Tekstovi sa tagom: pisac

Pavll 02 S

Dnevnički zapisi: Umetnost i sloboda (1)

Danas mase veruju u nacionalizam, fašizam ili komunizam

Zupčanici nacija i zupčanici društvenih konstelacija čvrsto zadiru jedni u druge, te im je ritam okretanja međusobno povezan i podređen jedinstvenom kontinuitetu. Razlika nema, a ne može ih ni biti, jer se čitavo čovečanstvo obrće sred vakuuma u krug. S tog kovitlanja krune se opiljci u vidu leševa i fekalija, a iznad lomota ne lebde heruvimi, i harfe ne sviraju nebesku muziku koju su nekada slušali nišči duhom, dok su spaljivali veštice. Danas mase veruju u nacionalizam, fasizam ili komunizam, i život je u svemu sličan među svim rasama na svim kontinentima
Pisanje

Devedeset devet osobina pisca koji nije baš normalan

Samo će ga novci vratiti među žive

Na pomen „konceptualnog strabizma“ upušta se u svaki dalji razgovor. Na temu „angažovana književnost“ gleda kao riba i prijavljuje se na rezidencije. Upisuje se u sve škole koje mu ne nameću. Zna se da je to uvijek nešto oko psihonalize i seksa
Goran Stefanovski

In memoriam: Goran Stefanovski (1952-2018)

Odlazak velikog pisca

Krajem devedesetih godina prošlog veka Goran Stefanovski se preselio u Englesku, gde je predavao dramaturgiju na univerzitetu u Kenterberiju. Njegovi tekstovi su izvođeni širom sveta, prevedeni i objavljeni na 17 jezika. Osnovao je Odsek dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju
Nikola Davidović

Moji saputnici: prof. dr Nikola Davidović, filozof, pisac, urednik

Progonstvo – i prokletstvo i blagoslov

Nikola Davidović je rođen 1937. godine u Banjaluci i u ranom djetinjstvu preselio je u Doboj. Stanovao je u internatu i privatno u naselju Usora gdje su živjeli Slavka i Teufik Pašić, roditelji Feliksa Pašića. Još od prvog razreda gimnazije trojica drugova – Feliks Pašić, Nikola Davidović i Ferid Čehić, potonji novinari, pisci i publicisti, postali su nerazdvojni
skakić

Moji saputnici : Novak Simić, pripovjedač, romansijer, pjesnik, urednik

Ničiji pisac, zaboravljeni šarmer

To što je Novak Simić isključen iz hrvatske, srpske i bosanske književnosti samo nanosi štetu literaturi ovih naroda. Simićeva djela doživjela su udarac pakosnih i zlobnih ministarstava kulture i prosvjete Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ali će pripovijetke, romani i pjesme ovog pisca to preživjeti i jednom opet biti sastavni dio i školske lektire i ljubitelja lijepe književne riječi
Beckk 08 S

Fotografije kao utisak nedelje

Kod Matije u srpskoj radnoj sobi

Mislili smo da o Matiji Bećkoviću znamo sve: da je Srbin, da je veliki Srbin, da nije Crnogorac, da je napisao knjige čiji broj je nemoguće utvrditi, da je opevao sve teme i dileme vaskolikog srpstva, da je vernik, da je isposnik, da je svetosavac, da je pravoslavac do poslednjeg mirotočivog stiha, da je nacionalni bard koji prema celom neprijateljskom svetu drži gard, da voli Rusiju, da mrzi Zapad, da je ekspert za procenu cene pojedinih reči među kojima se posebnom vrednošću na berzi izdvaja Kosovo, da piše portrete u stihu za “Večernje novosti”, da nema tog fašiste koji mu se nije divio, da najviše voli da ćera kera…
Marijj 96 S

Ponos i sramota: Muke mladih evropskih pisaca

Život u malom stanu bez grejanja, sa tušem u kuhinji

Nikad se nisam žalio niti kukao na književnim večerima u velikim bijelim evropama. Stidio sam se i sramio vlastitog životnog iskustva, nisam htio da se publika rasplače, ta velika bijela njegovana evropska publika. Uvijek sam želio da se predstavim kao jaka osoba na kojoj rat nije ostavio puno traga. Žao mi bilo publike, svih tih ozbiljnih lica, nisam htio da im nabijam kompleks krivice što su uredno živjeli dok smo mi svakodnevno umirali
Gombrovič

Poslednji intervju Vitolda Gombroviča

Formirao sam se suprotstavljajući se stilovima mojih omiljenih pisaca

Početkom jula 1969. godine profesor jednog američkog univerziteta poslao je Gombroviču pismo s nizom pitanja koja su se uglavnom odnosila na njegovo pozorište, s namerom da intervju objavi u u jednom teatrološkom časopisu. U to vreme Gombrovič je bio teško bolestan i odgovore je diktirao svojoj ženi, Riti Gombrovič. Kako je Gombrovič umro 24. jula 1969. intervju je ostao neobjavljen u Americi. Objavljen je tek u knjizi: Kazimierz Głaz, “Gombrovicz w Vence, i inne wspomnienia”, Kraków, 1989. godine
Done15

Dobrica Ćosić: Ratna opasnost nikada ne prestaje

Beda besedništva

Pisac, naravno, kao plemenski autoritarac ne zna da je patrijarhalni sistem društva u kojem, evo, još vek vekujemo, sam po sebi antipacifistički, da nas mora držati u stalnoj ratnoj spremi i činiti sve protivu pacifiziranja duševnog raspoloženja, pa nam tako pisac ne govori ništa novo, već samo ponavlja zlu poruku iz mračnog jezgra okoštalog patrijarhalizma imanentnog satrapizmu. Patrijarhalizam je epoha svetske duše, herojsko doba koje je istorijski okončano, herojska dela su počinjena, nacionalna memorija to ne zaboravlja, ali u ime nacionalne sadašnjosti, vitalnosti samog organizma i njegovog budućeg razvoja - patrijarhalizam kao pogled na svet treba hitno napustiti. To hitno trebalo je biti znatno ranije, ali naša "nekašnjenja" imaju odliku znatnih kašnjenja, mada se Ćosić hvališe rečima istoričara Milorada Ekmečića da "Srbi nigde i nikada nisu zakasnili". Jer, kada odbacuje pacifizam, Ćosić obnavlja patrijarhalni ritual, ne uspevajući više da nas ubedi u svoju realnost ratne opasnosti, jer mi taj ritual pratimo evo 45 godina tzv. mira. Od kad pamtim sebe, ratna opasnost nije prestala i pacifizam nije prestao biti sumnjiv i "društveno štetan"
Zuko Džumhur

Hodočasnik ljepote, pustolov, hodoljub, lutalica, bekrija, vjetrogonja

Sjećanje na Zuka Džumhura

Zuko je bio kritičar, pisac scenarija, karikaturist, mudrac, filozof i vizionar. Duša mu je bilo putovati - vozom, brodom, kocijom, lađom, avionom, na leđima kamile, konja ili na magarcu. Želio je svojim ‘bangavim’ stopama kročiti svugdje po bijelom svijetu. Nikad pak ne hitati, a ni po koju cijenu ne trčati1; izvještavati, raportirati o svemu i svačemu, a najviše o ljepoti, mudrosti, skladu, talentu, umjetnosti, filozofiji, arhitekturi. S vremena na vrijeme gunđati, kritizirati malograđane, ‘tvrdosere’, ‘mekosere’… Mjeriti koracima veličinu trgova, šepuriti se perivojima, zavirivati u bašče, šetati se kroz vrtove, nabrajati do iznemoglosti, upoređivati, seiriti, pjevati, teferičiti
kompjuter

Pisac i društveni angažman

Ures zločincima i protuvama

Literatura jeste izraz savjesti i odgovornosti. No, to njeno svojstvo, uvijek je pod sumnjom. U dušicama onih koji vole umjetnost nju ponajviše, ponajčešće, porađaju pisci, čija je taština, ne kaže se zaludu, božanska. Njome zarobljeni književnici olako skrenu sa skliske staze odgovornosti za ono što kažu, za ono što napišu. Te se ne dešava rijetko da, namamljeni počastima mirisavim kao tamjan, olako izgovore velike riječi o malim događajima i ličnostima, a kad ispadnu smiješni ili djetinjasti, to im se i isplati
Uroš Timić

Pitalica: Uroš Timić, bibliotekar i pisac

Voleo bih da budem Džejms Bond

Uroš Timić je bibliotekar i pisac koga obožavateljke zovu Mister pisac. Iako ima samo dvadeset šest godina, već je objavio dva romana: “Osmi život” (kojim je pobedio na konkursu Literarni onlajn inkubator) i “Četrdeset dana”. Uroševi trileri graniče se s hororom te mnogi izbegavaju da ih čitaju kad padne mrak. Međutim, nose pozitivnu poruku, što je neobična mešavina