Tekstovi sa tagom: nenad polimac

Umrla je 25. siječnja u Ateni, gdje je živjela u posljednje vrijeme. Imala je 57 godina. Javnost je pamti kao Bobinu Mariju iz serijala "Lude godine"

Godinu 2020. u hrvatskoj su kinematografiji obilježila tri filma s dalmatinskim ambijentom, ženskim junakinjama i jakim ženskim glumačkim izvedbama: "Tereza 37", "Mater" i "Mare". Ti su filmovi podijelili glavninu pulskih nagrada, pri čemu je "Tereza" ponijela najviše

Filmski život se preselio na streaming: Netflix, Amazon, Disney+ i HBO. To je početak jednog novog monopola/oligopola, možda i pogubnijeg od onog velikih studija. No, teško se oteti dojmu da se ponuda zapravo - diversificirala. Dominacija kina ujedno je značila dominaciju malog broja proizvođača i uvijek istih žanrova (superheroji, 3D animacija). U novom netfliksiziranom svijetu, najednom je postalo moguće da globalni hype postanu filmovi kao španjolska "Platforma" ili francuske "Mignonnes", ili - gle čuda - jedna serija o šahu

Prilično je neobično da se državno tužiteljstvo usredotočilo na privatni život sobarice, tražeći u njemu indicije da je u pitanju prevarantica, a Strauss-Kahna je uglavnom pustilo na miru, tako da je proces završen odbijanjem navoda tužiteljice. Jedan od njegovih odvjetnika je ustvrdio da u sumiranju njegove karijere ta oslobađajuća presuda zavređuje posebno poglavlje. Ipak, gđa. Diallo je vodila i građansku parnicu protiv svog silovatelja, tako da je slučaj bio daleko od završenog. Strauss-Kahn je pretrpio dva velika udara, najprije je morao dati ostavku na funkciju šefa MMF-a (iako su mnogi tvrdili da ju je sjajno obavljao), a zatim se oprostio i od kandidature za predsjednika Francuske 2012., iako ga je njegova Socijalistička partija prije tog skandala držala izglednim favoritom

Mini seriju je vrlo dobro režirala Dankinja Charlotte Bruus Christensen, ona je inače direktor fotografije, pa je vjerojatno snimila i ovaj projekt, i to vrlo dobro, jer je fino ujednačila lokacije u Nepalu i u studiju Pinewood (bez kojeg se ni u ovoj prigodi nije moglo). Kad ćemo moći gledati novu verziju "Crnog narcisa"? Vjerojatno skoro i po svoj prilici na HBO-u, koji često emitira proizvode kako BBC-ja tako i FX-a

Glavni razlog zašto je "Neka daleka svjetlost" zaboravljena nije samo neuklapanje u trend crnog vala, nego i činjenica da je tih godina u jugoslavenskoj kinematografiji vladala hiperprodukcija, neprestano iskrsavaju filmovi koji su nepravedno potonuli u tom preobilju. Srećom, jako je puno kanala i internetskih portala koji se bave yu filmom, pa će takvih previda biti sve manje

Redatelj i scenarist Žalica napravio je tragikomičnu usporedbu između raspada jedne obitelji i raspada Jugoslavije. Aša je netrpeljiva prema srbijanskoj propagandi i jedva čeka da se zakači s Davorom suprugom Stojankom i Crnogorcem Banetom, koji nije baš ono za što se predstavlja. Nitko izravno ne priznaje ono što jest, ali zato postoje obiteljski kuloari da bi se doznala prava istina. Iako rat u Bosni samo što nije počeo, još je to doba velikih iluzija, pa se nemojte iznenaditi na replike „Svugdje može biti rata osim u Sarajevu“

Olivia se za ulogu borila kao lavica, bila je pod ugovorom s Warner Brosom, a “Zameo ih vjetar” producirao je David O. Selznick s konkurentskim MGM-om, Jack Warner nije htio ni čuti da je posudi na određeno vrijeme, pa je glumica salijetala njegovu suprugu, sve dok ovaj nije popustio. Zašto joj je Melanie bila tako važna? Zato što je u pitanju bio vrlo pozitivan i poticajan lik (na samrti prepušta svoga muža suparnici), kakvih baš nije bilo puno u holivudskim filmovima. Poslije je znala igrati negativke, ali tek da pokaže da je i to u stanju, no Melanie je bila i ostala njezina najdraža uloga

Dokumentarna serija “Jeffrey Epstein: Prljavo bogat” (Jeffrey Epstein: Filthy Rich) u četiri jednosatna nastavka, koju odnedavno možete pogledati na Netflixu, objašnjava tko je bio naslovni protagonist. Zapravo, nitko i ništa, ali vrhunski opsjenar. Niti je maturirao, niti diplomirao, a ipak je predavao u srednjoj školi na Manhattanu, gdje je upoznao bogate roditelje nekih svojih učenika

Klaun je česti lik na filmu i u kazalištu, pa tko zna što je zapravo potaklo Stephena Kinga na njegov roman “Ono”, no zbilja je čudno da su i “Čovjek koji se smije” i “Smij se, klaune, smij” nastali iste godine, na izmaku razdoblja nijemog filma. Pritom je Lon Chaney sam preferirao horore, u “Fantomu opere” iz 1925. napravio si je takvu masku, da se lecnete kad ga prvi put ugledate

Iako bi se scenariju u posljednjoj trećini štošta moglo prigovoriti, film je u cjelini izvrstan, ponajviše zahvaljujući Whannellovoj režiji. Njegov uzor je nesumnjivo Alfred Hitchcock, ne odigrava se “Nevidljvi čovjek” bez razloga u San Franciscu kao i “Vrtoglavica”, a izvrsna glazba Benjamina Wallfischa u nekoliko navrata izravno asocira na slične uratke Bernarda Herrmanna. Ovo je dosad najugodnije ovogodišnje iznenađenje, a vidjet ćemo hoće li ga neki drugi film moći nadmašiti, makar u žanru horora

Volio je pisati knjige za djecu, a specijalnost su mu bili politički komentari u Guardianu i Observeru. Na meti su mu bili Tony Blair i njegovi američki saveznici poput Georgea W. Busha i Donalda Rumsfelda: kad ih je skupio u knjizi “Rat protiv rata protiv terora”, dospio je na top-listu bestselera. Palin je zasigurno bio u pravu kad ga je nazvao renesansnom ličnošću, no jedini je problem što je Jones o toj renesansi mislio puno gore od većine povjesničara

Pogledao sam šest epizoda druge sezone, koje je HBO osigurao na screenerima, i moj je sud da nimalo ne zaostaje za prvom, štoviše, u nekim dramskim aspektima čak je i bolja, pa i podjednako provokativna. Gledanost će joj - jamčim - biti dobra, no kako će sve završiti, hoće li se Pio XIII. probuditi iz kome i oduzeti papsku stolicu Ivanu Pavlu III., to zbilja ne mogu prognozirati

Neke scene koje smo vidjeli u filmu - na primjer smrt Gotovinine majke - zbilja su slabo režirane, kao i štošta drugo. Prizor s oblakom koji simbolizira majku glavnog junaka mogao bi ući u posprdnu pučku predaju, jer se pojavljuje i kad treba i kad ne treba, a tri riječi koje se najčešće spominju su “Bog”, “vjera” i “guzica”. Trebalo bi napraviti psihogram scenarista i redatelja i ustanoviti zašto je to tako

Impresivan prilog “ozbiljnom” dijelu svoje karijere dala je ovog petka kada je na Netflixu počelo prikazivanje filma “Bračna priča”, jednog od najbolje ocijenjenih holivudskih ostvarenja ove jeseni, koje vrlo ozbiljno kotira kao jedan od favorita za Oscara: ironično je da je streaming gigant čiji šefovi već nekoliko godina maštaju o glavnom Oscaru (najbliže su mu bili lani s filmom Alfonsa Cuaróna “Roma”, koji je dobio čak tri pozlaćena kipića, ali za najbolji strani film, režiju i kameru), sada aspiriraju na najviše priznanje čak s dva filma: skupim “Ircem” Martina Scorsesea (175 milijuna dolara) i puno skromnije napravljenom “Bračnom pričom” (18 milijuna)