Tekstovi sa tagom: nicole kidman

Prema Eggersu čovjek je “zvijer zaogrnuta ljudskim tijelom” od Amletha do Hamleta i nikad neće naučiti lekcije iz povijesti, niti suzbiti urođene porive za ubijanjem

Čini se da nikad nije bilo više serija u ponudi, pa je izbor jako teško napraviti, s obzirom na to da nam se unapred svidelo gotovo sve što počinje da se emituje ovog meseca. Doduše, trailer i opis su jedno, a finalni proizvod neretko nešto sasvim drugačije, ne nužno i bolje. Ipak, mnogim aprilskim TV premijerama se radujemo. Sve o njima, kao i o onima kojih nema na spisku, čitajte u našim redovnim preporukama ponedeljkom

Bez televizijskog prijenosa i "red carpet" glamura održana je ovogodišnja, 79. dodjela Zlatnih globusa, popularnih nagrada Hollywoodskog udruženja stranih novinara (Hollywood Foreign Press Association/HFPA) koju je Hollywood ignorirao

„I nije važno je li droga ili joga, samo je bitno čemu dođeš putem toga“, rekao bi Dino Šaran, a Masha bi to sve spojila u mish-mash smoothie, mikrodozirala halucinogeni materijal i tako tretirala zavisnost, traume, bes, anksioznost i depresiju svojih cenjenih gostiju, uskraćujući im pritom neke strašne stvari poput hrane ili kafe. Oni će, isprva šokirani, ubrzo moliti da ih Masha još malo drogira ne bi li se suočili sa svojim problemima, jer je, izgleda, to jedini put (samo)spoznaje

Od komedija, preko dokumentarca i čistokrvnog horora, do porodičnih i svih drugih drama, avgust obećava odličnu TV zabavu i kvalitetne premijere. Ponovo ćemo na malim ekranima gledati Nicole Kidman i Sandru Oh, a konačni sud o njihovim novim serijama čitajte u našim redovnim preporukama ponedeljkom

Raspjevani i rasplesani "Moulin Rouge" je istovremeno opera, mjuzikl i videospot, boemska rapsodija boje apsinta provučena kroz kinoprojektor bajkovite fantazije, jučerašnjih, današnjih i sutrašnjih snova, film u kojem se i jedna Kylie Minogue može osjećati kao kod kuće u maloj ulozi Zelene "absinthe" vile

Najveći problem ove serije je to što jako želi da nas iznenadi, što se očajnički trudi da nam se dopadne, da bude i klasična i pomerena u isto vreme, dok zapravo i nema mnogo toga da nam ponudi osim tenzije koja svakim nepotrebnim obrtom polako jenjava

Septembar i oktobar predstavljaju početak svojevrsne nove godine ne samo za učenike i studente, već i za izvođače svih vrsta, scenske umetnike, televizijske delatnike. Početak jeseni oduvek je bio rezervisan za nove sezone, premijere i velike povratke omiljenih serija. Iako su internet i streaming platforme uveliko promenili pravila igre, pa novitete možemo da očekujemo tokom čitave godine, čini se da jesen ove čudne 2020. ipak donosi izvesnu svežinu i TV uzbuđenja kojima se publika neobično raduje

Kubrick je u posljednjem remek-djelu, epitafu njegove karijere, stvorio snoliki, hipnotični, nadrealni doživljaj s kamerom koja lebdi poput duha i daje dojam “outer body” iskustva, tj. zlokobnim tonovima glazbe sa “satanističkim” pjevanjem unatrag, prekinutim udarcima žezlom od pod, sve u svrhe oslikavanja seksualnog rituala pred orgijanje po receptu Markiza De Sadea

Posebnu pažnju treba obratiti na glumačku postavu koju predvodi Nicole Kidman i shvatiti da ovde nije reč o kalkulantskoj deglamurizaciji u lovu na nagrade, već u bazičnoj fizičkoj slici unutrašnje psihološke drame, ili pre konstantne traume, sa kojom se njen lik nosi. Usuđujem se da ustvrdim da Nicole Kidman nikada nije bila bolja, istovremeno krhkija i opakija, uverljivija nego što je to ovde kao majka shrvana brigom, kao "hard boiled" policajka koja trpi udarce, fizičke i metaforičke, na svakom koraku i kao ruina od žene koja mora da se nosi sa gadošću sveta, ali i sa svojom krivicom.

„Dobro veče, dame i preostala gospodo“, rekao je voditelj dodele Zlatnih globusa Seth Meyers na početku večeri, u nedelju 7. januara, na Beverli Hilsu

I dok su prijašnji autorovi filmovi ili bili smješteni u distopijske svjetove („Dogtooth“, „Jastog“) ili su se bavili grupicom ljudi koja prakticira transgresivne aktivnosti („Alpe“), „Ubojstvo svetog jelena“(dakle, treći put u četiri autorova filma u naslovu se spominje životinjska vrsta) u svojoj prvoj polovici djeluje kao ne baš uspješna vježba iz deadpan humora (pisac ovih redova, inače dosta veliki ljubitelj Lanthimosa se nasmijao točno jednom) i socijalna kritika koje zapravo nema. Zapravo, do pedeset i prve minute gledatelj će se uglavnom pitati zašto gleda to što gleda, i to na loš način