Tekstovi sa tagom: osamdesete

Najkontroverznija domaća rok pevačica, Slađana Milošević, odlučila je da po svaku cenu opravda rok-epitete koji joj se prišivaju. Svedoci smo izlaska na tržište njene prve long plej ploče, "Gorim od želje da ubijem noć". Muzički ploča je prijatno iznenađenje. Stilski - rok, naravno

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Regionalna alternativna glazbena scena, zajedno s usponom novog vala, obilježila je mnoge mladosti. Iz perspektive Zagrepčana koji je velik dio svoje mladosti proveo na rock i punk koncertima, kraj prošlog stoljeća izgleda ponešto drukčije od onoga na što smo navikli. Svaki tekst na blogu Stražarni lopov Gorana Polaka iznova prisjeća na te prošle dane, budi nostalgiju i sve koji dijele njegove uspomene, a ima ih, uspijeva odvesti na putovanje kroz vrijeme

Sećate se vremena stabilizacije, bonovi za kafu, ulje i šećer. Imala sam u kući neki kuvar u kome je skoro svaki recept tražio slatku pavlaku, a nije bilo šanse da je nađem u običnim prodavnicama, samo sam mogla da gledam slike tih poslastica. Srećom, mama je radila na Dedinju pa je povremeno dopremala  “egzotičniju“ robu iz, za to vreme, super snabdevenog  C-marketa

Ono što su U škripcu napravili u svega četiri godine ljubavi, od 1981. do 1984. svakako ovome bandu priskrbljuje status jednoga od najvažnijih grupa na ovim prostorima s dva antologijska albuma

Decenijama odgajan mit o socijalnoj sigurnosti države koja ima reč socijalizam u imenu delotvorno je krunjen izveštajima o prezaduženosti zemlje izricanim tonovima duboke uznemirenosti, tugaljivim pričama o promašenim investicijama, besmislenim nestašicama kafe ili ulja ili još apsurdnijim restrikcijama struje koje su kulminirale u metaforičnom "raspadu sistema"

Naš dragi Goran Pavelić Pipo, jedan od najprilježnijih čuvara Bolje prošlosti, vraća se sa svojim kolor-radovima nastalim osamdesetih godina. Svega tu ima: i rokera i curica i povjesničara umjetnosti i novinara i dragih ljudi s kojima je Pipo dijelio zagrebački asfalt i prostor ispred ''Zvečke'' ili ''Blata''. Kako sam kaže “to su ljudi koje sam svakodnevno viđao na zagrebačkim ulicama ili smo se sretali negdje drugdje”. Priličan dio ovih fotografija nikad nije objavljen, te je zadovoljstvo tim veće što se premijerno pojavljuju na našem XXZ portalu, a biće ih još u nekoliko nastavaka...

Ironija je i da su „Novosti“ u svojoj biblioteci objavile 2004. godine roman koji je dobio NIN-ovu nagradu daleke 1966. pod mangupskim naslovom „Drviš i smrt“. Zvuči kao antiseksualna poruka ili kao filozofska misao o smislu života. Doduše, na koricama je naslov pravi, greška je samo na unutrašnjem listu koji nas uvodi u priču, pre posvete voljenoj ženi Darki. I pre pomenutog citata iz Kur’ana

Ponekad se i sinkronizirano pjevalo jer uvijek se netko našao s raštimanom gitarom i bogatim poznavanjem pet ili šest akorda. Cigarete, Filter 57, su se trošile i trovale pluća, nekima trajno ostavljajući traga, ali nitko to tada nije znao. Osim toga, plan se sastojao od toga da će se živjeti vječno. I tako su se slične epizode ponavljale jednom mjesečno, a adrese okupljanja alternirale, ovisno o tome čiji bi se roditelji otputili na nekakvo poslovno putovanje (čitaj: bijeg od napornih tinejdžera). Kada su se, međutim, planeti pogrešno posložili i apstinencija od druženja odužila, tražili su se drugi načini zabave. Za novac se svima fućkalo, ali ti je bio nužan ako si želio otići na neki koncert

Španjolski časopis Cambio 16, kojeg je stoti dodatak za kulturu upravo objavljen (1988), došao je na ideju da od brojnih pisaca dobije tekst o memoriji. Tema je dodatka bila Sjećanje, a od pisaca se tražilo da se nečega prisjete ili da nešto napišu o sjećanju. Pisci dakako nemaju bolju memoriju od ostalog svijeta: kao i kod ostalih njihova memorija može biti varljiva, prolazna, nepotpuna. No to nije važno. Važno je da oni produciraju memoriju. Književnost je, povrh svega, memorija, duga memorija svih nas.

Moderni Singidunum je, sasvim kao na domaćem filmu, samo još više; ispresijecan neonom, pasažima, išaran tramvajskim tračnicama, izduben robnim kućama i diskotekama... Beograd je hrabro modelirao jugoslavensku medijsku kulturu osamdesetih godina. U igri su umjetnost, pomalo potcijenjeni rock'n'roll, alternativna pret-a-porter moda, design, video, u igri su magazini, noćni i ekskluzivni klubovi, restorani

Serija se i dalje bavi nostalgijom za 80-ima, kada nismo imali puno toga, no svijet je izgledao uzbudljiv i lijep. Iako je prva epizoda donijela gorak pogled na kraj priče pa su događaji iz 1984. godine povezani s onima s početka 90-ih, ova serija Gorana Kulenovića ipak se nastavila u revijalnom tonu evocirajući glavne toponime toga doba - od pojave aerobika, vladavine Stipe Šuvara, epidemije radničkih bolovanja, kupanja na Jarunu, pojave prvih zagrebačkih butika, kupovine benzina na bonove...

Aromatično lišće lovorike ili javorike, naravno, nema nikakve veze s cigaretama, ali ima s odrastanjem. Kao djeca iz škole Podmurvice lovor smo najprije pušili u istoimenom grmu, imitirajući tako odrasle, a u stvarnosti smo se samo davili pukušavajući pušiti te tompuse od svježeg lovorovog lišća. U drugoj fazi, kada su hrabriji počeli pušiti prave cigarete, lišće lovora se žvakalo da se ne osjeti kako smo pušili. Glupo i naivno, ali eto, da "ne se zaboravi", kako bi to zvonko formulirao izvjesni Tripče

Zeleni nacionalni park uronjen u plavetnilo Jadrana, nedaleko od Dubrovnika i Trstenog odakle se do njega trajektom moglo stići, veliki površinom i siromašan žiteljima pružao je osećaj bega od civilizacije svima onima koji su kako to Ian Curtis opeva „nosili teret na svojim plećima“. Verovatno najsocijalističkije demokratsko mesto Jadrana gde su svi postajali jednaki samom činjenicom da su tamo. Worholov Factory propušten kroz Rundekove stihove, sveta familija bitnika, umetnika i autsajdera svih kolorita

Vremenom se menja i izgled zabava, više nije bitno dati samo gajbu, prostor, bitno je i imati neki program; mini koncert, svoj šou, performance nekog umetnika, napraviti happening, foto studio, polaroid akciju, izbor najgirl sa šouom, snimanje i gledanje videotejpa, piće, koktele - ne pije se više pivo već frappe, fuzzes, martini. Mašine se gase, čuje se mjuz, ceo kvart je živnuo. Lepe devojke se slikaju na autima, blicevi i noge sevaju. Domaćin, novosvesni, se izdvaja, niko ga ne poznaje, svi idu za njim, prvi, drugi, treći sprat i - vrata raja. Sto ljudi, osmesi na licu, muzičke mašine se pale, zidovi se tresu, vreme staje. Beograd by night. Body art žur sa dobrim mjuzom: FILM, FILIM, FILM!!! Mi smo uvek zajedno - naše devojke su najlepše u gradu!