Tekstovi sa tagom: pank

Punk je uvijek bio ‘ono o čemu pjevaš’, a daleko manje ‘kako sviraš’. Sve drugo je bilo i ostalo industrijsko omekšavanje tkiva i skretanje pozornosti s ‘poruke’ i bavljenje neminovnim sekundarnim temama, poput toga koliko punk može biti, primjerice, pop i metal. A punk je punk, bez obzira na stil, što su jednom davno i The Clash uporno dokazivali time što su se znali ‘zabarikadirati’ u reggae

Muzika je služila da tekstove učini bučnijim. Ti tekstovi, razlomljeni u stihove, posve su novi i iznenađujući. Ta novina i sama mogućnost njihovog doživljaja kao pjesme je ustvari toliko zadivljujuća da ih čini poezijom. Izleti u hermetizam, čvrstu organizaciju pjesme u vezanom stihu dokazuju da pankeri, u konkretnom slučaju Pankrti, znaju pisati poeziju u smislu nekog višeg stepena organiziranja jezika u odnosu na svakodnevni govor, njegovu umjetničku nadgradnju

Roman u nastajanju beogradskog proznog pisca Zorana Ilića, s radnim naslovom „Uvod u pank“ pokušava kroz pitanja i odgovore (pitanja postavlja glavni junak romana Pajaco, a „odgovara“ sveznajući internet) da se četiri decenije od nastanka pozabavi fenomenom panka kako kao muzičkog pravca, tako i šireg društvenog pokreta nastalog u doba tačerizma

Čuveni zagrebački punk rock band "Hladno pivo" ovih dana obeležava čak tri decenije karijere. Počeli su da sviraju kasnih '80-ih ispod slika sa Titovim likom, a proslavili se tek sredinom '90-ih. Prvih petnaest godina radili su vredno i posvećeno da bi tek narednih petnaest sve urodilo plodom. Danas su jedan od kultnih bandova, cenjen širom bivše Jugoslavije. Slavljeničke koncerte započinju 2. i 3. marta u Zagrebu, dok će u Beogradu nastupiti na proleće, 26. maja, na terenima KK Partizan na Kalemegdanu. U nastavku donosimo intervju koji je sa "Hladnim pivom" vodio muzički kritičar i novinar Jutarnjeg lista Aleksandar Dragaš

Jedan od najboljih slovenačkih fotografa Jože Suhadolnik, autor čitavog niza foto-knjiga (među kojima su “Portreti”, “Jutra v Rusiji”, “Auslenderji” ili ”Album, Neue Slowenische Kunst 1980 – 2000”), svoju je karijeru započeo kad je imao 15 godina, fotografišući Siouxsie and The Banshees na njihovom koncertu u Ljubljani 1981: “ Siouxsie je izgledala kao boginja na sceni sa njenim, baršunastim glasom i sjajnim muzičarima – svi mladići su se u nju zaljubili!”. Suhadolnik je nastavio da prisustvuje punk događajima iz čega je nastala njegova knjiga “Balkan pank” u izdanju kuće Akina Books. “Odnos države prema pankerima bio je prilično agresivan. Mogao si da budeš uhapšen i prebijen samo zato što si sprejom pisao grafite ili nosio bedž ‘Nazi Punks Fucks Off’, jer je reč ‘Nazi’ bila omražena… Kad su otvoreni policijski dosijei, nakon nezavisnosti Slovenije, pronašao sam svoj dosije od preko 400 strana, jer sam u to vreme posećivao koncerte, fotografisao pankere i družio se sa disidentskim piscima i pesnicima”. Ekskluzivno za XXZ magazin, sa dozvolom autora, predstavljamo 30 fotografija iz knjige “Balkan pank”. +++ Balkan Pank is an original view of ex-Jugoslavia counterculture during the 1979-89 decade, an underrepresented period of punk attitude without the uniform in a non-aligned Communist country, a group of people escaping a dictatorship through their own set of rules. Jože Suhadolnik started this project when he was 13 year old. He was an insider of the 80s punk and squat movement and also an extremely promising young photojournalist, drawn to counterculture, alternative ways of living and genuine rebellion, his curiosity lead us to the hidden corners of in underground labyrintine squats and illegal gigs where he started documenting the vibrant energy of the nights when bands with names like The Bastards and VideoSex used to play.

Vjerojatno smo i mi potaknuli neke promjene, no prije nas je bio crni val u jugoslavenskom filmu, pa tekstovi nekih profesora i filozofa koji su se sukobljavali sa sistemom, ili književnika poput Danila Kiša koji je za mene bio i ostao revolucionaran. Profesor Tine Hribar u knjizi ‘Punk je bio prije’ zaključuje da bez punka ne bi bilo promjena u slovenskom pa i jugoslavenskom društvu, s čime se profesor Slavoj Žižek sigurno ne bi složio jer on misli da sve počinje s njim