Tekstovi sa tagom: pisci

Don Kihot

Feljton: O književnosti i piscima (5)

Ostari, pa piši!

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Ranko Risojević o knjizi veli: “Središnji dio knjige posvećen je onim knjigama koje su prošle ispit vremena, selekciju što je izvršena u Fincijevoj čitalačkoj posvećenosti, svodeći ovaj izbor na 123 pisca, kojima je posvetio kratke tekstove, gotovo enciklopedijske natuknice o njima i njihovim djelima. Iako je išao abecednim redom, prema prezimenu pisca, u više navrata stavio je prednost na naziv djela, ali i na neku temu koja mu se učinila bitna za njegov ukupan odnos prema lektiri. Finci je u više navrata odstupio od navođenja samo opštepoznatih imena, tu su i oni koji su manje poznati široj čitalačkoj publici, što ovom izboru daje potpuniji piščev pečat. Pred čitaocem je suva drenovina raspravljanja ili razmišljanja ili domišljanja o književnom djelu”. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Brht 01 S

Feljton: O književnosti i piscima (4)

Čovjek koji je pravio nakit za sirotinju

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Ranko Risojević o knjizi veli: “Središnji dio knjige posvećen je onim knjigama koje su prošle ispit vremena, selekciju što je izvršena u Fincijevoj čitalačkoj posvećenosti, svodeći ovaj izbor na 123 pisca, kojima je posvetio kratke tekstove, gotovo enciklopedijske natuknice o njima i njihovim djelima. Iako je išao abecednim redom, prema prezimenu pisca, u više navrata stavio je prednost na naziv djela, ali i na neku temu koja mu se učinila bitna za njegov ukupan odnos prema lektiri. Finci je u više navrata odstupio od navođenja samo opštepoznatih imena, tu su i oni koji su manje poznati široj čitalačkoj publici, što ovom izboru daje potpuniji piščev pečat. Pred čitaocem je suva drenovina raspravljanja ili razmišljanja ili domišljanja o književnom djelu”. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Suicid

Samoubistvo iz zasede

Naljutili se pisci na SFRJ, pa odsekli sebi pisaljku

Ne zna se ko se od srpskih pisaca više napatio u antisrpskoj Jugoslaviji, golema je ta lista: Ćosić, Isaković, Pavić, Bećković, Vitezović, Nogo, Crnčević, Rakitić, Toholj, Danojlić… Toliko su Srbi bili zlostavljani i diskriminisani u srbožderskoj SFRJ da su silni srpski pisci napravili karijere i živeli kao bubreg u loju, uživajući sve moguće privilegije društvenog sistema koji su iz dna duše mrzeli i prezirali. Jedva su dočekali da postave eksploziv u temelje te odvratne države i da uživaju gledajući kako neman leti u vazduh, odnoseći sa sobom desetine hiljada života, sela, gradove, kulturne spomenike i nebrojene ljudske sudbine. U toj apokalipsi usput je stradao i položaj pisca, književnosti i kulture, kao kolateralna šteta
Horhe Luis Borhes

O književnosti i piscima (3)

Divimo se vjesniku i posjedniku Riječi

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Hrvoje Jurić o knjizi veli: „A tu je i poglavlje 'Katalog, moj', što je najzanimljiviji, a možda i najbolji dio ove knjige. I najopsežniji je, a vjerojatno i centralni. Skoro bih se kladio da je autorova prvotna namjera bila objaviti samo taj osobni katalog pisaca i knjiga, ali mu se učinilo da je to premalo ili krnje, pa je 'tek tako', jer mu pisanje ide od ruke, napisao još nekoliko stotina stranica da „podeblja“ i uokviri 'Katalog. U tom poglavlju, bez namjere da pravi neki konačni, kanonski popis važnih i nezaobilaznih pisaca i djela – štoviše, usprkos takvoj namjeri – Finci nas obavještava o mnogome i različitome iz svijeta književnosti, filtriranog kroz njegovo vlastito čitalačko i životno iskustvo“. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Boddle 01 S

O književnosti i piscima (2)

Slavljen i proklinjan, podanik raznih strasti

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Hrvoje Jurić o knjizi veli: „A tu je i poglavlje 'Katalog, moj', što je najzanimljiviji, a možda i najbolji dio ove knjige. I najopsežniji je, a vjerojatno i centralni. Skoro bih se kladio da je autorova prvotna namjera bila objaviti samo taj osobni katalog pisaca i knjiga, ali mu se učinilo da je to premalo ili krnje, pa je 'tek tako', jer mu pisanje ide od ruke, napisao još nekoliko stotina stranica da „podeblja“ i uokviri 'Katalog. U tom poglavlju, bez namjere da pravi neki konačni, kanonski popis važnih i nezaobilaznih pisaca i djela – štoviše, usprkos takvoj namjeri – Finci nas obavještava o mnogome i različitome iz svijeta književnosti, filtriranog kroz njegovo vlastito čitalačko i životno iskustvo“. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Alisa

O književnosti i piscima: Alisa, Ivo Andrić (1)

U zemlji čudesa

Izdavačka kuća Art Rabic iz Sarajeva objavila je 2018. godine knjigu „O književnosti i piscima“ Predraga Fincija. „Ovo je knjiga o književnosti i piscima. Priča o njima. Naslov knjige posudih od onih nekadašnjih, strogih pisaca udžbenika, priručnika i književnih pregleda, od onih ozbiljnih, uvažavanih profesora i marljivih teoretičara koji su sve znali, pa i što je književnost i koji su pisci dobri, a i koji nisu. Ja međutim ne pišem takvu knjigu. Ne pravim učene analize, ne iznosim mudre tvrdnje, ne poduzimam sistematska istraživanja života i djela pisaca. Ne bih to htio. Nego bih samo da redam, svoje nabrajam, pričam i u svom pripovijedanju ideja iznosim kako mislim da jest i što mislim da bi književnost mogla biti“, zapisao je Finci na samom početku ove knjige. A Hrvoje Jurić o knjizi veli: „A tu je i poglavlje 'Katalog, moj', što je najzanimljiviji, a možda i najbolji dio ove knjige. I najopsežniji je, a vjerojatno i centralni. Skoro bih se kladio da je autorova prvotna namjera bila objaviti samo taj osobni katalog pisaca i knjiga, ali mu se učinilo da je to premalo ili krnje, pa je 'tek tako', jer mu pisanje ide od ruke, napisao još nekoliko stotina stranica da „podeblja“ i uokviri 'Katalog. U tom poglavlju, bez namjere da pravi neki konačni, kanonski popis važnih i nezaobilaznih pisaca i djela – štoviše, usprkos takvoj namjeri – Finci nas obavještava o mnogome i različitome iz svijeta književnosti, filtriranog kroz njegovo vlastito čitalačko i životno iskustvo“. Narečeno poglavlje prenosimo u obliku feljtona, u nekoliko nastavaka
Aatk 25 S

Rječnik imaginarnih mjesta

Mirko Kovač: Pisac i grad

“U ovom obožavanom, u ovom umazanom, u ovom inficiranom Beogradu teško je živeti stojeći uspravno. U ovom gradu iz kojeg jedva čekam da zbrišem, najteže je biti poražen”
Pisanje

Slavni književnici koji su se borili sa psihičkim poremećajima

Spas u olovci i papiru

Čitajući djela nekih od svjetski poznatih književnika često razmišljamo o tome što je u trenutku pisanja prolazilo njihovom glavom. Ponekad ostanemo fascinirani nečijim stilom pisanja ili se od nekih knjiga jednostavno ne možemo odvojiti. No, jesmo li zapravo ikada razmišljali o tome kako su književnici čijim se djelima divimo, i kojima možda zavidimo zbog ostavljenog traga u ljudskoj povijesti, bili nezadovoljni životom kojim su živjeli, pa čak i u tolikoj mjeri da su ga samome sebi odlučili oduzeti?
lopov

Nacionalistička otimačina

Krađa i prekrađa pisaca i naučnika

Provincijalna, nacionalistička otimačina koja bi velikane da svede na nacionalnu pripadnost i patuljastu meru komična je u svom jadu. Kao da su pisci i naučnici stočna grla, pa razni nakupci nacionalnih dobara mogu da njima raspolažu kako im se prohte. Kao da su pisci i naučnici stvarali svoja dela samo zato da bi se gomila plemenskih vračeva koji nikad ništa vredno nisu stvorili otimala oko njihovih naučnih i književnih radova. Književna dela nisu nešto živo što se tiče i nas, pisci nisu ljudi sa kojima se može razgovarati, sporiti, čija se dela mogu tumačiti – oni su dobri samo kao nacionalni totemi, kao fetiši kojima ćemo se klanjati. Zato je važno da neki velikan pripada samo našoj nacionalnoj grupi, jer nam diže cenu, čini sve ostale pripadnike nacije vrednijima, kao da i oni imaju učešća u njihovom delu, maltene kao da su i oni, na neki magijski način, učestvovali u stvaranju tih dela
Jasmin Agić

Intervju: Jasmin Agić, pisac

Goranovu „Jamu“ trebalo bi štampati i dijeliti ljudima po ulici

Goran je zaklan negdje u okolini Foče, istog onog mjesta na kojem su četnici 1992. orgijali u svojoj bestijalnosti, opet klali, opet palili kuće, opet izgonili ljude iz njihovih domova. A za razliku od onoga rata u ovome su evoluirali svoje zločinačko ponašanje tako što su silovali stotine žena. Goranovu „Jamu“ trebalo bi štampati i dijeliti ljudima po ulici, njegova bi bista morala stojati u svakom bosanskom gradu u kojem su počinjeni genocid i masovni zločini. Ja - koliko vidim - danas malo ko uopšte zna ko je bio Ivan Goran Kovačić, a opisao je sudbinu Bošnjaka do u tančine, proročki, samo što je njegova opomena ostala potpuno neshvaćena
Pisanje

Razgovor s književnicima

Gdje vam je strast za knjigu koju pišete?

Zapravo, jutros su mi se otvorile dve stranice sa 12 fotografija književnika, bila neka proslava, dijelile se nagrade, priznanja, zahvalnice, pohvalnice, pa ih eto 12 nagrađenih. Neka ih, sigurno su zaslužili, a nijedan nije „moj“, sve veličine za čije jato sam presitna riba. Ali, to mi ne smeta da cijeli dan, pri svakom zalogaju ili srku pića, a puno ih je jer vani kiši, priupitam grupu veličanstvenih zašto dozvoljavaju urušavanje književnosti i lijepe riječi. Zašto šute na nedopustive i sramotne pravopisne i gramatičke greške u štampanim i nagrađivanim knjigama?
Šekspir

Dokumentarna TV drama: Direktan prenos (2)

A Šekspir? Koliko bi on dobio poena?

Nije lako bilo piscima u socijalizmu. Država bi da im dodeli stanove, ali da bi do toga došlo neophodno je da pisci naprave rang-listu, da boduju svoja književna dela, ali i druge zasluge za književnost i narod. Tu se nameću teška pitanja: koliko bodova donosi zbirka pesama, a koliko dete; ako se daju poeni samo na knjige, da li se tako prednost daje skribomanima; šta treba više vrednovati - umetnički ugled ili socijalnu bedu; koliko bodova vredi nerođemo dete i šta ako budu blizanci... Da bi rešili sva nagomilana pitanja i napravili rang-listu, pisci su se okupili u svom Udruženju književnika, na poznatoj adresi: Francuska 7. O tim nemilim događajima koji umalo da prerastu u opštu tuču Predrag Čudić, Vojislav Donić i Ibrahim Hadžić napisali su dokumentarnu TV dramu u 31-oj sceni, koju objavljujemo u dva nastavka
Decc 01 S

Dokumentarna TV drama: Direktan prenos (1)

Svako dete vredi kao dve knjige proze ili tri pesničke zbirke

Nije lako bilo piscima u socijalizmu. Država bi da im dodeli stanove, ali da bi do toga došlo neophodno je da pisci naprave rang-listu, da boduju svoja književna dela, ali i druge zasluge za književnost i narod. Tu se nameću teška pitanja: koliko bodova donosi zbirka pesama, a koliko dete; ako se daju poeni samo na knjige, da li se tako prednost daje skribomanima; šta treba više vrednovati - umetnički ugled ili socijalnu bedu; koliko bodova vredi nerođemo dete i šta ako budu blizanci... Da bi rešili sva nagomilana pitanja i napravili rang-listu, pisci su se okupili u svom Udruženju književnika, na poznatoj adresi: Francuska 7. O tim nemilim događajima koji umalo da prerastu u opštu tuču Predrag Čudić, Vojislav Donić i Ibrahim Hadžić napisali su dokumentarnu TV dramu u 31-oj sceni, koju objavljujemo u dva nastavka
Vitold Gombrovič

Gombrovičev Dnevnik: Odgovor Emilu Sioranu (2)

Svaki pisac je stranac u svojoj zemlji

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovg kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
Brainna 01 S

Kulturac na biciklu: Juče i danas

Glupost je neuništiva

Izgovaranje i pisanje smislenih rečenica je nepovratno izašlo iz mode i završilo na smetlištu istorije, bar u onome što nam se nameće kao mejnstrim kultura u Srbiji. Ne zato što je – po rečima Vojislava Despotova - "smisao živo biće, rodom iz Švajcarske", a naš život nije Švajcarska, ma šta o tome mislili Emili Dikinson feat. Dino Merlin, već zato što uglednici koje je proizveo nakaradni, korumpirani sistem srpske kulture jednostavno nisu u stanju da sroče smislenu rečenicu. Da se podsetimo čuvene Krležine opaske: "Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeku, a nered u čovjeku je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine". Sasvim je logično što oni koje je takva unakažena sredina izbacila na površinu, kao penu dana, trućaju besmislice. Nešto suvislo i smisleno mogu da kažu samo oni koji takvoj sredini pružaju otpor, a ne oni koji u njoj plivaju kao ribe u vodi