kraju ostavljale u domovima za nezbrinutu decu, te ističe da se ne zalaže za povratak represivnih politika Komunističkog bloka, već samo za pojedine aspekte, poput plaćenog porodiljskog odsustva i besplatnog obrazovanja. Naglašava da ovakvih praksi nema u mnogim liberalnim zemljama, čime su građanke najviše ugrožene, budući da niko ne može da im garantuje osnovne tačke koje su neophodne za egzistenciju.

Ovdje na Zapadu je sve puno kompliciranije nego što je nekada kod nas bilo. Evo, recimo, jedan banalan primjer. Iako vam se u Njemačkoj ne može desiti da komšiji razbijete loptom prozor, jer je djeci zabranjeno igrati lopte u blizini naseljenih mjesta, može se hipotetički desiti da se prozor ipak razbije, dok čekaš druga da izađe iz kuće i pimplaš loptu kako bi ubio vrijeme…