Tekstovi sa tagom: pankrti

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Jednostavnim uvidom očito je kako se ponajviše književnih naslova koji govore o domicilnoj popularnoj glazbi, odnosi na razdoblje (punka i) novog vala, odnosno na razdoblje od 1977. do kraja osamdesetih. I nakon 40 godina, to razdoblje intrigira više nego sve ostalo u rock glazbi na ovim prostorima

Muzika je služila da tekstove učini bučnijim. Ti tekstovi, razlomljeni u stihove, posve su novi i iznenađujući. Ta novina i sama mogućnost njihovog doživljaja kao pjesme je ustvari toliko zadivljujuća da ih čini poezijom. Izleti u hermetizam, čvrstu organizaciju pjesme u vezanom stihu dokazuju da pankeri, u konkretnom slučaju Pankrti, znaju pisati poeziju u smislu nekog višeg stepena organiziranja jezika u odnosu na svakodnevni govor, njegovu umjetničku nadgradnju

Sve što su Pankrti zapravo bili bilo je u njihovim tekstovima. A iz tih tekstova kao da je i potekao slovenski demokratski i nacionalno emancipatorski pokret u drugoj polovini osamdesetih. Prije “Dolgcajta” Slovenija je bila domovina Borisa Kidriča i Edvarda Kardelja, nakon “Dolgcajta” Slovenija je postala domovina Mladine, Tribune i Katedre

Roman u nastajanju beogradskog proznog pisca Zorana Ilića, s radnim naslovom „Uvod u pank“ pokušava kroz pitanja i odgovore (pitanja postavlja glavni junak romana Pajaco, a „odgovara“ sveznajući internet) da se četiri decenije od nastanka pozabavi fenomenom panka kako kao muzičkog pravca, tako i šireg društvenog pokreta nastalog u doba tačerizma. Prenosimo uvodno poglavlje ovog romana

Govoriti o rock 'n' roll buntovništvu, u ideološkom, političkom smislu u bivšoj državi, odnosno o rock 'n' rollu kao opasnom, nepoćudnom ili neprihvatljivom glazbenom i, šire, kulturnom idiomu, u očima političke države, znači natezati, mistificirati i na kraju krajeva mitologizirati jednu prilično nejaku tezu

Pankrti su se od sirovosti nastojali braniti time što je njihovo punk početništvo bilo početništvo u stvaranju i izvođenju repertoara, ali ne i u pogledu na svijet. Prva postava Parafa je kult žestine nastojala nadograditi sirovošću začinjenom parodijom kako bi profilirala generacijski identitet, odijeliti početnike u svim smislovima od onih koji su barem njima izgledali kao da “skapavaju na terenu” i “umiru na stageu”, koji su, stječe se dojam, selili žestinu iz sebe u pojačala i razglase

Petnaest godina nakon objavljivanja knjige Igora Mirkovića „Sretno dijete“ (Fraktura, 2004), opet smo u prilici da se podsjetimo na uzbudljivo i slojevito vrijeme s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, na rađanje novog vala, na bendove kao što su Prljavo kazalište, Azra, Pankrti, Film, Haustor, Šarlo akrobata, Električni orgazam ili Idoli, koji su presudno utjecali na novu generaciju u vrijeme idejnog rasapa komunizma. O tome u svom uvodu piše Igor Mirković: „U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije. Naglašavam: krajnje osobni. Ovo nije biografska proza, još manje rock enciklopedija. U sjećanjima koja slijede vrlo je malo objektivnih istina. Ovo je priča o djetinjstvu u malom i dosadnom gradu što se smjestio uz pukotinu željezne zavjese, o čaroliji koja se, igrom slučaja, dogodila u tih nekoliko godina... i poslije više nikada“... Sa dozvolom autora i izdavačke kuće „Fraktura“ u nekoliko nastavaka objavićemo najzanimljivije dijelove ove knjige

Osmatračnica sa koje posmatram osamdesete se konačno uzdigla na visinu sa koje mogu da priuštim priču o tom vremenu. Shvatio sam i smisao „istorijske distance": ona nastaje kada postoje čitaoci koji nemaju pojma o vremenu o kome pišete. Kao u anegdoti koja poredi čitanje i hodanje po ćupriji na Drini, pisati za one koji su ćuprijom hodali riskantan je posao. No, zadovoljavam se da postoje oni koji je nisu prešli, i ne čekajući da oni koji jesu pomru, počinjem…

Nasljednici partizanske generacije, urbana i obrazovana generacija rođena između 1950-ih i 1960-ih, oslobođena bremena ekonomske zaostalosti, etničkih mitova i vjerskih dogmi, zamijenila je puške električnim gitarama, iskazala nevjerojatnu dinamiku u popularnoj kulturi i sportu, znanosti i umjetnosti i stvorila novi tip herojizma, različit od partizanskog.  Zbog generacijskih tenzija, ova druga izuzetna generacija nije dobila priliku preuzeti vodstvo zemlje. Kad se pokazalo koliko je taj ljudski kapital kvalitetan, već je bilo kasno za smjenu generacija. Kontrarevolucija je izazvala destrukciju!

Ne voljeti domaći novi val odnosno varijacije punka s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina XX. stoljeća sasvim je u redu. Mogućih razloga svakako je podosta i svi su legitimni: nekritičnost prema kvaliteti, mitologiziranost pojedinih aktera poput Štulića, pretjerano nostalgično gledanje na mladost jedne generacije odrasle u Palachu ili Kulušiću,  “obljetničarska” eksploatacija (posebno 25. obljetnice 2003./2004. godine), gomila nove, bolje i originalnije glazbe nastale u svim godinama nakon…

Takav rock bi trebale sve društvene strukture držati kao kapljicu vode na dlanu, no na žalost našim medijskim čuvarima reda i mira i najkonstruktivnija oporba izgleda kao diverzija

U povodu obilježavanja ovog događaja, koji se računa prijelomnim trenutkom u riječkoj kulturi, na Korzu je prošlog petka otvorena izložba “Paraf - bode kao trn” čiji je autor Velid Đekić, dizajn potpisuje Mladen Stipanović, a organizirana je u suradnji s gradskim Odjelom za kulturu. S obzirom na to da su Paraf prvi put javno nastupili još 1977. (Wikipedia navodi i “još neslužbeniji” novogodišnji nastup iz 31. prosinca 1976. na Belvederu), dakle prije ljubljanskih Pankrta, Đekić smatra Parafe prvim punk bendom u istočnoj Europi, grupom koja je stvorila uvjete za rađanje riječke i istočnoeuropske punk scene

Vjerojatno smo i mi potaknuli neke promjene, no prije nas je bio crni val u jugoslavenskom filmu, pa tekstovi nekih profesora i filozofa koji su se sukobljavali sa sistemom, ili književnika poput Danila Kiša koji je za mene bio i ostao revolucionaran. Profesor Tine Hribar u knjizi ‘Punk je bio prije’ zaključuje da bez punka ne bi bilo promjena u slovenskom pa i jugoslavenskom društvu, s čime se profesor Slavoj Žižek sigurno ne bi složio jer on misli da sve počinje s njim