Tekstovi sa tagom: opsada

Sarajevo

Nostalgična priča o pismima, fotografiji i sportu kroz vihor rata i surove politike

Magično ratno pismo

Pred osvit Nove 1993. godine, tata me je uslikao sa olimpijskim fotoaparatom. Na slici se nalazim u vaterpolo kapici beogradskog Partizana. Ta fotografija je bila deo jednog od mnogih pisama koje sam slao najbližoj familiji u opkoljenom Sarajevu. Bilo mi je dvanaest godina. I sanjao sam olimpijski san. Iste noći, 93 projektila su krenula na dugi put. Da razaraju, prkose i lome. Duše i tela
Sarajevo

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (7)

U opsednutom Sarajevu

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Sarajevo opsada

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (5)

Sarajevski pakao

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Sarajevo

Podsećanje na rat u Bosni: Knjiga “Ljubi bližnjeg svog” (4)

Nemilosrdna zemlja

Peter Maass je radio kao strani dopisnik iz Azije i Evrope, u periodu od 1983. do 1995. godine. Članci su mu objavljivani u listovima Washington Post, New York Times, Wall Street Journal i New Republic. Za knjigu „Ljubi bližnjega svoga” dobio je 1997. nagradu za Knjigu godine Los Angeles Timesa (1997 A Times Book Of The Year Award) i nagradu 1997 Overseas Press Club Prize. Peter Maass živi u Njujorku i redovito piše za magazine New Yorker, Wired i Slate. O knjizi “Ljubi bližnjeg svog” Peter Maas kaže: “Ova knjiga opisuje ljude i događaje usidrene u ratu u Bosni, ali nije ni historija tog sukoba niti predviđanje njegovog krajnjeg ishoda. U stvarima rata i mira, bolje je odoljeti navadi predviđanja. Posljednji događaji i iznenadni obrti za ovu knjigu su od drugorazrenog značaja, i u svakom slučaju oni samo slijede putanju uspostavljenu 1992. i 1993. godine, kad sam izvještavao o ratu u Bosni. Jer, tragedija i patnje ljudi koji su opisani na stranicama što slijede nisu se od tada promijenile: mrtvi nisu ustali iz svojih grobova; sumnja nije prerasla u vjeru. Štaviše, ono što se dogodilo tim ljudima, dešavalo se i ljudima u drugim zemljama i desiće se ponovno. Rat i njegovi pratioci - kukavičluk i junaštvo - univerzalne su osobine rata. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje ‘Zašto?’. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu”. Delove iz knjige Petera Maasa donosimo u devet nastavaka
Sarajevo

Opsada Sarajeva: Svedočanstva preživelih (6)

I ovdje ima užasa, ali je ipak samo malo ljudi obolilo od opake mržnje

Žene u crnom objavile su 2007. godine knjigu „Ženska strana rata“, u kojoj su objavljena i pisma žena iz Sarajeva pod opsadom. Prenosimo njihove potresne priče o životu pod Mladićevim i Karadžićevim granatama i snajperima, u nekoliko nastavaka
Markale

Opsada Sarajeva: Svedočanstva preživelih (5)

Smrt na Markalama se normalnim ljudskim mozgom ne može obuhvatiti

Žene u crnom objavile su 2007. godine knjigu „Ženska strana rata“, u kojoj su objavljena i pisma žena iz Sarajeva pod opsadom. Prenosimo njihove potresne priče o životu pod Mladićevim i Karadžićevim granatama i snajperima, u nekoliko nastavaka
Sarajevo

Opsada Sarajeva: Svedočanstva preživelih (4)

Normalan život pod granatama i puščanim mecima

Žene u crnom objavile su 2007. godine knjigu „Ženska strana rata“, u kojoj su objavljena i pisma žena iz Sarajeva pod opsadom. Prenosimo njihove potresne priče o životu pod Mladićevim i Karadžićevim granatama i snajperima, u nekoliko nastavaka
Sarajevo

Opsada Sarajeva: Svedočanstva preživelih (3)

Snajperi ponovo pucaju po Tršćanskoj ulici

Žene u crnom objavile su 2007. godine knjigu „Ženska strana rata“, u kojoj se nalaze i delovi knjige “Priručnik za preživljavanje” koju je uredila Suada Kapić. Tu su objavljena svedočanstva žena koje su preživele opsadu Sarajeva. Prenosimo njihove potresne priče o životu pod Mladićevim i Karadžićevim granatama i snajperima, u nekoliko nastavaka
Sarajevo

Opsada Sarajeva: Svedočanstva preživelih (2)

Svakog časa bili smo suočeni sa smrću

Žene u crnom objavile su 2007. godine knjigu „Ženska strana rata“, u kojoj se nalaze i delovi knjige “Priručnik za preživljavanje” koju je uredila Suada Kapić. Tu su objavljena svedočanstva žena koje su preživele opsadu Sarajeva. Prenosimo njihove potresne priče o životu pod Mladićevim i Karadžićevim granatama i snajperima, u nekoliko nastavaka
sarajevo

Opsada Sarajeva: Svedočanstva preživelih (1)

Odjednom neko puca, a ti ne možeš da se pokreneš

Žene u crnom objavile su 2007. godine knjigu „Ženska strana rata“, u kojoj se nalaze i delovi knjige “Priručnik za preživljavanje” koju je uredila Suada Kapić. Tu su objavljena svedočanstva žena koje su preživele opsadu Sarajeva. Prenosimo njihove potresne priče o životu pod Mladićevim i Karadžićevim granatama i snajperima, u nekoliko nastavaka
Izets1

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (2)

Staneš u red za hljeb i završiš na Traumatologiji sa odsječenom nogom

Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on "paljanske koljače" kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja. Veruje pesnik u borbu kao u sukob poput onog koje je imao sa Oskarom Davičom pre rata, ali ne kao kada "Ćosić, Isaković, Ekmečić, Crnčević, Nogo -/ oni ne napadaju,/ oni – ubijaju"
Sarajevo

Buđenje iz ravnodušnosti

Vraćanje Sarajevu

Nije bilo pitanje političkog stava, još manje ideološkog, u vezi sa katastrofom koju smo doživljavali u Sarajevu i sa Sarajevom, nego je bilo pitanje totalne ljudskosti – ljudskost je bila u prvom redu u pitanju. I ako je tako, onda nisi morao da imaš misao i stav, morao si očajavati nad onim što se dešavalo u Sarajevu. E, sad, je li očajavanje program? Nije! Je li očajavanje ljudskost? Jeste! U tom trenutku, za mene, ono je bilo kriterijum, kriterijum ljudskosti
Aace 03 S

Đeneral Mladić između korica: O knjizi “Komandant”  (Vukotić medija, 2018)

Ritam zločina, genocida i falsifikata

Rat je završen, Mladić, kao kroz jecaje, konstatuje: "Rat nismo izgubili ni dobili, što je možda i tragedija. Nametnuta nam je takva politika da se rat ne završi vojničkim putem". Nije Ratko izgubio rat, pobednik je, vole ga Srbi, eno ga na majicama, grafitima, eno njegove vaspitno zapuštene vojske na ulicama, ekranima, u parlamentima s ove i one strane Drine. Evo ga u knjigama.
Sarajevo

Retro intervju: Bogdan Bogdanović

Beograd je mirno gledao kako Sarajevo gori

I to spada u problem srpske inteligencije. Ona je podstrekivala i podržavala srpski autizam. Srbi su sada kao autistično dete, koje ne kontaktira sa spoljnjim svetom, koje nije u mogućnosti da bilo šta izgovori, koje nije u mogućnosti da čuje šta mu se govori. Srbija nije u stanju da čuje šta se govori, šta se misli, niti je u stanju da ode čak i do Zagreba. Srbija nije u stanju da vidi u kom je svetu. Ona je u jednom lažnom svetu, u lažnoj stvarnosti. Ovo što vidite nije "stvarna stvarnost", ovo je srpska stvarnost. Ta srpska stvarnost je luda stvarnost. Završne akorde toj ludoj stvarnosti dao je Slobodan Milošević, koji je i sam van pameti i van stvarnosti
Ratt 02 S

Ni prvi, ali ni posljednji opsjednuti grad

Sarajevo, svjetski rekord patnje

Upravo preživljavamo, ko je te sreće ili nesreće da je još živ, žalosni "jubilej" - 1000 dana zatočeništva građana i njihovog grada. To što smo odavna "prevalili" najduže svjetske blokade, ne znači da je s ovom našom gotovo. Nažalost, u ovom morbidnom postavljanju rekorda ne postoji svjetski sudija koji bi digao zastavicu s riječima: "Dosta!" Tako Sarajlije idu dalje, ne bi li posljednji preživjeli ipak ispričali svijetu koliko opsade, uopšte, mogu da traju