Tekstovi sa tagom: pandemija

Teorije zavere stvaraju privid smisla i svrhe svega što se događa, ukidajući potpuno ulogu slučaja, mogućnost greške, beskrajno umanjujući značaj ljudske gluposti, neznanja, kratkovidosti, plitkoumnosti, blesavosti i sveopšteg švindleraja. Mnogo je lakše verovati da je covid-19 napravljen u nekoj laboratoriji, nego se suočiti s činjenicom da epidemiolozi i ostali naučnici već decenijama ukazuju na mogućnost javljanja ovakvih pandemija, a najodgovorniji ljudi na svetu za to ne daju ni pet para i blesavo okreću glavu na drugu stranu, jer ulaganja u naučna istraživanja čiji će nam rezultati možda u nekoj budućnosti zatrebati ne donose trenutni profit

Država je u očima većine građana Crne Gore povratila ugled uspješno i dosljedno sprovodeći mjere u uslovima epidemije korona virusom. Kršenje donesenih propisa od strane velikodostojnika SPC i njenih vjernika je test da li će se taj ugled zadržati, ili će nanovo postojati dvostruki aršini i ljudi iznad zakona? Vjerujem da je došao čas istine, koji će pokazati da li je država Crna Gora konačno postala punoljetna

Imamo li mi ikakve osnove da vjerujemo kako HDZ-ovi ministri prilikom donošenja odluka u kriznoj situaciji zaista prvenstveno misle na zakonitost i blagostanje stanovništva? Tijekom posljednjih triju predugih decenija hrvatskog političkog života, gotovo da nije bilo osobe zaposlene u strukturama izvršne i zakonodavne vlasti koja nas nije uvjeravala kako je crno u stvari bijelo i kako je situacija u području gospodarstva, medijskih i građanskih sloboda ili obrazovanja sasvim zadovoljavajuća, a ako i nije, tu su tekovine Domovinskog rata i uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije. Istovremeno s neoprostivom gospodarskom stagnacijom su rasle kvadrature privatnih stanova i vikendica, konjaža automobila te privatne kolekcije umjetničkih djela ljudi zaposlenih na javnim funkcijama. Dociranja takvog društva o humanizmu i solidarnosti te nadmena upozorenja kako neće biti zaboravljeno kako se tko ponašao u vrijeme krize je bolje slušati na prazan želudac

Sa zaoštravanjem globalne pandemije koronavirusa, sve se češće postavljaju pitanja o tome kako će svijet izgledati nakon ove krize. Već se predviđaju i utopijski i distopijski scenariji. Ili, nešto umjerenije, neki predviđaju jačanje i rast autoritarnih, pa čak i totalitarnih tendencija, dok drugi kao potencijalnu posljedicu raspleta ove krize vide raspad populističkih i suverenističkih pokreta. I jedni i drugi utemeljuju svoja predviđanja i prognoze na povijesnim primjerima kriza i promjena koje su nastupile nakon njih

Flober je govorio o ljudima koji “kleveću svoje vrijeme jer ne znaju povijest”. Mene više brinu oni koji, zato što ne znaju povijest, naše vrijeme čitaju kao najavu boljih vremena. Jer, vremena kada donji postaju gornji dolaze rijetko. A brzo prođu. Uzvikneš dvije-tri parole, odgledaš pokoje pogubljenje - i već je gotovo.

Sve što možemo da učinimo jeste da poštujemo mere opreza, peremo ruke, budemo što više u izolaciji, da ne izlazimo napolje bez preke potrebe, da držimo fizički razmak, da ne dovodimo sebe i druge u opasnost i da se pridržavamo svih propisanih mera. I to je sve. I to nije ni malo ni mnogo, već – dovoljno. To ne znači da smo potpuno izmakli opasnosti, ali smo je zato smanjili na minimum i ne postoji ništa drugo što možemo uraditi. Ako učinimo sve što je do nas, sve što je u našoj moći i vlasti, trebalo bi da nam to donese spokoj. Međutim, to se uglavnom ne dešava, čak i kad učinimo sve što je do nas, i dalje smo ispunjeni nelagodom i teskobom. Što znači da možda imamo pogrešnu predstavu “o onome što je do nas i o onome što do nas nije”, kako bi rekao stoik Epiktet

U redu je ne biti budala, slušati savjete stručnjaka i paziti se (od bolesti, terorista, kriminalaca,…), ali nije u redu kad za varljivu (pa i bilo kakvu) sigurnost žrtvujete moć rasuđivanja i slobodu. I pristanete ne biti ljudsko biće, nego kućni ljubimac. Onih kojih se, zapravo, najviše trebate plašiti – malih diktatora sa velikim ambicijama. I pljačkaškog mehanizma koji takve prati. I nije u redu kad se iz “običnog čovjeka”, mješavinom straha, političko-medijskog ispiranja mozga i sadomazohističke oduševljenosti Silom i diktatorima, polako, pretvarate u kandidata za čuvara konclogora, učesnika u “kristalnoj noći”, SS batinaša ili bezlični glas iz gomile koji urla Zig-hajl!

Virus ne može biti neprijatelj, jer je virus ni živ ni mrtav. Tražiti u njemu neprijatelja isto je kao i tražiti ga u vodi zato što se na nižim temperaturama pretvara u led. Međutim, i u Trećemu svjetskom ratu moguće je pobijediti samo ako se, protivno opasnim iluzijama o partikularnom državnom interesu, ili o interesima krupnog kapitala, u svakom zakutku Europe i na svakom kraju svijeta budu branila jednaka i nepromjenjiva načela

Župnik je u razgovoru s novinarom i inače djelovao, koji izraz da upotrijebimo, a da ga ne uvrijedimo, nešto zakinuto. Priznao je kako čitav tjedan ima visoku temperaturu, boli ga glava, osjeća se iscrpljeno i kašlje, ali ne, Bogu hvala, kh kh, šmrc šmrc, on nema koronavirus

To demonstriranje drugarstva koje danima gledamo zapravo je bežanje od sebe i sopstvenih problema, takvim ljudima drugi služe kao štaka. Oni kojima je zaista stalo do drugih sede kod kuće

Strah od zaraze potaknuo je discipliniranje stanovništva, a discipliniranje se otelo u zazivanje policijske države. HDZ je, vidjeli ste, prije nekoliko dana, potpuno ozbiljno, bez zajebancije, u Sabor donio prijedlog jednog zakona kojim bi se poništile određene građanske slobode. Policija bi imala dopuštenje preko mobitela pratiti gdje se krećemo. Za naše dobro, razumije se. Nema diktature koja nije bila napravljena za naše dobro, predstavila se kao očinski blaga i razumna, apsolutno nužna i neizbježna, dok mic po mic nije odvela u totalnu kontrolu, umiješala se u sve, zavladala svakim dijelom života

Mnogo se toga promijenilo u suvremenom društvu u ovih nekoliko tjedana pandemije Covida-19. Neke će promjene biti trajne, neke vjerojatno ne. Neke će biti negativne. No, čini mi se da u cijeloj toj drami vidim jednu pozitivnu promjenu. Wuhanski je virus, naime, pridonio restauraciji autoriteta znanja

Kažu kako je svaka kriza golemi talas koji, kada se povuče, ostavi smeće na obali. Čemu? Zar sva muka zarad izložbe otpada za koji, ionako, znamo da je svuda oko nas? Kriza neće srozati čestitog čovjeka, niti će učiniti da se ološ uzdigne iz deponije svoga morala i svjetonazora

Vikali su na mene u kući, dok sam odmarala, glasovi sa ekrana televizora, više ne znam, da li već 14. III, ali u nedelju: 15. III, sigurno jesu. Vikali su žestoko, da žešće, mislila sam, ne može biti, jer virus odjednom više nije bio smešan

Ljudi su prelazili pustinje, okeane i lednjake, krčili džungle, peli se na vrh svijeta, gladovali, krvarili i ginuli za svoja uvjerenja. Mi nismo u stanju ostati u sigurnosti kuće, pune hrane, toplote i ljubavi