Tekstovi sa tagom: optimizam

Pesimisti su upućeniji, informiraniji, trezveniji, svakako bolje poznaju vrijeme i prostor, ali divljenje ovom prigodom ipak odlazi optimistima: vidjeti sve što se dešava, a ipak zadržati vjeru u dobrog čovjeka, zahvalnu djecu, odane prijatelje, poštenu politiku, odgovorne banke, stabilnu klimu i nepromjenjive geomorfološke namjere planete – e svaka čast, gdje čuli i ne čuli

Šta je pravi put? Vrijedi li se boriti za sopstvenu sreću? Ili smo obavezni izgarati za zajednicu, i to na svoju štetu? Je li sreća vrijedna treninga? I je li rad na sopstvenom usavršavanju takođe društveno koristan rad, jer ako uspijete istrenirati sreću, onda ste direktno doprinijeli društvu, poklanjajući mu makar jednu zadovoljnu i ispunjenu jedinku? Ili je društveni aktivizam autentična forma sreće? Pitanja, pitanja, pitanja…

I nema čovjeka koji neće pristati na tu malu, ali sudbonosnu korekciju vlastitoga ega, vlastitoga libida, vlastite svijesti. Jer prisjetimo se samo one lagane opijenosti i sreće iza treće čaše vina, ili okusa jutarnje kave, ili opuštajućeg osjećaja nakon stimulirajućeg, iscjeljujućeg seksa – sada će svi ti sjajni osjećaji biti oživotvoreni, ostvareni kroz mali korektivni program, u jednom nevidljivom, neinvazivnom zahvatu, nakon kojega ćemo zauvijek ostati sretni, opušteni, nikada više melankolični, nikada depresivni, anksiozni ili, ne daj bože, suicidni

Istorija ljudskog roda je neprekidno usavršavanje držanja ljudi u pokornosti i povremenih pobuna podanika koji bi da postanu slobodni građani. Sila oličena u vojsci i policiji usavršavala se kroz zakone i potpomagala religijom, indoktrinirajući verujuće da je za koračanje rajskim stazama nužno poštovati zapovest: „Dajte ćesarevo ćesaru, a Božije Bogu.“ Jednostavan recept za mirno prihvatanje ropske sudbine, pseudoslobodnom voljom