Tekstovi sa tagom: parada ponosa

Sloboda koju tražimo nije sloboda da menjamo tuđe živote, već da živimo sopstvene. Prajd je za mene dan kad se osećam slobodnije, a siguran sam da isto važi i za sve ostale koji se tu nađu. Na ovogodišnjem je bilo mnogo više ljudi, to je moglo da se vidi i bez prebrojavanja. Za one kojima je to važno – istina je da je pored srpskog, ruski najviše mogao da se čuje. Dok smo šetali, čuo sam da su nam želje slične – kao da smo odrastali u ista četiri zida. Kasnije smo još razgovarali o tome

Erich Fromm piše da „može izgledati kontradiktorna tvrdnja da je sadist pokorna osoba, no to ne samo da nije kontradikcija — to je, dinamički govoreći — nužnost. Neka osoba je sadist jer se oseća nemoćnom, neživom i bespomoćnom. Ona taj nedostatak pokušava kompenzovati moći nad drugima, transformisanjem gusenice kakvom se oseća, u boga“. Zbog takvih komšija, rođaka, sugrađana, političara , policajaca i ostalih javnih službenika je Parada ponosa nužnost, protest.

Ponovo sam, uoči još jedne bosanskohercegovačke Povorke ponosa, uradila ono što se nikako ne bi smjelo: osluškivala i pratila popratne komentare i javna mišljenja. Da kojim slučajem ne započinjem tekst za kojeg znam da će sutradan biti u publikaciji, moja bi naredna rečenica bila ona u narodu posebno mila – da je mišljenje poput onog dijela tijela kojeg svi/e imamo. Međutim, uprkos tome što znam da je pravo na sopstveno stajalište i mišljenje nešto posve podrazumijevajuće, teško mi je da se naviknem na to da i dalje, neosporno i većinski, postoje osobe koje sumanuto i okamenjeno vjeruju da je njihovo viđenje i mišljenje – jedno, jedinstveno, nepogrešivo i jedino valjano

„Ono što sam otkrio je da mržnja prema Paradi i ’gejevima koji su previše gej’ nije rezervisana samo za strejt muškarce. Mnogi gej muškarci reaguju slično, a zato što su naučeni da taj protest vide kao napad, da ga dožive kao uznemiravanje. Svakoga dana svedočimo tome da se oni koji su ’previše gej’ kažnjavaju nasiljem, pa te postupke i sami kopiramo u nadi da nas neće stići ista kazna. Kažnjavamo i sebe ako baš moramo, a kako nas drugi ne bi preduhitrili. Beli, gej, cis muškarci su najbliži privilegijama koje uživaju njihovi strejt parnjaci, pa se neretko udaljavaju od Prajda i svega što je gej, ne bi li zadržali ono što smatraju prednošću. A to nije oslobođenje, naprotiv. Ipak, nekima je dovoljno“. Svoj tekst završava sledećim rečima: „Pitam se da li sve LGBTIQ+ osobe koje preziru Prajd u nekom trenutku sretnu nekog nasilnika i shvate da će uvek postojati oni koji ih mrze i koji žele da ih kazne. Pitam se i da li znaju, kao što ja nisam, da odbacivanje zajednice i Prajda znači da se plaše“

Premijer Kosova Aljbin Kurti je povodom Parade ponosa koja je održana u Prištini poručio da se prava svih ljudi moraju poštovati

Mjesec ponosa, lipanj, obilježava se širom svijeta od stonvolških pobuna 1969. godine kako bi se što jasnije i glasnije naglasila proslava i borba za raznolikost, ljubav i jednakost. Glavne, najvidljivije i najupečatljivije manifestacije tijekom lipnja povorke su ponosa, no postoji i nešto suptilniji i privatniji način za pokazivanje podrške LGBT+ zajednici – vješanje zastava na balkonima i prozorima

Iza nas je jedna ponosna subota kad su se u Hrvatskoj održala čak tri prajda. U Karlovcu se održalo okupljanje, u Splitu tradicionalna, a u Zagrebu biciklistička povorka ponosa

Unazad nekoliko godina i desetljeća svjedočimo rastućem značaju povorki ponosa kao platformama za izražavanje jednakosti, slobode i prava LGBTQ+ zajednice. U našoj zemlji organizirale su se samo u Zagrebu od 2002. godine, zatim se 2011. godine uključio Split, nakratko i Osijek 2014. godine, neslužbeno se povremeno uključila i Rijeka kao gay-friendly grad, a ove godine u prajd priču ulazi i Karlovac

Povodom #TransAwarenessWeek-a razgovarali smo sa Nikolom Ilićem, koordinatorom omladinskog programa Spektre iz Podgorice. U aktivizam je ušao 2017. godine. Bavi se programima koji su okrenuti ka mladim trans ljudima iz zajednice i pruža vršnjačku podršku, sa željom da osnaži trans osobe kroz razmjenu iskustava, međusobnu podršku, građenje samopouzdanja. Takođe je okrenut medijskoj vidljivosti trans osoba i zalaže se za što veći doprinos trans osoba u društvu, usmjeren je ka iskorjenjivanju diskriminacije trans osoba u obrazovnom sistemu, ali i uopšte. Nikola je posvećen podizanju svijesti o trans osobama i sprovođenju edukativnih aktivnosti, te samim tim širi mrežu savezništva.

Gotovo čijeli mjesec, glavna vijest bio je Europride u Beogradu: – Šetamo!/ – Zabranili su nam, ali mi ipak šetamo! Na kraju, prošetalo se po nametnom kompromisu u kojem niko nije bio u potpunosti zadovoljan. Postavlja se pitanje: da li je Srbija položila ili pala ispit demokratije i poštivanje ljudskih prava? U ovom tekstu ćemo saznati mišljenja aktivista_kinja iz Bosne i Hercegovine: Dine, Ene, Milane i Ensara koji su prisustvovali beogradskom Europride-u.

Kako svaka akcija ima reakciju, kao što je gej prajd reakcija na društvenu nepravdu i sustavno maltretiranje LGBT+ osoba kroz dugu povijest, tako smo došli do akcijsko-reakcijskog vrhunca ljudske gluposti kad se na gej prajd reagira - strejt prajdom!

Unatoč zabrani, u subotu je održana beogradska Povorka ponosa u sklopu Europridea. Nasilja je bilo, no policija je uspjela spriječiti veće incidente pa je Povorka ipak sretno stigla do krajnjeg odredišta.

Zamislite da uđete u prostoriju u kojoj su mahom ljudi koje poznajete – roditelji, rođaci, komšije, poznanici, tetke, strine i ostali. Zamislite još da vas niko od njih ne vidi. Ako vas neko i primeti, izgovara rečenice poput „meni je to bolesno“. Sad zamislite da živite u toj sobi.

U vreme dok Srbijom vlada bezumlje u obliku porodičnih šetnji i religijskih rituala koji ne služe ničemu osim da dalje raspiruju mržnju i jačaju predrasude, korisno je da se podsetimo da su gej ljudi ljudi kao i svi drugi. To znači da im pripadaju jednaka prava. Zašto Prajd? Zato.

Odrastanje u strejt svetu znači da nas heteroseksualci uče šta da mislimo o gej ljudima, čak i onda kada smo sami gej. Uskladištio sam u sebe svaku uvredu, svaku ružnu stvar koju sam čuo o gej osobama, iako sam se pretvarao da se mene to ne tiče i da mi ne smeta. Ignorisao sam užasne stvari, nasilne stvari poput onih koje je Džejk govorio. Istina, ja sam gej, ali nisam od onih gejeva koje ljudi mrze, od onih koji privlače pažnju.