Tekstovi sa tagom: osamdesete

Pollak 01 S

Interview: Goran Polak o svom blogu Stražarni lopov

Priče o izgubljenoj generaciji, rock’n’rollu i odrastanju u državi sa šest republika

Regionalna alternativna glazbena scena, zajedno s usponom novog vala, obilježila je mnoge mladosti. Iz perspektive Zagrepčana koji je velik dio svoje mladosti proveo na rock i punk koncertima, kraj prošlog stoljeća izgleda ponešto drukčije od onoga na što smo navikli. Svaki tekst na blogu Stražarni lopov Gorana Polaka iznova prisjeća na te prošle dane, budi nostalgiju i sve koji dijele njegove uspomene, a ima ih, uspijeva odvesti na putovanje kroz vrijeme
Knedl 01 S

Parizer za doručak i ručak za tri dana

Kako se jelo osamdesetih

Sećate se vremena stabilizacije, bonovi za kafu, ulje i šećer. Imala sam u kući neki kuvar u kome je skoro svaki recept tražio slatku pavlaku, a nije bilo šanse da je nađem u običnim prodavnicama, samo sam mogla da gledam slike tih poslastica. Srećom, mama je radila na Dedinju pa je povremeno dopremala  “egzotičniju“ robu iz, za to vreme, super snabdevenog  C-marketa
Aas 01 S

U škripcu: Greatest Hits Collection (Croatia Records)

Godine ljubavi i slave

Ono što su U škripcu napravili u svega četiri godine ljubavi, od 1981. do 1984. svakako ovome bandu priskrbljuje status jednoga od najvažnijih grupa na ovim prostorima s dva antologijska albuma
Aadr 03 S

Privatna SFRJ istorija: Osamdesete, na korak od slave

Ne budite zabrinuti, budite vrlo zabrinuti

Decenijama odgajan mit o socijalnoj sigurnosti države koja ima reč socijalizam u imenu delotvorno je krunjen izveštajima o prezaduženosti zemlje izricanim tonovima duboke uznemirenosti, tugaljivim pričama o promašenim investicijama, besmislenim nestašicama kafe ili ulja ili još apsurdnijim restrikcijama struje koje su kulminirale u metaforičnom "raspadu sistema"

Goran Pavelić Pipo: Arhivirana photo povijest (1)

Osamdesete u koloru

Naš dragi Goran Pavelić Pipo, jedan od najprilježnijih čuvara Bolje prošlosti, vraća se sa svojim kolor-radovima nastalim osamdesetih godina. Svega tu ima: i rokera i curica i povjesničara umjetnosti i novinara i dragih ljudi s kojima je Pipo dijelio zagrebački asfalt i prostor ispred ''Zvečke'' ili ''Blata''. Kako sam kaže “to su ljudi koje sam svakodnevno viđao na zagrebačkim ulicama ili smo se sretali negdje drugdje”. Priličan dio ovih fotografija nikad nije objavljen, te je zadovoljstvo tim veće što se premijerno pojavljuju na našem XXZ portalu, a biće ih još u nekoliko nastavaka...
Brpok 07 S

Moja privatna istorija

Drvim, dakle postojim!

Ironija je i da su „Novosti“ u svojoj biblioteci objavile 2004. godine roman koji je dobio NIN-ovu nagradu daleke 1966. pod mangupskim naslovom „Drviš i smrt“. Zvuči kao antiseksualna poruka ili kao filozofska misao o smislu života. Doduše, na koricama je naslov pravi, greška je samo na unutrašnjem listu koji nas uvodi u priču, pre posvete voljenoj ženi Darki. I pre pomenutog citata iz Kur’ana
Assete 05 S

Sjećanje na osamdesete

Plan je bio da živimo vječno

Ponekad se i sinkronizirano pjevalo jer uvijek se netko našao s raštimanom gitarom i bogatim poznavanjem pet ili šest akorda. Cigarete, Filter 57, su se trošile i trovale pluća, nekima trajno ostavljajući traga, ali nitko to tada nije znao. Osim toga, plan se sastojao od toga da će se živjeti vječno. I tako su se slične epizode ponavljale jednom mjesečno, a adrese okupljanja alternirale, ovisno o tome čiji bi se roditelji otputili na nekakvo poslovno putovanje (čitaj: bijeg od napornih tinejdžera). Kada su se, međutim, planeti pogrešno posložili i apstinencija od druženja odužila, tražili su se drugi načini zabave. Za novac se svima fućkalo, ali ti je bio nužan ako si želio otići na neki koncert
Vammp 03 S

Nametanje memorije

Puno je čudovišta oko nas

Španjolski časopis Cambio 16, kojeg je stoti dodatak za kulturu upravo objavljen (1988), došao je na ideju da od brojnih pisaca dobije tekst o memoriji. Tema je dodatka bila Sjećanje, a od pisaca se tražilo da se nečega prisjete ili da nešto napišu o sjećanju. Pisci dakako nemaju bolju memoriju od ostalog svijeta: kao i kod ostalih njihova memorija može biti varljiva, prolazna, nepotpuna. No to nije važno. Važno je da oni produciraju memoriju. Književnost je, povrh svega, memorija, duga memorija svih nas.
Zurr 01 S

Retro: Reportaža Zorana Peza za zagrebački „Start“ 1982.

Kupatilo je shvatilo: Najatraktivniji žurevi u Beogradu

Moderni Singidunum je, sasvim kao na domaćem filmu, samo još više; ispresijecan neonom, pasažima, išaran tramvajskim tračnicama, izduben robnim kućama i diskotekama... Beograd je hrabro modelirao jugoslavensku medijsku kulturu osamdesetih godina. U igri su umjetnost, pomalo potcijenjeni rock'n'roll, alternativna pret-a-porter moda, design, video, u igri su magazini, noćni i ekskluzivni klubovi, restorani
Crno bijeli svijet4

TV serija "Crno bijeli svijet" (HRT)

Nostalgija za osamdesetima

Serija se i dalje bavi nostalgijom za 80-ima, kada nismo imali puno toga, no svijet je izgledao uzbudljiv i lijep. Iako je prva epizoda donijela gorak pogled na kraj priče pa su događaji iz 1984. godine povezani s onima s početka 90-ih, ova serija Gorana Kulenovića ipak se nastavila u revijalnom tonu evocirajući glavne toponime toga doba - od pojave aerobika, vladavine Stipe Šuvara, epidemije radničkih bolovanja, kupanja na Jarunu, pojave prvih zagrebačkih butika, kupovine benzina na bonove...
Pokris 10 S

Inventura bivšeg pušača:  Abeceda duhanskog užitka osamdesetih u SFRJ

Kako sam popušio sve redom

Aromatično lišće lovorike ili javorike, naravno, nema nikakve veze s cigaretama, ali ima s odrastanjem. Kao djeca iz škole Podmurvice lovor smo najprije pušili u istoimenom grmu, imitirajući tako odrasle, a u stvarnosti smo se samo davili pukušavajući pušiti te tompuse od svježeg lovorovog lišća. U drugoj fazi, kada su hrabriji počeli pušiti prave cigarete, lišće lovora se žvakalo da se ne osjeti kako smo pušili. Glupo i naivno, ali eto, da "ne se zaboravi", kako bi to zvonko formulirao izvjesni Tripče
Aaml 02 S

Moja privatna istorija: Ljetovati na Jadranu, osamdesetih

Plemena su prolazna, Mljet je večan

Zeleni nacionalni park uronjen u plavetnilo Jadrana, nedaleko od Dubrovnika i Trstenog odakle se do njega trajektom moglo stići, veliki površinom i siromašan žiteljima pružao je osećaj bega od civilizacije svima onima koji su kako to Ian Curtis opeva „nosili teret na svojim plećima“. Verovatno najsocijalističkije demokratsko mesto Jadrana gde su svi postajali jednaki samom činjenicom da su tamo. Worholov Factory propušten kroz Rundekove stihove, sveta familija bitnika, umetnika i autsajdera svih kolorita
Hauuso 05 S

Noćni život Beograda ranih osamdesetih

Gde to mladi pronalaze utočište i zabavu?

Vremenom se menja i izgled zabava, više nije bitno dati samo gajbu, prostor, bitno je i imati neki program; mini koncert, svoj šou, performance nekog umetnika, napraviti happening, foto studio, polaroid akciju, izbor najgirl sa šouom, snimanje i gledanje videotejpa, piće, koktele - ne pije se više pivo već frappe, fuzzes, martini. Mašine se gase, čuje se mjuz, ceo kvart je živnuo. Lepe devojke se slikaju na autima, blicevi i noge sevaju. Domaćin, novosvesni, se izdvaja, niko ga ne poznaje, svi idu za njim, prvi, drugi, treći sprat i - vrata raja. Sto ljudi, osmesi na licu, muzičke mašine se pale, zidovi se tresu, vreme staje. Beograd by night. Body art žur sa dobrim mjuzom: FILM, FILIM, FILM!!! Mi smo uvek zajedno - naše devojke su najlepše u gradu!
Sgls 07 S

Deca srebrne emulzije (3)

Eldorado naših života

Službeni glasnik objavio je knjigu “Deca srebrne emulzije” Zorana Vujovića. Novi talas nije činila samo muzika već način života ljudi koji su u to vreme šetali beogradskim ulicama, odlazili na koncerte, provodili večeri na Akademiji ili na čuvenim kućnim žurkama i na kraju postali legende asfalta. Mnogi od njih bili bi zauvek zaboravljeni da nije bilo fotografa, koji su imali samo jedan zadatak: da na filmu zaustave trenutak kada je život postao umetnost. A jedan od njih je upravo Zoran Vujović Vuja. U knjizi su sabrane fotografije na kojima su, uz kultne bendove kao što su Partibrejkersi, EKV, Električni orgazam, Haustor, Azra, Figure ili Kandinski, ovekovečeni između ostalih i čuveni Pera Ložač, Đole Trip, Dragan Lubarda, Sonja Savić, Džoni Racković, Biljana Trifunović Bezideja, Satan Panonski, Fleka, Tanja Haj, Aleksandra Ilić Aki, Slobodan Nedeljković Žonki. Sve njih prate priče koje je Zoran Vujović čuo i sa čitaocima ih podelio u ovoj knjizi. Prenosimo nekoliko priča iz knjige
Artrr 06 S

Vremeplov: Kako se Zagreb zabavljao proteklih decenija (3)

Osamdesete: Bezbrižna i vesela vremena

Zanimljivo je da je tada spika bila užasno apolitična. Tko se bavio politikom, bio je kreten... Rijetko tko je bio u Partiji, a o onome tko je bio – mislilo se da ima neke podle namjere. Tad smo se puno više miksali i bilo je glupo pitati odakle si. Nacija nije ništa predstavljala. Bilo je to malo gušeno, ali nama je nacionalizam bio, u stvari, kretenska spika s obzirom na jaku relaciju Zagreb-Beograd i putovanja po cijeloj Jugi... Sve se miksalo. Nitko tada nije imao pojma da će sve otići u kurac - sjeća se Zoran Pezo koji je osamdesetih giodina započeo projekat Vesele televizije