Tekstovi sa tagom: pandemija

U okviru nove kampanje koja je počela ove nedelje, zaposleni u Meridianu uručiće pakete sa neophodnom medicinskom opremom, potrepštinama i osveženjem za bolnice, novouspostavljene kovid ambulante i zdravstvene centre koji se mesecima nalaze na prvoj liniji borbe protiv infekcije

Tvorci serije opisali su je kao "postapokaliptični katastrofalni triler pretočen u moderni ep" koji istražuje "što se događa s modernim ljudima kada se uruši tanki lak naše civilizacije". Emitiranje je umalo otkazano nakon što su šefovi TV kuće ZDF izrazili zabrinutost da bi se gledateljima to moglo učiniti previše stvarnim

Jill Ellen Blotevogel kaže da je epizodu "Zaraza" napisala nakon puno istraživanja. Među ostalim, naišla je na slučaj da je osoba, zaražena malarijom i koronavirusom, ozdravila kad je koristila klorokin, lijek protiv malarije koji se pokazao učinkovitim prilikom liječenja Covida-19. Tih godina, između 2002. i 2004., koronavirus poznat kao Sars-CoV-1, koji često zovemo SARS, pojavio se u kineskom Guangdongu

Pažnja milionskog auditorijuma usredsređena je na naivne zavereničke priče koje spadaju u očajno lošu prozu, a malo ko se bavi, na primer, Žozefom Fušeom, političarom iz doba Francuske revolucije i Napoleonovih ratova. Fuše je čitav svoj burni život proveo kujući zavere, praveći mreže špijuna i doušnika, obarajući moćnike i vladare, delujući uvek iz duboke senke, a ljubitelji teorija zavere ni hvala da mu kažu

Poznanik, još-malo-pa-sedamdesetogodišnjak sinoć je na televiziji gledao emisiju o Veselinu Đuranoviću, komunističkom funkcioneru o kojem ni njegovi neprijatelji nisu imali reći ništa loše. Njegov sin, Draško, u toj se emisiji prisjećao djetinjstva u tadašnjem Titogradu. Sjetio se da ga je majka opominjala da uveče ne zaključava vrata stana: nekome od komšija u gluvo doba noći moglo bi nešto hitno zatrebati pa bi, ako bi naišao na zaključana vrata, em bilo sramota, jer bi to značilo da Đuranovići misle da su im komšije lopovi, em bi komšijama bilo neprijatno da Đuranoviće bude, pa bi mogli ostati bez onoga što im je hitno i neophodno. Gleda to čovjek o kojem vam govorim i zaplače se. Jer se prisjeti kakvi smo ljudi bili. A kakvi smo sad

Više od dve trećine LGBTIQ+ zajednice (68,5 %) ima problema u zadovoljavanju bar jedne od osnovnih životnih potreba, te se suočava sa poteškoćama koje su u vezi sa nabavkom hrane, troškova stanovanja, očuvanja radnog mesta, zaključeno je nakon istraživanja „LGBTI zajednica i COVID-19“ koji su sprovela udruženja Loud & Queer i Egal u periodu od 5. do 9. aprila 2020. godine

Naš iseljenik se u životu morao navikavati na svašta, pa se nada da će se navići valjda i na tu novu normalnost. On je, ako bi ga neko pitao, rekao da je zadovoljan svojim životom u Kanadi. Intimno, oduvijek je svoj dolazak ovamo smatrao gotovo nezasluženim sticajem srećnih okolnosti, koji mu je, nakon nekoliko haotičnih godina uzrokovanih ratovima i raspadom zemlje od prije četvrt stoljeća, u život vratila toliko žuđenu normalnost. Ni danas ga osjećaj zahvalnosti prema državi koja je njemu i njegovoj porodici pružila takvu priliku ne napušta. Možda se zbog osjećaja nanovo stečene životne uravnoteženosti  za ovdašnu politiku nikad nije zainteresovao s takvom posvećenosti s kojom i danas prati dešavanja na Balkanu, uprkos činjenici da mu je sad taj svijet barem fizički daleko i na njeg samog nema nikakvog neposrednog uticaja

U slučaju epidemije korona virusa pokazalo se da crkva nije monolitna ustanova, iako mnogi žele tako da je predstave, pogotovo oni koji je vode, kao i vernici koji u spoljašnjem autoritetu traže čarobni lepak za sopstvene unutarnje raspolućenosti. Oni koji vode SPC, hvale ratne zločince, ugrožavaju druge, paktiraju sa političkim i finansijskim moćnicima - nisu jedino što postoji u crkvi. Tu je i njeno drugo, svetlije i manje vidljivo lice. Ima u crkvi mnogo ozbiljnog, pametnog, vanredno obrazovanog sveta, istinskih vernika i časnih ljudi, ima onih koji se gnušaju etnonacionalizma i etnofiletizma, i potpuno drugačije gledaju na svet od onih koji se neprestano pozivaju na Hrista, a zapravo više veruju u srpstvo i zlatno tele

Briga za gladne u Africi, priznajmo sebi, odavno je passé priča. Kao i pjesme Duran Duran i Cindy Lauper koje ponekad postavimo na naše playliste, ona je tek stvar nostalgije za osamdesetima, kada je naša briga za Afriku dosegla vrhunac – kada smo se, pomažući Afrikancima, ludo zabavili na Live Aid koncertima. Današnji omiljnei diskurs kraja je onaj ekološki. No i on je sada posustao pred virusom

Rektor Moskovske duhovne akademije i vikar (zamjenik) Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, episkop zvenigorodski Pitirim Tvorogov (53), koji je obolio od korone – obratio se javnosti potresnim svjedočenjem. Članak objavljen na njegovome blogu napisao je iz bolničke sobe za intezivnu njegu, dok oko sebe posmatra agonije umiurćih i teško oboljelih od korone… Kako smo ranije pisali, preosvešteni Pitirim jedan je od svijetlih primjera dogmatski i eklisiološki obrazovanih, mudrih i odgovornih arhijereja Istočno-pravoslavne crkve koji nijesu pričali anticrkvene, sulude, opake i možda kriminalne gluposti i vjernike navodili na iskušenje smrti pozivima da dolaze na bogosluženja. Prije nego će oboljeti, Preosvećeni je objavio kategorički apel vjernicima da ne odlaze u hramove, nazivajući svakoga ko pokuša suprotno – „zločincem"! A mora se uzeti u obzir da Preosvećeni bira riječi, jer je bogoslovski specijalista za omilitiku – hrišćansku propovijed. Pitirim je prvi pravoslavni arhijerej koji je saopštio: „Zarazio sam se u hramu na bogosluženju!" Članak preosvećenoga Episkopa Zvenigorodskoga i Glavnoga vikara Patrijarha Moskovskoga i cijele Rusije, objavljujemo u cjelini

Čekajte malo, vaša preosveštenstva. Zar ugrožavanje života kao standardan crkveni postupak nije bilo rezervisano za neprijatelje srpstva, inoverne, šizmatike, otpadnike, za druge nacije? Onoliko ste se trudili tokom ratova da podržite masovne ubice, posebice Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u njihovom krvavom pohodu protiv nesrpskih civila, ubeđujući javnost da je to sve zarad odbrane Srba, a sad ste bez imalo griže savesti udarili i na Srbe? Pa dobro, ima li neko na ovom svetu da vama nije neprijatelj?

Nema progresivnog sljepila. Sumnja je jedini način da vidiš, ma koliko malo, nepotpuno i nezadovoljavajuće to što vidiš bilo. Ako vidiš takozvanu veliku sliku, ako vidiš sve i sve ti je jasno, čestitam: slijep si

Nama treba svemogući Bog, moćniji od načelnika Generalštaba, surovi osvetnik i Vrhovni Zaštitar vernog fetišističkog stada, a ne neki bednik koji je dozvolio da bude uhvaćen i skončao na krstu, u teškim mukama. Nama treba car, gospodar, vladalac, moćnik, vasilevs, sveti ratnik, a ne ova smejurija od mesije, taj – što reče Krleža - “astralni, zvezdani ljiljan u mučionici velikog inkvizitora”. Sačuvaj nas Bože takvog Boga i sakloni!

Novac, moć i ono što ide sa tim, uvijek su bili moćan stimulans kojem čovjek teško odoljeva. Priče o tome kako su crkve na zemlji dio božanskog poslanja su priče za malu đecu. Crkve su stvarali ljudi, bez obzira da li su bili velmože, državnici, ribari ili nešto drugo. Kao ljudska tvorevina one sa sobom nose sve mane koje čovjek pośeduje: pohlepu, prevaru, laž, ... ali i ljudsku dobrotu, požrtvovanost, odricanje...

Ni sami takozvani stručnjaci ne mogu se složiti čak ni oko najprostijih stvari vezanih za virus. Oslušnite poruke medicinara: oni kao da se ne bave istom naukom, nego su neki od njih geografi, neki ljekari a neki obućari