Tekstovi sa tagom: oktobarska revolucija

Fetiš velike i vojno moćne države s krajnje ciničnim birokratskim aparatom i pravosuđem je duboko ukorijenjen u podsvijesti ruskih političkih djelatnika i činovnika. Ruska politička elita je trenutno zauzeta grozničavom izgradnjom tabua, od ruske državnosti i pravoslavne vjere do sovjetskog nasljeđa i nedodirljivih heroja Drugog svjetskog rata. Ministar kulture Ruske Federacije Vladimir Medinski je otvoreno priznao kako je povijesni narativ bitniji od povijesnih činjenica. Pitanja gospodarskog razvoja su izbrisana s dnevnog reda, demokratizacija je nemoguća, a gomilanje bogatstva na političkom vrhu predstavlja garanciju otpora bilo kakvim liberalnim promjenama i posljedičnom propitkivanju porijekla imovine. Što god mislili o Putinovoj vlasti, činjenica je da rusko gospodarstvo puzi nimalo zavidnim tempom, što se ponovno najviše odražava na regijama udaljenim od najvećih političkih i gospodarskih centara. U Rusiji je i dalje rasprostranjen fenomen neodgovornog, zapuštenog i očajnog čovjeka koji traži utjehu u najdostupnijim sredstvima, što obično označava alkohol. Pijanstvo nije isključivo ruska pojava, ali se malo gdje mogu pronaći ljudi koji radi neimaštine za potrebe opijanja kupuju supstitute poput tekućine za pranje kupaone ili tonika za kosu

Lenjin je shvatio kako komunizam znači permanentni građanski rat. Dok su boljševici ispraćali brodove prekrcane pripadnicima i simpatizerima pobijeđene Bijele armije na putu prema Istanbulu, širom zemlje su nicali ustanci seljaka kojima se nije svidjela neograničena vlast boljševika nad njihovom imovinom i životima. Posebno neugodna je bila tambovska epizoda u periodu 1920-1921. godine, koja je završila otvaranjem sedam koncentracionih logora, masovnim strijeljanjima, primjenom kemijskog oružja i smrću preko 11.000 pobunjenika. Vojni komunizam je Tambovsku guberniju, inače poznatu kao plodan kraj, doveo do srednjevijekovnog standarda, pa je veći dio ustanika isprva ratovao vilama i kosama. Čak i Trocki je uvidio neophodnost ukidanja vojnog komunizma i vraćanja neke vrste komercijalne motivacije seljaka, o čemu je govorio već 1920. godine, nakon povratka s terena u Sibiru. Međutim, da bi Lenjin promijenio mišljenje o ekonomskoj politici, protiv nove vlasti se morala pobuniti perjanica Oktobarske revolucije. U siječnju 1921. godine, boljševičkoj vladi otkazuje poslušnost Kronštadtski garnizon

S obzirom na Majdansku građansku revoluciju koja ja imala podršku većine ukrajinske populacije, može se reći da Putinovom režimu nije puno u interesu da se slave revolucije. Boljševici i Lenjin su bili uglavnom finansirani „sa strane“, to jest od tadašnje njemačke vlade. Takav narativ i činjenica idu nasuprot političkoj komunikaciji koja se vrši od strane Putina i drugih političara kada se radi o suverenosti države i unutrašnjem integritetu

Otkako je zamišljen, scenarij boljševičkog državnog udara se zasnivao na nametanju svršenog čina predaje vlasti savjetima tijekom Sve-ruskog kongresa savjeta radničkih i vojnih deputata. Sazivanje Kongresa krajem listopada je samo po sebi bilo problematično. Centralni izvršni komitet savjeta je bio protiv pozivanja predstavnika svih ruskih savjeta radnika i vojnika u Petrograd kako Kongres ne bi ometao proces organizacije izbora za ustavnotvornu skupštinu. Boljševici se na takve primjedbe nisu obazirali, već su pokrenuli samostalnu kampanju za održavanje kongresa

Oratorska lavina Trockog 22. listopada postaje nezaustavljiva. U ogromnoj središnjoj sali petrogradskog Narodnog doma (čija je službena funkcija „institucija za narodnu zabavu“) okuplja se gomila vojnika, radnika i predstavnika srednjeg staleža kako bi čuli i vidjeli legendarnog govornika. Trocki okupljenima objavljuje kako će požar boljševičke revolucije biti toliko snažan da će zahvatiti čitav svijet. U rijetkom nastupu iskrenosti, Trocki obaviještava publiku o planovima ukidanja privatnog vlasništva, konfiskacije žitarica, skrivenih novaca, odjeće i obuće te podjele zemlje seljacima. Više nije bitno hoće li netko biti zgrožen ili zbunjen njegovim nastupom. Trocki je ušao u područje koje se u vrhunskom sportu naziva „zona“ i bez napora niže oratorske pobjede

Jedina politička sila koja je izvukla korist iz nervoznog savjetovanja u Moskvi je bila ona kojoj je oduzeto pravo sudjelovanja. Preporod boljševika i njihovo bezobzirno stremljenje kaosu nakon javnog sramoćenja i zatvaranja ili bijega njihovih lidera se moraju činiti upravo natprirodnima, ali boljševička ideja potpunog rušenja svih društvenih normi je za mnoge vojnike i radnike predstavljala jedino jamstvo da se život u Rusiji neće nastaviti odvijati po starim pravilima

Nakon primitka vijesti o padu ruske monarhije, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova uz suglasnost samog cara Wilhelma odlučuje prebaciti ruske revolucionare iz Švicarske u Petrograd zajedno s novčanom donacijom za vođenje antiratne propagande. Eksplozivni teret je dostavljen u Petrograd preko Finske, u vagonu koji je proglašen ekstra-teritorijalnim kako bi osigurao sterilizirani prolazak građana države s kojom je Njemačka u ratu preko njenog teritorija. Radi točnog iznošenja činjenica, nije se radilo o jednom, već o dva vlaka sa statusom diplomatske pošte, s ukupno 159 revolucionara od kojih nisu svi bili boljševici. Sponzorsvo se nije sastojalo samo od jednokratne isplate, već i od tri milijuna njemačkih maraka u zlatu za svaki mjesec podrivačke aktivnosti. Nijemcima nije bilo bitno radi li se tu o boljševicima, menjševicima, lijevim Eserima ili samom crnom đavolu

Tvrdnja da je gospodarski sistem Ruske imperije bio neodrživ je bila prilično otrcana već u vrijeme na koje se odnosila. Naravno da neredi 1905. godine nisu predstavljali posljedicu razmaženosti radničke klase, već nereguliranog maltretiranja radnika koje se odvijalo pred nosom moćne države, iz čega se dalo ispravno zaključiti da državu za radnike jednostavno nije briga. Boljševička propaganda se kasnije veselo uhvatila motiva neefikasnosti carske ekonomije, ali štrajkovi, seoski buntovi i masovni neredi u svojoj osnovi imaju preveliki broj povezanih i nepovezanih uzroka da bi itko imao pravo trijumfalno zaključiti kako je pronašao glavni razlog bez kojeg se revolucija ne bi dogodila

Ili u redakciji 6. novembra nismo čitali mailove, oslepeli od spamova, priopćenja i muzičkih najava, ili smo tek 7. novembra ugledali ono što je valjalo videti dan ranije: pozivnicu da u hotelu “Astorija”, kod stare Železničke stanice, budemo gosti na obeležavanju 100 godina od Oktobarske socijalističke revolucije, sve u organizaciji Nove Komunističke Partije Jugoslavije (NKPJ) i Savaza Komunističke Omladine Jugoslavije (SKOJ)

Sve analize ruskog revolucionarnog pokreta vraćaju se Dostojevskom i osjećaju poniženja radi kojeg njegovi junaci poduzimaju očajničke korake (u jednom od njegovih djela se može pronaći nezaboravna uznemirujuća teza kako je ljudsko stanje prirodno, ali svejedno uvredljivo). Tu nema mjesta trezvenom promišljanju o ekonomskom ili kulturnom razvoju, jer je prije svega potrebno riješiti taj problem s postojanjem: da li tu postoji ikakav smisao ili je ljudski život igra bez cilja? Ukoliko je istina ovo drugo, tada je primitivni životinjski instinkt za preživljavanje jedino što nas zadržava na ovom svijetu. Međutim, kao i sve ljudske karakteristike, instinkt za preživljavanje je kod raznih ljudi različito izražen, pa tako postoje pojedinci kojima je pogled u ponor smrtne propasti privlačniji od zamorne svakodnevice. Ruski terorizam predstavlja izazov nebesima kako bi se bog konačno ukazao, razmjestio ljude na njihova mjesta te riješio pitanje dobra i zla

Jedan američki esejist s istančanim osjećajem za etiku je napisao kako među ljude koji nikada ne bi smjeli vladati svakako spadaju oni bez smisla za humor. U tom smislu je za Rusiju s Petrom bilo nade, pošto se konačno dogodilo da ruski vladar ne pati od kompleksa koji su razjedali psihe polulegitimnih kneževa i patuljastih careva tijekom većeg dijela dotadašnje povijesti ruskih zemalja. S visinom koja bi mu omogućila da igra na poziciji centra u bilo kojoj svjetskoj košarkaškoj ligi i odgovarajućim samopouzdanjem, Petar je bio jedan od sretnika koji su se mogli pohvaliti potpuno ispunjenim životom. Iako se može primjetiti kako je takvo ostvarenje daleko pristupačnije prijestolonasljedniku nego običnom čovjeku, primjer njegovih prethodnika pokazuje da se možete roditi sa zlatnom žlicom u ustima i svejedno ostati ozlojeđeni blesan do kraja života

Mnogi će htjeti odgonetnuti uzroke Lenjinovog odnosa prema ljudima kao sirovini za stvaranje novog društva čija pravila stoje u toliko izraženoj suprotnosti s ljudskom prirodom da je istrebljenje velikog dijela građana na osnovi njihovog stanja svijesti moralo biti dijelom službene politike. Odgovor na ovo pitanje zavisi o tome u kojoj mjeri promatrač smatra Lenjinovu politiku patološkom. Za ljude koji vjeruju kako je socijalizam imao šanse za uspjeh, Lenjinova politika se može učiniti praktičnom i čak opravdanom. Onima koji vide socijalizam kao neuvjerljiv izgovor za nasilje u ime neostvarivih ciljeva, Lenjinova djela se moraju učiniti odrazom psihičke poremećenosti