Tekstovi sa tagom: pljačka

Profesor Bartoš piše kako su Karađorđevići uzurpirali imanja i dvorce širom novouspostavljene države „putem pljačke“. Dvorac princa Vindišgreca na Bledu, Suvobor, koji je tobože dobio džabe „za ratne zasluge“, Han Pijesak, dvorac i lovište, bivši dvorac nadvojvode Fridriha na Belju, koji mu „poklanja“ ministar finansija, opština Zagreb mu kupuje dvorac na Tuškancu, država mu poklanja dvorac na Demir Kapiji, plus 500 hektara vinograda i ziratnog zemljišta, država mu kupuje šumu u Moroviću, kraj Beograda, Oplenac… Radna snaga u svim objektima je plaćana o trošku države

Opljačkali su sve što nije bilo vezano za nebo, no to nije bio razlog da se stanovništvo samoorganizuje i zaštiti svoju imovinu. Jedan ukradeni novčanik i jedan bicikl to jesu. Dok stanovništvo bude jurilo za migrantima, ruka vlasti istrešće iz džepova svojih stanovnika i posljednje mrvice

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje

Nacija - to je permanentni rat koji jugoslovenska ideja (zbog političkih izopačenja naci¬onalnih tagova unutar nje same) nikada nije mogla smiriti. Taj je rat kod nas bio samo lažno discipliniran komunističkim mirom (što je, ipak, po Eugenu Finku, "zabrana smrti"), ali su upravo u njemu maskirani tagovi dogurali do najviših hijerarhijskih mjesta, i u trenutku istorijske šanse za novi zov Nacije, za fašizam (po Finku, "očitavanje smrti"), oni su izišli iz svojih zakletvenih pratmina - iz kojih izranja i boginja Kali, ne kao Primavera, već kao žderačica leševa - i udarili savremenom ratnom tehnikom, ipak, amuletno, još uvijek koristeći nož za kasapljenje, na sve što je bilo jugoslovensko, što se nije odazvalo zovu boginje Nacije

Sve što su hrvatske vlasti dosad (u)činile u političkoj preventivi, suzbijanju ili sankcioniranju ratnog profiterstva, pretvorbenog kriminala, običnog i sofisticiranog lopovluka i moralne degradacije društva obični su luk i voda. Aukcijska rasprodaja kraljevskog bogatstva u kojem je uživala obitelj bankrotiranog vlasnika Agrokora Ivice Todorića, posjedanje Ivića Pašalića na optuženičku klupu Zemaljskog suda u Kleganfurtu i „vojnička svijest“ umirovljenog generala Ljube Ćesića Rojsa doveli u pitanje prvake hrvatske „državotvornosti/domoljublja“. Danas je u Bijednoj Našoj važnije pitati „gdje si bio/bila 1991.“, nego „otkud ti bogatstvo koje nisi imao/la prije 1991.“ Na ljutu ranu ide ljuta trava, a na veleizdajničku pljaču vlastite zemlje i naroda ide - Goli otok. Infrastruktura još postoji, valja ju samo malo dotjerati