Tekstovi sa tagom: oliver dragojević

Ostaje nam razbistriti kontroverzu koja to nije o Oliverovom nepopustljivom bojkotu Srbije. Takav Oliver koji navodno zlopamti i ne prašta, ne može ući u kulturu sjećanja koju tek treba stvoriti na ovim prostorima poslije balkanskog tridesetogodišnjeg rata. To nije bio on ni kao osoba niti na to ukazuje njegov opus u kojem ima više vjere, ljubavi i oprosta nego u liturgijama glavnih kršćanskih crkava s ovih prostora u zadnjih četrdeset godina. Poput onog galeba iz njegove pjesme, bio je visoko iznad prizemnog nacionalizma i tribalnog konflikta

Potom su nestašice, benzinski bonovi i redukcije struje počeli suptilno skidati krinku s famozne "složene situacije", tako da smo je vrlo brzo naučili zvati krizom. Gotovo da i nije bilo čovjeka koji nije sa zebnjom pratio izvještaje o "alarmantnoj" inflaciji od nekoliko desetaka posto, ne sluteći da će desetljeće ispratiti uz stopu od dvije i pol tisuće. No već smo tada šale pobrkali s prognozama, jer su nas osamdesete naučile još nečemu: da današnji vic u našoj zemlji sutra postaje stvarnost

Svatko od nas, naravno, lako se može vratiti njihovim izvornim snimkama kad god to poželi, no volio bih čuti kako im i drugi pjevači, pjevačice i sastavi odaju počast ili reformiraju njihove skladbe te time obogaćuju i njihove i vlastite opuse. I ne vrijedi to samo za Olivera i Arsena nego i za neke druge hrvatske glazbene bardove čiju baštinu lagano ipak prekriva prašina zaborava

Tmurne se misli reska svjetla boje;/ krv u moždane, mozak van da skoči;/ nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,/ tuđinska ženo, samilosne oči...

Organizacija teče onako kako i dolikuje tridesetodišnjem jubileju. Tu su koncerti pod nazivom Splitski biseri i Marjane, Marjane. Runjić je izvršio dobar odabir skladbi. Tu su  ponoćni koncerti Vice Vukova (nakon 19 godina pauze) i Tereze Kesovije. Govorka se i o novom mogućem direktoru nakon odlaska Zdenka Runjića. Najčešće spominjani je splitski skladatelj Joško Banov. Tereza je uzbuđena nastupom na festivalu na kojemu je od samih početaka, a srdi se veteran Đorđi Peruzović, kojega organizatori nisu pozvali…

Premda je bilo bezbroj nagrada na Splitu' 89, one nisu mogle obuhvatiti i najbolje pjesme, ali je nedvojbeno da su Đavoli apsolutni, istinski pobjednici Prokurativa te godine. Sve je bolja večer „Marjane, Marjane“. Većina od tih pjesama mirne je duše mogla ući u konkurenciju večeri zabavnih melodija.  „Splitski biseri“ bilježe drugu dekadu. Deset godina festivala Split ne može se strpati u jednu večer i predstaviti kroz samo 12 skladbi. Premalo je to za najbolje godine Splita. Runjića, dakako, ima nekako najviše, što se i može opravdati jer je to njegovo najplodnije autorsko razdoblje

Splitski festival stajao je osamnaest starih milijardi i na njemu je nastupilo više od stotinu izvođača. Organizatori su ga opisali kao mješavinu  dalmatinsko-dalmatinskog, dalmatinsko-grčkog i dalmatinsko-mesamskog stila i očekuju da će im taj frutti di mare vratiti barem polovicu uloženoga. Izašao je dvostruki album i video-kazeta, pa oni koje ovakve priredbe vesele mogu u njima audiovizualno uživati cijele godine. Organizatori su ovaj put svoj posao obavili doista profesionalno, ali kad bi Zdenko Runjić i Davor Petrić mogli narediti pjevačicama da se odjenu dolično i da od sebe u kuloarima ne prave cirkus, Splitski bi festival možda počeo funkcionirati kao priredba vrijedna pažnje i onih koji mogu podnijeti nešto kompleksnije od kombinacije: haljina sa što više proreza i pjesma sa što manje tonova

Listajući svoje i tuđe tekstove, odmjeravam novinarske zahvate s drugima koji su te godine kao i ja pisali o festivalu zabavne glazbe Split '87. I nalazim da smo zapravo svi bili jedinstveni u nekim ocjenama, a opet i različiti u pristupu i svemu onomu što nas kao ljude od pera dijeli. Neki su u Splitu '87 vidjeli smak svijeta, a poneki su uz najbolju volju pokušavali pronaći i nešto dobro u tom poremećenom svijetu glazbe   

Festival Split' 86 dao nam je „Mižerju“ Zdenka Runjića, „Konobu“ Slobodana M. Kovačevića, Huljićevu „Ne mogu da ga ne volim“ , „Vrijeme ljubavi“ Joška Banova, „Odakle se čisti riba“ Duška Mucala, te pjesmu „Da more zna“ Grigora Koprova. Dobra je bila i skladba Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića „Pismo“, koju je pjevala Jasna Zlokić u izlučnoj večeri, ali ne i u finalu ( zbog bolesti). Na pobjedničko postolje Splita' 86 popeli su se Ivo Lesić, autor prvonagrađene skladbe „Molim te, ostani“ i interpretatorica Tereza Kesovija. Što se pak žirija tiče, bili su s pravom skloniji Jošku Banovu i Zorici Kondži s pjesmom „Vrijeme ljubavi“

Neshvatljivo je da  publika nije malo bolje poslušala vrhunsku izvedbu Jasne Zlokić i klape Ošjak. „Pjesmo moja“, sjajna je numera Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića koju je veloluški slavuj Jasna Zlokić uz pomoć sumještana iz klape Ošjak, donijela na najbolji mogući način. Prokurative su se doslovno tresle od ljepote vokala i glazbe. Još jednom su dokazali kontinentalci, ovog puta Dujmić i Mihaljević, da jednako dobro kao i autori s mora,  znaju napisati pravu dalmatinsku pjesmu. Ipak, morali su se zadovoljiti tek samo Brončanim grbom grada Splita na jubilarnom, 25. festivalu zabavne glazbe Split '85

Teo Trumbić ponovno je sve iznenadio. Njegova skladba „Pusti me, majko“ već prve izlučne večeri dobila je rekordan broj glasova publike, a nakon proglašenja pobjednika u finalu Trumbić  je izjavio: „Bolje da smo pobijedili mi nego neki mangup!“

Festival Split' 82 ostat će u pamćenju po sustavu glasovanja i to izravno, javno s pozornice. Nakon svake pjesme. Veliki skandal pripremio je Oliver Dragojević koji je Runjićevu pjesmu otpjevao za televizijsko gledalište nekoliko sati prije javnog nastupa na Prokurativama. Diskvalificirati ili ne? Ne! Ali i Oliver je imao svoju priredbu za priredbu. Uredno je došao na finalnu večer, ali je već oko 20.30 sati ispario s Prokurativa. Bio je to veliki skandal koji su mediji posebno istakli, dakako, protumačivši taj potez kao hirovitost zvijezde. Kad bi to preveli na današnji jezik, na slučajeve da se već izvođene pjesme i to po nekoliko mjeseci prije festivala, ravnopravno takmiče u konkurenciji s ostalima, Oliverov slučaj iz 1982. godine uistinu bi bio priča za dječji vrtić

Mogao bi Split ’81 proći i s nekom boljom ocjenom. Nedostajalo je možda malo više pravih zvijezda. Poput Tereze Kesovije koja nije nastupila, ali je bila na Prokurativama kako bi promovirala svoj novi LP. Oko festivala se vrtjelo točno 196 novinara, što nije mali broj, a uglavnom su bili negdje u blizini Nede Ukraden, tadašnje zvijezde YU estrade, koja se bez nekog posebnog razloga šepurila na Prokurativama...

Jubilarni Split ’80 ipak je nešto ponudio i ostavio za današnje zaljubljenike dobre glazbe. Recimo, pjesmu Zdenka Runjića „Piva klapa ispo’ volta“, zatim Dujmićevu i Popadićevu skladbu „Čuješ li me jel’ ti drago“ u izvedbi Novih fosila ( prva nagrada stručnog žirija),  odličnu pjesmu „Dobra ti večer, mati moja“ Dušana Šarca i Krste Jurasa u izvedbi Miše Kovača. Nije loša bila ni „Slađe od vina“ (Runjić) s Milom Hrnićem, pa već legendarna „Lastavica“ (opet Runjić), numera „Roko“ Tomislava Ivčića,  „Nadalina“ (Runjić) s Borisom Dvornikom i Oliverom, pa „Šjor Bepo Bagulin“, koju su pjevala braća Ivčić i Đani Maršan, potom čuvena „Maslina je neobrana“ Dušana Šarca i Drage Britvića u vrhunskoj izvedbi Klape Šibenik, pa „Staro vino“, skladba Tea Trumbića u izvedbi Mikija Jevremovića…Pregršt dobrih pjesama od kojih bi samo spomenute s ovog festivala mogle osvjetlati obraz petogodišnjeg djelovanja nekog današnjeg glazbenog okupljanja

Split ’79 prvi put je pustio stihove koji su bili pisani ekavicom: „Imao sam kao mali strašan elan/ snivao sam da ću proći svet/ da ću stići do Afrike/ ko’ Magelan“ (Panonski mornar). Dakako, to je sitnica, jer se na istoj pozornici pjevalo na mnogim jezicima kad je Festival bio internacionalnog karaktera, ali nikad se nije dogodilo da su Slovenci, pa ni Srbijanci, pjevali na svom jeziku. Dapače, čak je i Đorđe Marjanović nastojao biti što bliži jeziku domaćina, što mu nije uspijevalo, ali je bilo korektno i simpatično. Pa i veliki Miki Jevremović  bio je sjajan tumač pjesme i podneblja. I zato je malo čudna bila pobjeda Balaševića usred Splita, i to od publike. Bez obzira na karizmu!